U dnevnoj sobi mog stana u Seulu, Kang Čeol-hvan se zadubio u satelitske snimke mjesta gdje je nekada živio, piše novinar BBC-a.
Mjesto poznato kao radnički kamp broj 15 u Jodoku, u Sjevernoj Koreji, možda je jedno od najtajnijih na svijetu.
„To je bio život pun teškog rada“, priča Kang. „Trideset odsto novih zatvorenika je umiralo. I bili smo tako slabo hranjeni, da smo jeli pacove i crve iz zemlje kako bi preživjeli.“
BBC navodi da je Kang u Jodoku živio deset godina – plaćajući cijenu „političkih zločina“ koje je počinila njegova porodica.
Amnesti internešnl je saopštio da postoje pokazatelji da u Sjevernoj Koreji raste broj ljudi koji se kao politički prestupnici šalju u zatvorske kampove, i da nove satelitske mape pokazuju da se sistem širi.
Kućice koje liče na kutije
Kang na mapi prstom prati obod kampa koji krivuda kroz sjevernokorejski planinski predio.
U jednom dijelu kampa su se pojavili novi redovi građevina. Na slikama od prije deset godina ih tamo nije bilo.
Nedavni izvještaj Amnestija daje detalje o mučenjima simulacijom davljenja, lišavanjem sna, zabijanjem komadića bambusa ispod noktiju...
„Ovo je stražarski blok“, pokazuje on. „I sada je veći. Pretpostavljam da je proširen zato što im je sada potrebno više obezbjeđenja.“
Pitam ga gdje je on živio i on pokazuje red kućica koje liče na kutije nekoliko stotina metara udaljene od stražarskog bloka do kojih vodi samo jedan put.
Priče koje dolaze iz unutrašnjosti kampa su rijetke. Međutim, mnogi od onih koji pristaju da govore o tome, pričaju užasne priče o torturi, izgladnjivanju i pogubljenjima po kratkom postupku.
Nedavni izvještaj Amnestija daje detalje o mučenjima simulacijom davljenja, lišavanjem sna, zabijanjem komadića bambusa ispod noktiju i zatvaranjem – ponekad i po nekoliko mjeseci – u ćeliju površine 4X4 stope (oko 1,5 metar kvadratni).
Procurjele vijesti o sve većoj represiji
Kang se sjeća zatvorskog bloka unutar svog kampa, gdje se drže problematični zatvorenici. To je mjesto gdje se dešavaju mučenja i prebijanja, priča on.
„Danas će te poslati u jedan od ovakvih kampova odakle se možda više nikada nećeš vratiti“
Kroz sjevernokorejsku zajednicu ovdje u Seulu već su procurjele vijesti o sve većoj represiji koja se dešava kod kuće.
Priča se o centrima za prisluškivanje, ogradama na granici i ogromnom porastu broja javnih pogubljenja.
Kang Čeol-ho vodi crkvu za sjevernokorejske bjegunce. On svakog mjeseca prima nove pridošlice i kaže da su novosti iz domovine sve gore i gore.
„Stalno dobijam sve užasnija svjedočenja“, kazao je. „Kontrole su sve gore, situacija sa hranom je ozbiljnija, a vlasti su jasno stavile do znanja da ako pokušaš da pobjegneš iz zemlje, više nećeš dobiti drugu šansu.“
„Danas će te poslati u jedan od ovakvih kampova odakle se možda više nikada nećeš vratiti.“
Zemlja je oštro podijeljena
Međutim, ovakvo stanje predstavlja problem za Južnu Koreju: odlučiti šta da se radi sa njima.
Južnokorejska vlada je nedavno tražila od Von Dže-čuna da osnuje novi arhivski centar kako bi dokumentovalo kršenje ljudskih prava
Zemlja je oštro podijeljena na one koji smatraju da bi Južna Koreja trebalo otvoreno da se usprotivi stanju ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, i one koji kažu da bi to samo učinilo vjerovatnijim sukob i da se time rizikuje sve što je u Južnoj Koreji postignuto.
Ipak, čini se da možda postoje znaci da obje strane popuštaju – makar nezvanično.
Južnokorejska vlada je nedavno tražila od Von Dže-čuna da osnuje novi arhivski centar kako bi dokumentovalo kršenje ljudskih prava u Sjevernoj Koreji.
"Nekad je postojao ili štap ili šargarepa"
Prije deset godina, kaže on, to bi izazvalo lavinu kritika. Sada se čini da je na pomolu novi konsenzus.
"Ovo je jedna stvar koja uznemirava Sjevernu Koreju"
„Nekada je postojao ili štap, ili šargarepa – međutim sada je tu i štap, i šargarepa“, objašnjava on. „Sada se govori o ljudskim pravima, ali se u isto vrijeme pomaže Sjevernoj Koreji.“
„Narod je postigao opšti sporazum da ćemo upotrijebiti sva moguća sredstva pod suncem i da će se na ovaj ili onaj način Sjeverna Koreja promijeniti.“
Jedan od razloga za promjenu, smatra on, je i to što iz Sjeverne Koreje dolazi sve više informacija. Sada na jugu ima preko 20.000 bjegunaca sa Sjevera.
Ovo je jedna stvar koja uznemirava Sjevernu Koreju. Možda je zabrinuta zbog informacija koje bjegunci iznose iz zemlje, ali se takođe brine i zbog onih koje šalju kući.
Bonus video:
