Prije 17 godina, kada je bila u svojim tridesetim, Sindi je sa svojom partnerkom odlučila da želi djecu.
Satima su pregledale profile donora sperme, odlučivši se konačno za čovjeka sa čistim medicinskim kartonom i malo nasljednih bolesti u porodici. Znale su davaoca samo po njegovom identifikacionom broju. Sindi je rodila zdravog dječaka, a kasnije je, koristeći spermu istog davaoca, ponovo zatrudnjela. I ponovo je nosila dječaka.
Kada su malo porasli, dječaci su uspjeli da pronađu nekoliko polubraće i sestara unošenjem identifikacionog broja donora u onlajn bazu podataka. Potom su roditelji odlučili da sva djeca začeta istom spermom budu podvrgnuta DNK testu.
Rezultati su pokazali da Sindini dječaci nisu u srodstvu sa drugom djecom. Banka sperme prodala joj je spermu drugog davaoca umjesto one koju je odabrala nakkon pažljive pretrage.
Kasnije je saznala da je istorija bolesti u porodici donora daleko od savršene: baka je umrla od raka mozga, a djed je imao Alchajmerovu bolest.
Ne postoje zvanični podaci o broju djece začete vještačkom oplodnjom u Americi na godišnjem nivou, iako neki stručnjaci procjenjuju da bi broj mogao da ide i do 60.000. Takođe, niko ne prati broj ljudi u SAD koji u nekom trenutku otkriju da sperma koju su kupili ne odgovara donoru koga su odabrali. Ovakvih slučajeva je, međutim, sve više. Sve veći broj roditelja otkriva da im je prodata pogrešna sperma, i to nerijetko decenijama nakon začeća.
“Ove priče su izuzetno srceparajuće i predstavljaju veliki izazov u zakonskom smislu”, kaže Dov Foks, bioetičar sa Univerziteta u San Dijegu u Kaliforniji.
“Banke sperme su slabo regulisane, a zamjene ove vrste nisu potpuno nepredvidljive kada u obzir uzmete činjenicu da banke i dalje koriste zastarjele metode sortiranja uzoraka poput olovke i papira”, podsjeća on.
Melisa, samohrana majka iz Masačusetsa, otkrila je da joj je klinika za vještačku oplodnju prodala pogrešnu spermu tek kada je njena tada 21-godišnja ćerka uradila DNK test.
Ona je povezana sa polubratom koji je znao donorski broj anonimnog oca. To, naravno, nije bio davalac koga je Melisa odabrala na klinici dvije decenije ranije.
“Dat mi je uzorak pogrešnog donora i nema šanse da bih to ikada saznala da moja ćerka nije uradila DNK test”, kaže Melisa.
“Ne znate šta će dijete naslijediti”, ističe ona i nastavlja:
“To nije isto kao silovanje. Postoji medicinska procedura, ali svejedno se u vaše tijelo stavlja sperma i zaista sam se osjećala fizički zlostavljano.”
Malo je pravnih ljekova za roditelje koji prime pogrešnu spermu. Neki smatraju da je riječ o prevari, ali sudovi uglavnom imaju stav da nema nikakve povrede prava i zakona ukoliko je dijete zdravo.
“Sud bi mogao da kaže, niste dobili donora koga ste željeli, ali kako znate da je jedan donor bolji od drugog”, kaže Sonja Sater, profesorka prava na Univerzitetu Džordž Vašington u Vašingtonu koja se naročito bavi bioetikom.
Iako Administracija za hranu i lekove (FDA) reguliše reproduktivno tkivo poput sperme i jajnih ćelija kako bi se spriječilo prenošenje bolesti, ona se ne bavi procesom selekcije davalaca.
Moglo bi da dođe do pravnih reformi nakon što je otkriven duboko uznemirujući slučaj.
Ljekar za plodnost sedamdesetih i osamdesetih godina u Indijani je koristeći sopstvenu spermu vještački oplodio najmanje 46 žena.
Šezdesetoro ljudi sada veruje da je ovaj lekar njihov biološki otac, a nekoliko njih je čak pokrenulo sudski postupak. Indijana je u maju usvojila zakon koji reguliše začeće uz pomoć sperme donora.
Dr Foks, sa druge strane, smatra da bi zaštita trebalo da bude sveobuhvatna. On je predložio novi koncept, “kompromitovano stvaranje”, koji podrazumijeva da sudovi prepoznaju gubitak kada su reproduktivni izbori kompromitovani zanemarivanjem ili ilegalnom praksom ljekara.
Vrhovni sud u Singapuru je 2017. godine pretresao slučaj u kojem je sperma slučajno zamijenjena, te je bračni par dobio dijete mješovite rase.
Sud je utvrdio gubitak “genetskog afiniteta” i dodijelio bračnom paru 30 odsto novčane naknade za podizanje djeteta u iznosu od 233.000 dolara.
Dr Foks smatra da bi ovakva praksa mogla doprinijeti sprečavanju nesavjesnih postupaka u klinikama.
“Čitav zbir nesavjesnih praksâ doveo je do toga da ljudi dobijaju djecu čija polovina DNK potiče od ljudi koji nisu ni nalik onome što su sami odabrali”, zaključuje dr Foks.
The New York Times
Bonus video:
