Japan je zemlja koja se ponosi svojim dostojanstvom, čašću i iskazivanjem poštoanja, piše Dejli Mejl.
Ali teško da će se neki od ovih atributa pokazati za koji dan, kad će Japanci stotine svojih mrtvih spustiti u redove masovnih grobnica.
Prva potresna slika pojavila se nedavno. Na slici se vide volonteri koji kopaju grobnice u Higašimacušimi.
Dugačak rov sa komadima šper-ploče koja služi da odvoji kovčege više liči na temelj zgrade u izgradnji nego na mjesto posljednjeg počinka. Stotine Japanaca poginulih u cunamiju biće spušteni u jednu od prvih masovnih grobnica izgrađenih nakon zemljotresa.
Dok se zemlja bori da stane na noge nakon katastrofe, bolno sahranjivanje tijela koja su otkrivena nakon cunamija se nastavlja
Njihova tijela su jednostavno pokupljena sa ulice od strane radnika koji se pretraživali ruševine grada Mijagi, u jednoj od regija sjeverne japanske obale koja je najteže pogođena.
Slične srceparajuće scene vidjeće se širom zemlje nakon što se broj mrtvih popne na 18.000, sa mnogima koji se još smatraju nestalim.
Sahrane se događaju dok se Japan još bori sa radijacijom u pogođenom nuklearnom postrojenju Fukušima u kojem su se dogodile mnoge eksplozije i požari u reaktorima.
U noćnoj mori sa kojom se suočava narod Japana, stručnjaci su upozorili da je stepen radijacije u hrani koja je kontaminirana eksplozijom veći nego što su mislili na početku.
Dok se zemlja bori da stane na noge nakon katastrofe, bolno sahranjivanje tijela koja su otkrivena nakon cunamija se nastavlja.
Kuglana-mrtvačnica
Nekad popularna kuglana u kojoj je odjekivao smijeh i zvuk oborenih kegli dok su japanske porodice uživale u svojoj omiljenoj vikend-zabavi, sad služi kao improvizovana mrtvačnica.
U cunamijem pogođenom gradom Sendaj, jeziva tišina spustila se na kuglanu Airport, koju samo ponekad presječe prigušeno jecanje i talas očaja. Dok broj tijela raste (u subotu je samo jednom kvartu otkriveno u blatu i otpadu 2000 tijela) krematorijumi još uvijek ne rade.
Sa tipičnom japanskom praktičnošću, kuglana koja nije drastično pogođena zemljotresom, pretvorena je u mrtvačnicu. Kugle su još u svojim policama, dok je 21 staza prekrivena stotinama kovčega.
Kovčezi imaju prozore da bi ljudi mogli da prepoznaju nestale članove svojih porodica. Oni teška srca šetaju stazama, ne znajući da li će vidjeti majku, brata ili sina.
Svaki mučan plač znači da je neko pronađen. Onda se stavlja ime na kovčeg i nakon što porodica oda posljednju poštu, prozor se zatvara.
Kroz blato u potragu
Svijet se ovih dana fokusirao na strah od nuklearne katastrofe u Fukušimi, ali za milione ljudi u Japanu, katastrofa više nije mogućnost. Ona se upravo događa i mi ih ne smijemo zaboraviti.
Uz ledeni vjetar koji duva sa mora i krešteće galebove koji kruže iznad glava, to mjesto izgleda opustošeno
Tokom prethodne noći, broj mrtvih se povećao za 8000, sa hiljadama nestalih, a broj beskućnika dosegao je 350.000. Ove statistike oslikavaju stanje stvari.
U Natoriju, nekad mirnom ribarskom mjestu nadomak Sendaja koji više ne postoji, volonteri pretražuju blato u potrazi za tijelima.
Neki ožalošćeni ne mogu da podnesu čekanje, pa se vraćaju da traže sami. Uz ledeni vjetar koji duva sa mora i krešteće galebove koji kruže iznad glava, to mjesto izgleda opustošeno.
"Ja sam srećnik, makar sam pronašao oca"
Manabu Kosai, 35-godišnji vozač kamiona, pretraživao je ostatke svog porodičog doma. Došao je da potraži svoju majku: ona je jedina bila u kući kad je udario talas.
"Ne mogu da prestanem da je tražim dok ne pogledam njeno lice posljednji put", rekao je.
Dalje u ruševinama, Kazujuki Ito (42), vozač autobusa, stajao je na temelju doma svojih roditelja i tiho dozivao svog oca - čije je tijelo pronašao sat vremena ranije u kuglani Airport.
"Moj otac je tokom godina vidio mnogo manjih cunamija pa je odlučio da ostane u kuć, iako ga je moja majka preklinjala da pobjegne sa njom", rekao je.
Sa stoicizmom koji su pokazali mnogi, tužno se osmjehnuo i dodao: "Ali ja sam srećnik. Makar sam pronašao svog oca i vidio ga.
Vrata i zidovi prekriveni porukama
Za one koji nisu "srećnici", kao što je to rekao gospodin Ito, mjesto okupljanja je opština Sendaja. Tamo su na vratima i zidovima okačene informacije o nestalim. Poruke su ispunile svaki prazan prostor.
Pritajena pored table, sa rukama preko lica, jedna žena govori kako je izgubila muža i troje djece od kojih je najstarije imalo 8 godina
Vjerovatno je najdirljivija poruka napisana od strane mladog savjetnika koji se potpisao jednostavno, "S".
"Moja draga žena i tek rođeni sin su nestali u velikom cunamiju ali ja sam i dalje njihov ponosni muž i otac", pisalo je. "Znam da je teško - ali molim vas da ne odustanete!"
Druga tabla, koja se brzo puni, nosi imena onih čija je smrt potvrđana.
Pritajena pored table, sa rukama preko lica, jedna žena govori kako je izgubila muža i troje djece od kojih je najstarije imalo 8 godina. Na kraju, jedva se držala na nagama kad je istrčala na put - nije se osvrtala prema automobilima koji su prolazili dok je očajna hodala ulicom.
Skloništa održavaju odrasli dok se djeca igraju
Za desetine hiljada preživjelih u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta, u međuvremenu, Japan je postao zemlja Trećeg svijeta.
Bez dušeka ili vreće za spavanje, čak i veoma stari i nemoćni moraju da spavaju na ćebadima postavljenim preko ispoliranog parketa
Naviknuti na život u domovima opremljenim modernom "hi-tech" opremom, naviknuti na dobra kola i skupe obroke, sad opstaju na oskudnim životnim namirnicama u hladnim školskim dvoranama i salama.
Sklonište u sprotskoj sali Osnovne škole Tatekoši, u Natoriju, jedno je od tipičnih skloništa kakvih ima na stotine duž cunamijem pogođene obale. U školi Tatekoši, skoro 300 muškaraca, žena i djece spava na podu.
Bez dušeka ili vreće za spavanje, čak i veoma stari i nemoćni moraju da spavaju na ćebadima postavljenim preko ispoliranog parketa. Sve spašene stvari čuvaju u kartonski kutijama pored sebe. Strpljivo čekaju obroke i hladnu vodu za umivanje.
Nakon Katrine je vladala anarhija
Nakon uragana Katrinu u Nju Orlinsu, preživjeli su na sličan način raspoređeni po fudbalskom stadionu. Anarhija je eksplodirala. Bilo je pljački, žene su seksualno zlostavljane, higijeska situacija je bila nepodnošljiva i svaka osoba borila se za sebe.
Potpuni kontrast od onoga što se događa u Japanu. Odrasli formiraju socijalne grupe, dijele što imaju, svoje djelove poda održavaju čistim i sve pažljivo slažu, dok se djeca bezbrižno igraju na podu.
Galerija
Bonus video:
