Godina koja je na izmaku ostaće zapamćena kao godina u kojoj je jedna tinejdžerka održala lekciju liderima u Ujedinjenim nacijama, u kojoj je Boris Džonson dobio priliku da konačno ispuni obećanje, u kojoj se istorija ponovila i Kurdi ponovo ostavljeni na cjedilu, a Ekvador uskratio gostoprimstvo čovjeku kojeg mnogi smatraju herojem borbe za pristup informacijama i slobodu govora. Sjedinjene Države i Britaniji bile su zaokupljene unutrašnjim krizama i stranačkim sukobima, što je Vladimir Putin vješto iskoristio.

Širom svijeta održavani su protesti u kojima su građani tražili promjenu političkih sistema i globalnu akciju povodom klimatskih promjena. Bila je to godina protesta, dubokih podjela, političkih borbi i manevrisanja iz kojih su neki izašli kao pobjednici a neki kao gubitnici.

POBJEDNICI

Boris Džonson

Boris Džonson je zahvaljujući političkoj upornosti i otpornosti zaslužio da se nađe među najvećim pobjednicima 2019. godine. Nakon niza prekršenih obećanja, gafova, poraza u parlamentu, Džonson je uspio da osvoji podršku Britanaca koji su mu ukazali povjerenje da konačno izvede njihovu zemlju iz Evropske unije.

Bodžo, kako Džonsona zovu u Britaniji, prkoseći predviđanjima uspio je da postigne sporazum sa Briselom o breksitu, a kasnije nizom politilčkih menavara da ga progura u britanskom parlamentu.

Uspio je čak i da izdejstvuje održavanje prvih opštih izbore u decembru od 1923. godine na kojima je poveo konzervativce do najveće pobjede od reizbora Margaret Tačer 1987. godine.

U 2020. godinu Džonson ulazi sa većinom od 80 poslanika u odnosu na opozicione laburiste, što će mu znatno olakšati realizaciju breksita i trgovinske pregovore sa Briselom ali i osnažiti njegovu poziciju na domaćoj sceni, koja je sada uzdrmana prijetnjama Škotske da će tražiti novi referendum o nezavisnosti.

Greta Tunberg

Srednjoškolka iz Švedske Greta Tunberg je 2019. izazvala pravu oluju, i postala globalno lice klimatskog aktivizma. Prešla je Atlantik jahtom koja ne emituje štetne gasove kako bi prisustvovala samitu Ujedinjenih nacija. Njen strastveni govor pred svjetskim liderima i fotografija na kojoj posmatra predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trampa zapalile su društvene mreže.

Ogorčena tinejdžera koja se ne usteže da ispolji svoj bunt izazvala je kritike moćnih sredovječnih muškaraca, uključujući Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina. Nedavno ju je brazilski predsjednik Žair Bolsonaro nazvao „derištem”, što je po mišljenju njenih pristalica najveći dokaz da je ona na pravom putu.

Časopis „Tajm” ju je proglasio za Ličnost godine uz obrazloženje da je „oglasila uzbunu povodom predatorskog odnosa čovječanstva prema jedinom domu koji imamo”, „podijeljenom svijetu dala glas koji ne poznaje granice i razlike u porijeklu” i „pokazala kako izgleda kada predvodi nova generacija”.

Vladimir Putin

Vladimir Putin je 31. decembra 1999. godine proglašen za predsjednika Rusije, a dvije decenije kasnije ovaj bivši agent KGB, za sobom ima jednu od najuspješnijih godina.

Uprkos slabom rastu BDP-a, stagnirajućoj ekonomiji i nezadovoljstvu mladih ljudi, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da stopa popularnosti ruskog predsjednika ostaje visoka, a 61 odsto Rusa smatra njegov rad pozitivnim.

Sjedinjene Države, najveći neprijatelj Rusije za vrijeme Hladnog rata kojima sada upravlja čovjek odlučan da „sarađuje sa Rusijom”, bave se unutrašnjim problemima i impičmentom, dok je Britanija, drugi član transatlatnske alijanse koju je Putin godinama pokušavao da podrije, takođe okrenuta sebi i izlasku iz EU.

Ruski lider je rasijanost svojih protivnika uspio da iskoristi na svakom frontu, počev od Sirije gdje se nametnuo kao ključni igrač, do Afrike gdje širi uticaj Rusije, istovremeno sklapajući korisne saveze sa Kinom i Iranom. Uspio je čak i da proda rusko oružje Turskoj, članici NATO-a, i da zahvaljujući projektu gasovoda Sjeverni tok 2 pridobije Njemačku za saveznika protiv SAD.

U Rusiji usješno igra na kartu patriotizma, koji je na posljednjoj konferenciji za novinare opisao kao „jedinu moguću ideologiju u modernom, demokratskom društvu”, kako bi učvrstio kontrolu, ograničavajući osnovne slobode i pristup informacijama.

Nensi Pelosi

Na američkoj političkoj sceni ovo je bila sjajna godina za Nensi Pelosi koja je postala lice Demokratske partije i otpora republikanskom predsjedniku Donaldu Trampu.

Postala je prva žena na čelu Predstavničkog doma, a zatim je inicirala treći opoziv predsjednika u istoriji Sjedinjenih Država.

Imajući u vidu da impičment predsjednika treba da potvrdi Senat, gdje republikanci imaju većinu, Pelosi vjerovatno neće uspjeti da istjera Trampa iz Bijele kuće, ali je svakako zaslužila da se svrsta među pobjednike 2019. godine.

Mohamed bin Salman

Nakon što je 2018. godine bio na meti kritika međunarodne zajednice zbog brutalnog ubistva novinara Džamala Hašogija, saudijski princ i de fakto vladar Mohamed bin Salman je odlučio da 2019. iskoristi kako bi se predstavio kao reformator.

Zapadni mediji su uglavnom izvještavali o društvenima reformama koje pružaju veća prava i slobode ženama u Saudijskoj Arabiji i dozvoljavaju Saudijcima da uživaju u sportu i rok koncertima, kao i o prvom izlasku na berzu naftne kompanije Aramko uz inicijalnu javnu ponudu dionica od 25,6 milijardi dolara koja je postavila rekord kao najveća u istoriji. Sve to svega par mjeseci nakon napada, za koji se okrivljuje Iran, na saudijska naftna postrojenja.

Saudijska Arabija je krajem godina stavila tačku na slučaj ubistva Hašogija, osudivši pet osoba na smrt u presudi za koju je istražiteljka Ujedninjenih nacija kazala da je „ruganje pravdi”.

Mohamed bin Salman je tokom 2019. godine nadgledao i reformu i represiju u svojoj zemlji, ali je uprkos nastavku hapšenja zbog „nepristojnog ponašanja” osvojio naklonost mladih Saudijaca a svijet, tradicionalno popustljiv prema bogatoj kraljevini, je odlučio da zažmuri na rat u Jemenu, blokadu Katara i farsu od suđenja za ubistvo novinara.

GUBITNICI

Kurdi

„Nema prijatelja osim planina“, glasi kurdska poslovica, koja se 2019. godine pokazala tačnom kada su povlačenjem sa sjevera Sirije, Sjedinjene Države izdale svog najvjernijeg saveznika u borbi protiv Islamske države.

Više od 10.000 kurdskih boraca proteklih godina izgubilo je život u borbi protiv islamističkih ekstremista. Kurdske milicije činile su okosnicu Sirijskih demokratskih snaga (SDF), koje su na kopnu predvodile lavovski dio borbe protiv ID. Međutim, to očigledno nije bilo dovoljno da Kurdi zasluže zaštitu Vašingtona koji ih je ostavio na milost i nemilost nadmoćnoj Erdoganovoj vojnoj mašineriji.

Turska je upala u Siriju, u regione koji su do tada bile pod kontrolom Kurda, uz obrazloženje da namjerava da napravi bezbjednu zonu za povratak izbjeglica.

Napušteni od strane SAD, i to ne prvi put, Kurdi su odlučili da okušaju sreću sa vladom Bašara al Asada, a vakuum koji su za sobom ostavile SAD brzo su popunili Rusi, čije se zastave sada vijore u bazama koje su napustile američke trupe.

Evo Morales

Talas protesta zahvatio je Latinsku Ameriku 2019. godine. U Boliviji, socijalistički predsjednik Evo Morales je nakon 14 godina na vlasti popustio pod pritiskom demonstranata i vojske, koji su ga optužili za izbornu prevaru, i u novembru podnio ostavku.

Šezdesetogodišnji bivši uzgajivač koke i vođa sindikata pobjegao je u Meksiko, da bi sredinom decembra dobio izbjeglički status u Argentini. Bolivijski tužioci su u međuvremenu izdali nalog za hapšenje Moralesa optužujući ga za podsticanje na pobunu i terorizam. Oni ga optužuju da je naredio svojim pristalicama da blokiraju gradove u pokušaju da zbace prelaznu vladu. Morales, prvi urođenički predsjednik Bolivije, tvrdi da se ne plaši hapšenja i da želi da se vrati u domovinu.

Zbacivanje Moralesa nije donijelo mir u Boliviju, gdje pristalice bivšeg predsjednika traže njegov povratak, a nova vlada pokušava da organizuje izbore. Na izmaku 2019. godine sudbina Bolivije i samog Moralesa ostaju neizvjesna.

Islamska država

Tokom protekle dvije godine, desetine hiljada boraca Islamske države su ubijeni, a prošlog marta su istjerani iz posljednjeg uporišta u Siriji.

Njihov samoproklamovani kalif Abu Bakr al Bagdadi je u oktobru detonirao samoubilački pojas dok su mu za petama bili američki vojnici.

Kalifat je uništen i poražen.

Oko 30.000 boraca ID nalazi se u zatvorima u Iraku i Siriji, a desetine hiljada njihovih žena i djece smješteno je u kampovima gdje se odlučuje o tome da li će biti vraćeni u države iz kojih potiču.

Eksperti upozoravaju da ekstremisti pokušavaju da se regrupišu u udaljenim oblastima istočnog Iraka i da bi imenovanjem novih lidera grupa tokom predstojeće godina mogla dobiti novi zamah.

Džulijan Asanž

Osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža u aprilu je britanska policija izvukla iz ambasade Ekvadora u Londonu, gdje je proveo sedam godina kako bi izbjegao izručenje Sjedinjenim Državama zbog optužbi za hakerski napad i špijunažu.

Njegovo zdravlje je oslabilo od kako se nalazi u zatvoru, a prijatelji i pristalice upozoravaju da je životno ugrožen. Dva mjeseca uoči saslušanja o izručenju Asanža, organizacija reporteri bez granica je pozvala SAD da odustane od optužbi za špijunažu, i zatražila njegovo oslabađanje na osnovu humanitarnih razloga.

Asanž će 2020. godinu dočekati u Belmarš zatvoru, gdje njegov otac tvrdi da je podvrgnut „raznim vrstama mučenja”

Benjamin Netanjahu

U Izraelu Benjamin Netanjahu, koji je na vlasti u kontinuitetu zadnjih deset godina i generacijama dominira nacionalnom politikom, imao je izuzetno tešku godinu u kojoj je morao da bježi u sklonište zbog rakete lansirane iz Pojasa Gaze, optužen je za korupciju u tri krivična slučaja i u dva navrata nije uspio formira vladu nakon što izbori u aprilu i septembru nijesu donijeli pobjednika.

Netanjahu odbacuje optužbe i tvrdi da opozicija pokušava da sprovede puč.

Uprkos nevoljama Kralj Bibi, kako pristalice zovu izraelskog lidera, ipak je uspio da zadrži kontrolu nad njegovom Likud partijom, kada je na stranačkom glasanju prošle nedjelje ponovo ubjedljivom većinom glasova izabrana za lidera. To je donekle osnažilo Netanjahuovu poziciju uoči trećih parlamentarnih izbora u roku od godinu dana koji će se održati u martu. Ti izbori imati odlučujuću ulogu u Netanjahuovoj borbi za politički opstanak.