U suvom pustinjskom šiblju Raždastana, gdje je nađeno njeno tijelo, krvlju poprskane noge i braon školska uniforma, sa kaišem oko vrata, šestogodišnja djevojčica je ležala među razbacanim papirićima od bombona.
„Da ste vidjeli njeno tijelo,“ nikad više ne biste zaspali“, rekao je njen djed Mahvir Mina.
Tokom protekle nedjelje, talas protesta je zahvatio Indiju zbog silovanja i ubistva 27-godišnje veterinarke u Hajderabadu dok se vraćala sa posla prošle srijede. To je najnoviji u nizu jezivih slučajeva seksualnih napada u državi.
Četiri muškarca koji su navodno počinili zločin izbušili su gume na njenom skuteru i potom čekali. Pošto su joj ponudili pomoć, navodno su je odvukli u grmlje pored puta, silovali, zadavili i bacili njeno tijelo ispod podvožnjaka, polili benzinom i zapalili. Indijska policija je juče ubila njih četvoricu, što je naišlo na odobravanje žrtvine porodice i mnogih građana.
Međutim, neke grupe za ljudska prava i političari su kritikovali ubistva, rekavši da su zabrinuti što je zaobiđen sudski proces.
Prema statističkim podacima, u Indiji se na svakih 20 minuta počini silovanje.
Indija je najopasnija država za žene, prema ispitivanju koje je prošle godine sprovela Fondacija Rojters.
Pored slučaja u Hajderabadu, mlada advokatica je silovana i ubijena u Džarkandu, 55-godišnja prodavačica garderobe je silovana i ubijena u Delhiju, tinejdžerka u državi Bihar je u utorak silovana i ubijena, a potom zapaljena.
A prošle subote, u ruralnom mjesti Herli u Radžastanu, šestogodišnjakinja je postala jedna od najmlađih žrtava pandemije seksualnog nasilja u Indiji, piše „Gardijan“.
Nju je navodno silovao komšija kojeg je često posjećivala kada se vraćala iz škole.
Mahendra Mina, taksista koji ima dvije ćerke, starosti dvije, odnosno 18 godina, davao bi joj slatkiše i grlio je svaki put kada bi prošla.
Kada ju je prošle subote mazio i dao joj bombone, to nikome nije djelovalo čudno.
Međutim, tog popodneva, kada je završila sa nastavom, Mina ju je odveo u šumu iza škole.
Optužen je da ju je silovao u napuštenoj betonskoj straćari, a potom je zadavio svojim kaišem i bacio tijelo u sasušeno grmlje.
Tu ju je sljedećeg jutra našao jedan komšija.
Mina je kasnije rekao policiji da je bio pijan.
Ram Krišan, visoki policijski zvaničnik koji nadzire istragu, rekao je da ga taj slučaj progoni i da danima ne jede i ne spava.
Mještani ne mogu da vjeruju da se okrutni zločin desio na njihovom pragu. Mnogi su kazali da su njihove ćerke previše uplašene da bi išle u školu, prenosi „Gardijan“.
„Čuli smo da se to dešava u drugim mjestima u Indiji, ali ovdje se nikad nije desilo tako nešto. Vlada kaže da bi djevojčice trebalo da se edukuju kako bi se zaštitile od napada, ali ništa ih ne može spasiti kad se ovo desi“, rekla je njena baba Kiskinda Mina. „Sve dok vlada ne zauzme čvrst stav, ovo neće prestati.“
Nakon brutalnog grupnog silovanja studentkinje Džoti Sing u autobusu u Delhiju 2012, sistemski problem Indije sa seksualnim nasiljem je prvi put dospio u centar pažnje. Mediji su djevojci dali nadimak Nirbahaja, što znači neustrašiva.
Hiljade ljudi su izašle na ulice da traže akciju u njeno ime. Novi zakon je udvostručio zatvorsku kaznu za silovatelje na 20 godina.
Mađutim, nakon sedam godina, aktivisti i žene su saglasni da se problem pogoršava, piše „Gardijan“ i dodaje da se ne rješavaju ključna socijalna pitanja u pozadini krize i da je kultura nekažnjavanja za seksualne zločine i dalje čvrsto usađena.
Rojters je prenio da je prema posljednjim podacima vlade, indijska policija registrovala više od 32.500 silovanja 2017. Međutim, sudovi su okončali samo oko 18 hiljada slučajeva te godine.
Panel sudija je u maju odbacio optužbe za seksualno zlostavljanje protiv predsjednika Vrhovnog suda, koje je podnijela bivša radnica te institucije. Takva odluka je izazvala bijes i proteste.
„Dok ovo ne postane problem nacionalizma i nacionalnog ponosa, ne vidim da će se išta promijeniti“, kaže za „Gardijan“ društvena aktivistkinja Dipa Narajan. „Društvo ovdje sistematski unižava žene i čini ih nižim bićima, a silovanje je najgori simptom toga“. Indijske države nisu ni takle fond Nirbahaja, za koji je vlada izdvojila deset milijardi rupija za unapređenje bezbjednosti žena. Danas je 91 odsto tih sredstava neiskorišteno.
„Gardijan“ ističe da je Delhi, koji slovi za „svjetsku prijestonicu silovanja“, potrošio pet odsto od dodijeljenih sredstava.
Nema političke volje da se riješi problem
U indijskom parlamentu, nekoliko političara je na silovanje u Hajderabadu reagovalo pozivima na linč i vješanje optuženih. Međutim, Kavita Krišnan iz Sveindijskog progresivnog udruženja žena, kaže da to samo pogoršava problem.
„Pozivi na smrtnu kaznu samo skreću pažnju sa stvarnog problema. To je laka opcija jer izbjegava odgovornost institucija i ne košta ništa. Poslanici pričaju da će se sve riješiti elimisanjem jednog od dva zla. Još nemamo razgovor koji bi trebalo da se desi, tako da se ništa ne mijenja“, kazala je Krišnan.
„Sva priča o smrtnoj kazni za silovanje znači samo da će još žena biti ubijano kako ne bi mogle da svjedoče.“
Krišnan je kazala da se za vrijeme vladavine premijera Narendre Modija otišlo nekoliko koraka unazad.
„Imamo vladu koja aktivno ulaže u kulturu silovanja i u zaštitu moćnika optuženih za silovanje.“
Randžana Kumari, direktorka indijskog Centra za socijalna istraživanja, takođe smatra da vlada snosi krajnju odgovornost za problem. „Neuspješni su u nametanju zakona, u dijeljenju pravde, u primjeni bezbjednog okruženja za žene. Ne postoji politička volja za rješavanje ovog problema, kako će onda ikad biti bolje.“
Bonus video:
