Nedavno sprovedeno istraživanje pokazuje veliku mogućnost da za sedmicu u svoj organizam unosimo prosječno pet grama plastike, što je proporcionalno količini plastike u jednoj kreditnoj kartici.
Dalbergova analiza sprovedena na australijskom Univerzitetu u Njukaslu navodi da svaka osoba za sedam dana unese oko 2.000 komadića plastike u svoje tijelo. Na mjesečnoj nivou to doseže 21 gram, a godišnje naša konzumacija plastike iznosi čak 250 grama. "Bez plastike u prirodi: procjena ljudske konzumacije plastike iz prirode je prva globalna analiza koja koristi podatke iz više od 50 različitih istraživanja s temom ljudske konzumacije mikroplastike. Rezultati tog istraživanja su izuzetno važni za shvatanje uticaja plastičnog zagađenja na ljude, te potvrđuju hitnost konkretnog djelovanja u svrhu smanjenja negativnih uticaja na ekosistem, navodi Svjetska fondacija za prirodu (WWF).
"Ovo otkriće bi trebalo da probudi vlade i podstakne ih na djelovanje. Nema plastika negativan uticaj samo na okeane, vodene tokove i morski život, već je i u svima nama. Važno je početi djelovati na globalnom nivou i krenuti odmah u rješavanje ove krize", rekao je generalni direktor WWF International Marko Lambertini.
"Istraživanje ispituje štetnost plastičnog zagađenja za ljudsko zdravlje, ali moramo uzeti u obzir da su uticaji plastike puno širi problem, koji se može riješiti jedino uticanjem na izvor plastičnog zagađenja. Ako ne želimo svakodnevno da konzumiramo plastiku, moramo da prestanemo da proizvodimo milione tona plastičnih proizvoda, koji na kraju završe u našem okruženju. Kako bi zaustavili plastičnu krizu, moramo podstaknuti vlade, korporacije i potrošače na hitno i konkretno djelovanje, te postići globalni sporazum sa globalnim ciljevima koji se bore protiv plastičnog zagađenja". Istraživanje ukazuje na širok raspon različitih uzoraka konzumacije plastike. Uzimajući u obzir ograničenja početne faze istraživanja, rezultati upućuju na globalni prosjek ljudske sedmične konzumacije plastike u iznosu od 5 grama. Najveći izvor plastike koju unosimo u tijelo u cijelom svijetu je voda – kako flaširana tako i ona iz slavine - pri čemu su vidljive ogromne regionalne razlike, sa dvostruko više plastičnih čestica u vodi SAD i Indije, nego li Evrope i Indonezije. Neki od prehrambenih proizvoda s najvišom stopom plastičnih čestica su školjke, so i pivo. Rezultati pokazuju da je problem plastičnog zagađenja univerzalan i direktno pogađa ljude, zbog čega je još gore što vlade ne pružaju odgovarajuća rješenja za sprječavanje dospijevanja plastike u životnu sredinu i naš lanac ishrane. Analiza poziva svjetske vlade na preduzimanje konkretnih akcija i zauzimanje glavne uloge u rješavanju problema zagađenja duž cijelog lanca. Od proizvođača, do javnih tijela i samih potrošača, svi treba da preuzmu odgovornost za krizu u kojoj se svijet nalazi. WWF sprovodi globalnu peticiju kojom se poziva na pravno obvezujući sporazum o zagađenju mora plastikom, a za koju je već prikupio preko 650.000 potpisa. Sporazumom bi se uspostavili nacionalni ciljevi i tražilo transparentno izvještavanje kompanija. Osim toga, sporazum bi trebao da osigura finansijsku i tehničku podršku zemljama sa niskim prihodima kako bi se povećao njihov kapacitet za upravljanje otpadom. "Danas, u vrijeme podizanja globalne svijesti o štetnosti mikroplastike na životnu sredinu, ovo istraživanje po prvi put pokazuje precizan proračun stope ljudske konzumacije plastike. Razvijanje metode pretvaranja broja čestica mikroplastike u mase pomoći će u određivanju potencijalnih toksikoloških rizika za ljude“, kaže dr Tava Palanisami, jedna od vođa projekta i istraživačica plastike na Univerzitetu u Njukaslu. Konzumacija plastike je samo jedan od problema plastične krize. Ona predstavlja veliku prijetnju za divlje životinje zbog uplitanja u otpad i uništavanja staništa. Uz sve to, plastično zagađenje ima i štetne ekonomske posljedice, sa godišnjim uticajem na morsku ekonomiju u iznosu od 8 milijardi američkih dolara, prema podacima UN-ovog Programa za životnu sredinu (UNEP).
Statistički podaci o zagađenju plastikom:
- Očekuje se povećanje ukupne emisije CO2 iz životnog ciklusa plastike za 50%, što će se do 2030. utrostručiti zbog spaljivanja plastike kao često korišćene, ali pogrešne metode upravljanja otpadom.
- 8 miliona tona plastike svake godine završi u morima i okeanima.
- Bez preduzimanja hitnih i konkretnih promjena u odnosu prema plastici, moguće je da će dodatnih 104 miliona metričkih tona plastičnog otpada dospjeti u ekosisteme
- Od 2002. godine u svijetu je proizvedeno onoliko plastike koliko u svim prethodnim godinama zajedno, a od toga je trećina završila u prirodi.
- Zabilježeno je da se više od 270 vrsta divljih životinja zaplete u plastični otpad u svojim staništima, dok više od 240 vrsta unosi plastiku u svoje organizme.
Bonus video:
