Kada Džonu Čejsu zazvoni telefon, on ne zna hoće li ga pozvati da se bavi otmicom koju su počinili somalijski pirati, kidnapovanjem u Latinskoj Americi ili otmicom humanitarnog radnika kojeg drže kao taoca u Avganistanu.
Posao ovog veterana osiguravajuće industrije za otmice i otkup je da pomaže klijentima njegove firme u pregovorima sa otmičarima, bukvalno se cjenkajući za njihove živote sa koferima para.
Svi obično znaju kolika je tržišna cijena. Radi se zapravo o dolasku do nje na uvjerljiv način
Na nekin način, to je proces sa kojim su trgovci i kupci dobro upoznati. Sve se svodi na određivanje cijene, smanjivanja očekivanja prodavca i sklapanja dogovora sa otmičarima koji su takođe često profesionalci kada su u pitanju pregovori.
„Nije to baš cjenkanje u pravom smislu te riječi“, kazao je Čejs za Rojters iz Londona gdje se nalazi sjedište njegovog poslodavca, kompanije AKE za procjenu rizika.
„Svi obično znaju kolika je tržišna cijena. Radi se zapravo o dolasku do nje na uvjerljiv način“.
Pregovaranje traje i po nekoliko mjeseci
Međutim to može trajati mjesecima – što je dug i neobičan proces u kojem pregovarači poput Čejsa moraju da se bave istraumiranim porodicama, zabrinutim poslodavcima, nervoznim otmičarima i zvaničnicima koji se uvijek miješaju.
„Suočeni ste sa izuzetnim emocijama i stresom, naročito sa porodicama“, kazao je Čejs. „Morate da se nosite sa tim. Znanje i iskustvo su utješni. Međutim, svaki put naučite nešto novo. Iskrsnu stvari koje nijeste mogli predvidjeti“.
Ovaj bivši obavještajac je samo jedan od nekoliko desetine specijalista za otmice i otkup koji rade za šačicu firmi u ime osiguravajućih kompanija, piše Rojters.
Većina konsultanata za otmice i otkup su bivši obavještajci, vojnici ili policajci ali Čejs kaže da je sve što je potrebno hladna glava, sposobnost da se dođe do dogovora i rad u teškim uslovima.
Ponekad idu na teren kako bi postigli dogovor, a ponekad – naročito kada su u pitanju pirati – oni pregovaraju iz prostorija firme klijenta.
Jasna procedura pregovaranja
Osiguravajući sektor je krajem 1970-ih počeo da piše politike koje se konkretno odnose na otmice i otkup. Sada su njihovi klijenti medijske kompanije, humanitarne grupe i sve više brodske kompanije koje žele da se zaštite od somalijske piraterije.
Metod dostave otkupa je obično isti: vodootporni kontejneri sa gotovinom izbacuju se iz vazduha u vodu nakon što je letjelica kružila iznad broda dok su taoci postrojeni na palubi kako bi ih prebrojao tim za otmice i otkup.
Budući da se otima sve više brodova, otkupi su skočili i sve je više procedura za pregovore. Postoje telefonski brojevi koje kapetani brodova treba da okrenu i prethodno dogovorene šifre kako bi se potvrdilo da su članovi posade živi.
Metod dostave otkupa je obično isti: vodootporni kontejneri sa gotovinom izbacuju se iz vazduha u vodu nakon što je letjelica kružila iznad broda dok su taoci postrojeni na palubi kako bi ih prebrojao tim za otmice i otkup.
Kritičari kažu da isplaćivanje otkupa podstiče kidnapersku industriju. Međutim, držanje taoca radi otkupa je taktika vlada, ratnih šefova i ekstremista tokom istorije.
Upućeni kažu da je isplaćivanje otkupa na kraju ipak najpouzdaniji način da se neko vrati živ.
Izgubili samo dva taoca
Čejs kaže da su timovi sa kojima je on radio izgubili samo dva taoca, a da su se stotine vratile žive. Jedan talac je stradao u Latinskoj Americi pokušavajući da pobjegne. Drugi je bio među desetinama pogubljenih u Iraku u znak odmazde zbog vješanja Sadama Huseina.
Otkup je svakako bezbjednija varijanta od pokušaja vojnog spasavanja, gdje je opasnost da će talac stradati ponekad veća od 50 odsto.
Čim ljudi počnu da pucaju, situacija postaje opasna i nepredvidiva“, kazao je Čejs. „To je nešto što zaista hoćete da izbjegnete. U takvim slučajevima stvari prečesto pođu naopako“. Jedna takva žrtva je i škotska humanitarka Linda Norgorova, koja je oteta u Avganistanu prošle godine i koja je stradala od granate koju su ispalile specijalne američke spasilačke snage.
Povremeno, tvrdi on, pregovarači se suoče sa otmičarima koje ne zanima novac. Međutim, čak i u slučaju onih sa političkom agendom, otmica je prvenstveno način sticanja prihoda.
Različite vlade imaju različite pristupe otmicama. SAD navodno preferiraju opciju vojnog spasavanja. Evropske vlade su sklonije isplatama, mada Francuska sve češće zauzima agresivniji pristup, naročito kada su u pitanju otmice iza kojih stoji Al Kaida.
Britanske vlasti zvanično ne isplaćuju otkup ali ne sprečavati druge da to urade, osim u slučajevima kada se otkupom finansira ekstremizam ili krše anti-teroristički zakoni. Zakonski napori da se blokiraju isplate otkupa ekstremistima su vječiti problem pregovarača, kaže Čejs.
Povremeno, tvrdi on, pregovarači se suoče sa otmičarima koje ne zanima novac. Međutim, čak i u slučaju onih sa političkom agendom, otmica je prvenstveno način sticanja prihoda.
Pirati otimaju više nego svi ostali zajedno - Indijski okean 95 otmica mjesečno
Trend otmica i otkupa se konstantno mijenja, a kidnapovanja su sve češća u Somaliji i Meksiku, dok je uzimanje taoca u Kolumbiji i Iraku u padu.
Somalijski pirati koji otimaju brodove u Indijskom okeanu često uzimaju više stranaca za taoce u jednom mjesecu nego svi drugi otmičari na svijetu zajedno. U svakom trenutku procjenjuje se da pirati drže do 700 taoca, uglavnom na njihovim brodovima i to u izuzetno lošim uslovima.
Otkup je drastično porastao tokom prošle godine, a rekordna isplata je bila za jedan koreanski tanker krajem prošle godine i iznosi devet miliona. Prosječna isplata po brodu se procjenjuje na oko 3-4 miliona dolara, a brodovi se drže više od 100 dana.
Brodovlasnici upozoravaju da se situacija, uprkos pomorskim patrolama, pogoršava u tolikoj mjeri da brodovi idu dužim putem oko Afrike, što im povećava troškove.
Meksiko – 20 otmica mjesečno
Kidnapovanje je u žestokom porastu u Meksiku. Na meti su uglavnom radnici migranti iz drugih djelova Centralne i Latinske Amerike.
One variraju od „ekspresnih otmica“ u kojima žrtvu odvedu do bankomata i primoraju je da sama plati otkup za sebe, do otmica koje traju i do 60 dana.
Do sada državljani zapadnih zemalja nijesu često bili mete.
Gornji limit za isplatu je navodno 30 miliona dolara.
Zaliv Gvineje – pet otmica mjesečno
I mada su opasnosti od pratskih napada na brodove i naftne platforne u Zalivu Gvineje znatno manje u poređenju sa onima u Indijskom okeanu, ta prijetnja raste naročito uoči izbora u Nigeriji u aprilu ove godine.
Napadi su obično nasilniji od onih somalijskih pirata a opasnost za posadu je veća.
Prosječno vrijeme provedeno u zarobljeništu je manje od 30 dana a otkupi variraju od 10 000 do dva miliona dolara.
Bliski Istok
Otmice stranaca i lokalnih Iračana su skočile odmah nakon američke invazije 2003, ali su u posljednje vrijeme i zabilježile pad.
Jemen se sada smatra zemljom na Bliskom istoku u kojoj su stranci najviše izloženi riziku od otmica.
Azija
Izvan Pakistana i Avganistana, najveća opasnost od otmica u Aziji je na Filipinima.
Na meti islamskih ekstremista su kinesko-filipinski poslovni ljudi i studenti.
Evropa
Bivši Sovjetski Savez se smatra najrizičnijim kada su u pitanju otmice stranaca, mada je loša žetva uticala na porast otmica farmera u pokušaju da se preuzme kontrola nad njihovim zalihama.
Otmice tokom pljačke su sve češće u zapadnoj Evropi usljed ekonomske krize.
Bonus video:
