Proslava 22. godišnjice pada na početak produženog neradnog vikenda, dok se režim uključio u kampanju represije nad opozicijom.
Od sredine februara, kada su dio arapskog svijeta zahvatile pobune, uhapšene su ili smještene u kućni pritvor desetine kineskih disidenata, advokata i aktivista za ljudska prava.
Danas se veliki broj ljudi okupio na ogromnom trgu ispred Zabranjenog grada, važnog turističkog odredišta u Kini, prolazeći kroz kontrolne tačke policije, ali većina njih nije htjela odgovarati na pitanja i tvrdila je da ništa ne zna o događajima iz 1989.
"Čuo sam o tome. Bio je to studentski protest", rekao je kratko mladić koji se predstavio kao Li, student iz Unutrašnje Mongolije, gdje su u maju takođe održani protesti.
"Ne znam ništa", rekao je i muškarac koji je kazao da je penzioner iz Čangčuna, na sjeveru zemlje.
Novinar francuske novinske agencije je primijetio veliki broj policajaca u civilu sa slušalicama i uređajima za komunikaciju kako se šetaju trgom usred mnoštva turista koji se fotografišu ispred ogromne Maove slike na ulazu u Zabranjeni grad.
Kao da se ništa nije dogodilo
Jedino mjesto u Kini gdje se godišnjica događaja na Tjenanmenu obilježava je Hong Kong, bivša britanska kolonija koja je 1997. prešla pod kinesku vlast, gdje se večeras očekuje dolazak više desetina hiljada ljudi koji će se okupiti sa svijećama.
Vang Dan, jedan od vođa pokreta 1989. za demokratske reforme i Ding Zilin, portparol udruženja Majke Tjenanmena koje okuplja porodice žrtava, obratiće se prisutnima putem videoveze.
15. april 1989.
Sve je počelo 15. aprila 1989, sa objavom smrti reformatora Hu Jaobanga, čija je popularnost neprestano rasla otkako je smijnjen dvije godine ranije. Studenti su masovno krenuli da mu odaju počast pred spomenikom herojima revolucije na trgu Tjenanmen.
Njihov cilj nije bila promjena režima, već samo potvrda vlasti da će nastaviti sa političkim reformama. Hiljade njih su se 20. aprila okupili pred ulazom u Žongnanhai, novi zabranjeni grad komunističkih glavešina, da zatraže „preispitivanje uloge Hu Jaobanga“, veću slobodu govora i manje korupcije.
Jedini odgovor vlasti bili su pendreci. Studentski protesti prerastaju u pokret. Na univerzitetima se osnivaju nezavisna udruženja koja su zamijenila zvanične organizacije studenata povezane sa Partijom.
Studenti su započeli štrajk glađu 13. maja. Svakog dana okupljali su se na Tjenanmenu. Građani Pekinga pridružili su se studentima u protestu protiv povećanja troškova života, za više pravde i veću slobodu štampe koja bi omogućila borbu protiv korupcije i samovolje partijskih kadrova.
Kineski radnici im se nijesu pridružili.
Vanredno stanje je proglašeno 20. maja i vojska dobija naređenje za pokret. Svuda su podignute barikade, ljudski štitovi pokušavaju da uspore napredovanje trupa.
Između 20. maja i 3. juna, vojska je paralisana u uzavrelom gradu. Vojnici su imali naređenje da ne pucaju u masu, a mnogi od njih u početku nisu imali municiju.
Dean Peng, u to vrijeme asistent na Institutu za atomsku energiju Univerziteta u Pekingu, bio je na Tjenanmenu u noći između 3. i 4. juna. Sjeća se da je na ulicama bilo sve manje studenata, a sve više nezaposlenih.
Studentski pokret je davao protivrečne signale – i gašenja i radikalizacije. „Kada pogledam unatrag, shvatam koliko je sve to zajedno bila jedna velika brljotina“, priča on. „Niko nije želio to krvoproliće, čak ni oni najtvrđi iz vlasti; otuda to osjećanje stida koje se i danas osjeća kod naših čelnika.“
Naređenje da se trg očisti po svaku cijenu dato je 3. juna.
Stotine, pa i hiljade ljudi poginule su u noći 3. na 4. jun 1989. kada je Komunistička partija poslala tenkove da uguše sedmonedjeljne proteste u središtu Pekinga koje je režim nazvao "kontrarevolucionarnom pobunom".
Bonus video:
