Saad al Hariri podnio je juče ostavku na dužnost premijera Libana, rekavši da je iscrpio sve opcije u naporima da riješi krizu izazvanu masovnim protestima protiv vladajuće elite.
Potez vodećeg sunitskog političara ukazuje na porast političkih tenzija koje mogu dodatno otežati formiranje nove vlade koja bi bila u stanju da se izbori sa najgorom ekonomskom krizom u Libanu od građanskog rata 1975-90.
Ostavka Haririja, kojeg su podržavali Zapad i sunitski zalivski arapski saveznici, dodatno je zakomplikovala situaciju i gurnula Liban u nepredividivi ciklus. Liban bi na kraju mogao dodatno potpasti pod uticaj Hezbolaha, kojeg podržava Iran, a odlaskom Haririja Zapad će izgubiti ključnog saveznika.
Šiitski Hezbolah, dominantni partner u Haririjevoj koalicionoj vladi, se protivio Haririjevoj ostavci, tvrdeći da će to napraviti vakuum u libanskoj vladi. Hariri je smatran ključnim za pomoć Zapada i zalivskih država Libanu, kojem je očajnički potrebna finansijska pomoć. Lider Hezbolaha Hasan Nasrala je u petak kazao da neko pokušava da „gurne Liban u građanski rat”, sugerišući da proteste finansiraju strane sile čime je nagovijestio čvršći stav prema demonstrantima.
Hariri se obratio naciji nakon što su muškarci sa crnim kapuljačama, lojalni Hezbolahu i još jednoj šiitskog grupi Amal, uništili protestni kamp u centru Bejruta, uzvikujući slogane, paleći šatore i tukući demonstrante.
To je bio najozbiljniji sukob na ulicama Bejruta od 2008. godine, kada su borci Hezbolaha preuzeli kontrolu nad prijestonicom u sukobu sa libanskim borcima lokalnim Haririju i njegovim saveznicima.
Liban je praktično paralisan zbog talasa masovnih protesta protiv rasprostranjene korupcije među političarima.
„Libanski narod je 13 dana čekao odluku o političkom rješenju koje će zaustaviti posrtanje ekonomije. Ja sam pokušao, tokom tog perioda, da pronađem izlaz, kroz koji bih čuo i glas naroda”, kazao je Hariri.
„Vrijeme je da se suočimo sa krizom”, kazao je on. „Svi partneri u političkom životu treba da znaju da je naša odgovornost da zaštitimo Liban i oživimo ekonomiju”.
Predsjednik Mišel Aun, politički saveznik Hezbolaha, sada može ili da prihvati ostavku Haririja i počne konsultacije za formiranje nove vlade, ili da traži da razmisli o odluci, navodi Rojters.
Formiranje Haririjevog koalicionog kabineta u januaru je trajalo devet mjeseci.
Pojedini demonstranti su kazali da će ostati na ulici i nakon Haririjeve ostavke. Demonstrant Tarik Hidžazi je rekao za Rojters da je ostavka „prvi korak u izgradnji partriotske demokratske zemlje na putu ka ostvarivanju zahtjeva iznijetih na ustanku 17. oktobra”.
Protesti su počeli zbog, sada već odbačenih, planova vlade da oporezuje pozive preko platforme WhatsApp, ali su brzo prerasli u opšte nezadovoljstvo zbog korupcije i ekonomske krize. Liban je jedna od najzaduženijih država na svijetu.
Protesti su uzrokovali desetodnevno zatvaranje banaka i mnogih drugih službi, kao i škola i univerziteta.
Demonstranti za ekonomsku krizu okrivljuju političke lidere iz raznih vjerskih frakcija koji dominiraju zemljom od građanskog rata. Oni tvrde da je sporazum o podjeli vlasti kojim je okončan građanski rat omogućio stvaranje mreže korupcije, kriminala i nepotizma koji su uništili državni aparat.
Prošlog mjeseca, list „Njujork tajms” je objavio da je Hariri dao preko 16 miliona dolara južnoafričkoj manekenki koja tvrdi da su bili u romantičnoj vezi. Isplate premijera Kendis fon der Merv počele su 2013, kada on nije bio na dužnosti ali je bio lider partije Pokret budućnosti.
Hariri i njegovi koalicioni partneri, uključujući i Hezbolah, su prošle nedjelje pristali na plan reformi kako bi pokušali da umire demonstrante, ali su protesti nastavljeni. Francuska, koja je podržavala Haririja, pozvala je sve Libance da pomognu u očuvanju nacionalnog jedinstva.
BBC navodi da će dešavanja u Libanu uznemiriti Zapad, koji tu državu smatra ostrvom relativne stabilnosti na turbulentnom Bliskom istoku. Sporazum o podjeli vlasti kojim je okončan građanski rat prije 30 godina održao je mir, ali nije uspio da zaustavi razornu ekonomsku krizu.
Rijad mu nije oprostio savez sa Hezbolahom
Hariri je karijeru izgradio pod patronatom zalivskih arapskih država, upotrijebivši porodično bogatstvo kako bi finansirao političku mrežu u Libanu i zahvaljujući snažnom osjećanju poštovanja koje mnogi Libanci imaju prema njegovom ocu Rafiku al Haririju koji je ubijen 2005.
Prve godine njegove karijere definisao je bliski savez sa Saudijskom Arabijom i sukobi sa libanskim saveznicima Sirijom i Iranom, a najviše Hezbolahom.
UN sud je optužio pet članova Hezbolaha za ubistvo njegovog oca. Osumnjičenima se sudi u odsustvu, dok Hezbolah poriče ulogu u atentatu.
Dok je rat u susjednoj Siriji eskalirao, u Libanu su rasle tenzije povezane sa tim konfliktom. Hariri je u međuvremenu pretrpio žestok finansijski udarac kada je propao njegov porodični biznis u Saudijskoj Arabiji. To se odrazilo na finansije njegove političke mreže u Libanu. Napravio je niz ustupaka u Libanu zbog kojih je na kraju podržao Mišela Auna, saveznika Hezbolaha, za predsjednika. U sklopu tog dogovora, Hariri je 2016. ponovo postao premijer, ali se to loše odrazilo na njegove odnose sa Saudijskom Arabijom. U novembru 2017. godine Rijad je praktično držao Haririja u zarobljeništvu i primorao ga da podnese ostavku. Saudijska Arabija i Hariri poriču tu verziju događaja, ali je francuski predsjednik Emanuel Makron potvrdio da je Hariri bio protiv njegove volje zadržan u Saudijskoj Arabiji.
Bonus video:
