Procijenjeno je da Sjeverni pol ispod površine krije oko 22 odsto svjetskih rezervi nafte, ali je za sad eksploatacija nemoguća.
Međutim, usljed globalnog zagrijevanja prognozira se da će izvlačenje ogromnih količina "crnog zlata" biti moguće, kao i uspostavljanje novih pomorskih puteva.
"Bitka za resurse obilježiće dvadesetprvi vijek. Rusija nikako ne bi smjela da bude na gubitničkoj strani", rekao je ruski ambasador pri NATO-u Dmitrij Rogozin, navodi se u jednoj depeši iz 2010. godine.
Rusija nije jedina koja je usmjerila svoj pogled ka svjetskoj riznici fosilnih goriva. Pored Rusije u trci da obezbijede i sebi parče kolača bore se i Kanada, Amerika, Norveška, Danska i Kina, piše BBC.
U depeši iz 2009. godine navodi se izjava danskog šefa diplomatije Per Stig Molera da će "otopljavanje polarne kape i otvaranje novih komercijalnih puteva postaviti region Sjevernog pola na centralno mjesto budućih svjetskih političkih odnosa".
Fini politički pragmatizam
"Dokumenta koje je objavio Vikiliks pokazuju politički pragmatizam u njegovom najfinijem obliku", kaže profesor Univerziteta u Vašingtonu Pol Vapner.
"Kada vide sirovine koje se mogu eksploatisati, političari sagledavaju cjelokupnu sliku kroz kompetitivni nacionalni sistem", ističe Vapner.
Dokumenta objavljena na Vikiliksu dolaze u vrijeme kada akademici i aktivisti strahuju da bi nedostatak resursa, posebno nafte i pijaće vode, mogao da izazove nove međunarodne konflikte.
Bivši glavni naučni savjetnik britanske vlade ser Dejvid King nazvao je invaziju na Irak "prvim ratom za sirovine u ovom vijeku", upozoravajući da će se "moćne zemlje uvijek boriti da osiguraju resurse za svoj narod na štetu drugih".
Baš iz tog razloga Rusija je već 2007. godine postavila svoju zastavu 4.000 metara ispod Sjevernog ledenog okeana, kako bi simbolično zauzela svoj komad ledene riznice.
U depeši iz 2009. godine se navodi da postoje dva razloga zbog kojih su Rusi posebno aktivni što se Arktika tiče. Prvi je korist od globalnog zagrijevanja i, barem sezonsko, otvaranje novog pomorskog puta između Evrope i Azije. Drugi razlog su ogromne procijenjene rezerve koje će, otopljavanjem polarne kape, biti na dohvat ruke Kremlju.
"Rusi su, trenutno, ispred svih zemalja koje polažu pravo na arktičko dno", ističe profesor Univerziteta u Laplandu Brus Forbs, dodajući da "depeše samo pokazuju ono što stručnjaci i naučnici odavno pričaju. Globalno zagrijevanje pobrinuće se da Sjeverni pol ne bude samo rezervna varijanta, već veoma realan i isplativ izvor resursa".
Topljenje leda neminovno
Petina svjetskih rezervi nafte i gasa zarobljena je ispod ledenog pokrivača, koji će uskoro, usljed globalnog zagrijevanja, nestati. To pitanje okupilo je klub najmoćnijih zemalja, uveliko spremnih da se bore za podjelu blaga Arktika, navodi se u američkim depešama koje je objavio "Vikiliks".
"Ideja da će globalno zagrijevanje otopiti ledene kape i omogućiti eksploataciju strašna je ironija", kaže Andrea Harden-Donahju.
"Klimatske promjene omogućiće lakšu eksploataciju resursa, a onda će iskorišćavanje tih istih resursa dodatno pogoršati stanje i dovesti do još težih promena", ističe Harden-Donahju.
U depešama iz 2008. godine navode se izjave glavnokomandujućeg admirala ruske flote Vladimira Visotskija: „Uprkos tome što na Arktiku trenutno caruje mir i stabilnost vrlo lako bi moglo da se desi da u budućnosti ovaj region bude poligon za redistribuciju moći, koja ultimativno može dovesti do oružanih sukoba".
Amerika kasni
Arktički savjet, sastavljen od osam zemalja koje polažu pravo na dno Sjevernog pola, glavni je forum za diskusije o ledenoj riznici, ali i o konvenciji Ujedinjenih nacija iz 1982. godine pod nazivom Zakon o moru, kojim se definišu prava i obaveze zemalja potpisnica o eksploataciji svjetskih okeana.
Problem SAD leži baš tu, pošto Kongres još uvijek nije ratifikovao Konvenciju UN.
Na posljednjem sastanku Arktičkog savjeta 12. maja na Grenlandu američka državna sekretarka Hilari Klinton rekla je da Amerika „kaska" za drugim zemljama članicama Savjeta.
"Ostaje više za nas" istakao je danski šef diplomatije Moler na sastanku 2009. godine, ocjenjujući američko kašnjenje sa ratifikacijom Konvencije, navodi se u depešama.
"Američki stav veoma je zbunjujuć pošto bez ratifikacije Zakona o moru Sjedinjene Američke Države ne mogu uputiti formalni zahtjev na morsko dno sjeverno od Aljaske", kaže profesor na Univerzitetu Kalifornije Oran Jang.
Sirovinski ratovi
U govoru 1987. godine bivši lider Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov okarakterisao je težnje NATO-a na krajnjem sjeveru planete kao „vrlo zabrinjavajuće".
"Najbolji scenario za mir na Arktiku jeste da napustimo korišćenje fosilnih goriva", ističe profesor Vapner, napominjući da će u suprotnom biti teško izbjeći sirovinske ratove.
"Trebalo bi ubaciti i predstavnike domorodaca. Samo tako će se osugurati ravnomjerno raspoređivanje resursa", smatra američki profesor.
Prema riječima Vapnera najgori scenario bili bi kompetitivni sirovinski ratovi.
"Nažalost vjerujem da je ovaj drugi scenario vjerovatniji. Kako se klima bude mijenjala, ljudi će biti primorani na sve veću potrošnju sirovina. Moja predviđanja su da ćemo, poslije nestanka ledenih kapa, i dalje biti zavisni od nafte i gasa. Prirodno, eksploataciju ovih resursa kontrolisaće najmoćniji - Rusija, Amerika i Kina", zaključuje Vapner.
Bonus video:
