Najdominatniji i najsnažniji politički trend 2019. je bio negativan u vidu ratobornog nacionalizma i stoga je pravo olakšanje vidjeti da su pojedine države odlučile da krenu u suprotnom pravcu, piše britanski nedjeljnik „Ekonomist” u tradicionalnom decembarskom tekstu u kojem proglašava „državu godine”.
Uvijek najviše napreduju države koje počnu skoro sa dna, siromašne, neuređene i nestabilne, navodi list i dodaje da je čest slučaj da mlade demokratije u kojima je tek zavladao mir ne traju dugo. Na to je svijet nedavno podsjetila i Aung San Su Ći, liderka Mjanmara (koji je „Ekonomist” 2015. proglasio za državu godine) kada se ovog mjeseca pojavila pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i ignorisala etničko čišćenje Rohindža od strane vojnika njene države.
Napominjući da je u godini koja je na izmaku, Indija oduzimala državljanstvo muslimanima, Kina zatvarala muslimane u logore, Amerika razarala globalne institucije, britanski list je kao svijetle primjere istakao Sjevernu Makedoniju, Sudan i Novi Zelend, a za ovogodišnjeg pobjednika je proglasio Uzbekistan, koji je „ukinuo ropstvo”.
Novi Zeland i premijerka Džasinda Ardern zaslužili su, prema „Ekonomistu”, da im se oda priznanje zbog reakcije na napade na džamije koje je počinio nacionalista. Premijerka je stavila feredžu i kazala da je napad na muslimane napad na sve Novozelanđane. Njena država je zabranila poluautomatsko oružje i hiljade komada otkupila od građana.
Primjer Sjeverne Makedonije, koja je promijenila svoje ime zbog mira sa susjedom, je prema pisanju „Ekonomista” još impresivniji.
Grčka se protivila ranijem imenu - Makedonija - smatrajući to pretenzijom na istoimeni grčki region. Grčka nepopustljivost je sprečavala Makedonce da pristupe NATO-u i da započnu pregovore sa EU. Tako da su poslanici u Skoplju progutali ponos i glasali za promjenu imena države. List podsjeća i da se glasanje za promjenu imena države u makedonskom parlamentu desilo u februaru i ističe da su sada odnosi sa Grčkom mnogo topliji. Izvor razdora sada je otklonjen iz nestabilnog regiona i Sjeverna Makedonija je na putu da pristupi NATO-u.
Nažalost, Emanuel Makron, lider Francuske („Ekonomistove“ države 2017. godine) blokira kandidaturu Skoplja za EU, strahujući da će pristupanje još jedne balkanske zemlje tom klubu iznerivirati francuske glasače.
Dvije države postale su značajno manje despotske 2019. U Sudanu, masovni protesti su doveli do zbacivanja Omara al Bašira, jednog od najvećih svjetskih tirana čiji je islamistički režim zbio i porobio toliko afričkih crnaca da se trećina zemlje otcijepila i 2011. formirala Južni Sudan.
List podsjeća da je sudanski sud u prošle nedjelje proglasio Bašira krivim za korupciju, ali je malo vjerovatno da će biti izručen kako bi mu se sudilo za genocid u Darfuru. Nova koaliciona vlada je obećala da će održati izbore za tri godine, pregovarati o miru u Darfuru i ublažiti pravila oblačenja za žene. Međutim, opasnost da bi zločinci starog režima mogli opstruirati demokratske reforme i dalje je zabrinjavajuće visoka, upozorava „Ekonomist”.
Ovogodišnji pobjednik „Ekonomistovog” izbora je država koju je Herman Kejn, američki predsjednički kandidat jednom podrugljivo nazvao „Ubeki-beki-beki-stan-stan”. Prije tri godine, Uzbekistan je bio staromodna postsovjetska diktatura, zatvoreno društvo sa brutalnim i nesposobnim rukovodstvom. Režim je navodno disidente žive kuvao, a prisiljavao žene, djecu i muškarce da naporno rade na poljima pamuka u vrijeme berbe.
Kada je Islam Karimov, despot koji je vladao 27 godina, preminuo 2016, naslijedio ga je premijer Šavkat Mirzijojev, podsjeća britanski list. U početku, malo toga se promijenilo. Međutim, nakon što je 2018. godine smijenio šefa bezbjednosnih službi, Mirzijojev je počeo sa reformama koje su prošle godine dobile zamah.
Njegova vlada je uglavnom stavila tačku na prisilni rad, a najozloglašeniji logor je zatvoren. Strani novinari su dobili pristup, a birokratama je zabranjeno da uzimaju reket malim preduzećima što su prethodno redovno činili. Otvoreni su granični prelazi, a strani stručnjaci su pozvani da pomognu u reformi državne ekonomije.
Prije nove godine u Uzbekistanu će biti održani parlamentarni izbori. Mada je još daleko od demokratije - sve partije podržavaju Mirzijojeva, a pojedini kritičari su i dalje iza rešetaka - neki kandidati su se usudili da kritikuju vladu, što je ranije bilo nezamislivo. Obični građani takođe smiju da komentarišu kampanju i gunđaju zbog političara, bezu straha da će ih usred noći neko odvući iz kuće. Pred Uzbekistanom je i dalje dug put, ali nijedna druga zemlja u 2019. nije stigla tako daleko, zaključuje „Ekonomist”.
Bonus video:
