Dobra vladavina nikad nije bila jednostavan zadatak. Informacije na koje se lideri oslanjanju teško je protumačiti, a ishod njihovih odluka je neizvjestan. Moderne komunikacione tehnologije samo povećavaju taj izazov: zbog poplave informacija i dezinformacija, teže je nego ikad razumjeti svijet, dok ogroman spektar konekcija koje je omogućio internet, povećava vjerovatnoću nepredvidivih posljedica, piše “Fajnenšl tajms” (FT).
“Tehnologija i globalizacija su doprinijele da se više ljudi međusobno povezuje i slobodno posluje bez posrednika, i često bez regulacije od centralnih vlasti”, kaže Mauro Gilen, profesor međunarodnog menadžmenta na Univerzitetu Pensilvanija. “Ta složenost - zato što imamo više pokretnih djelova i njihovu veću međusobnu povezanost - sve više komplikuje posao donosiocima odluka i regulatorima”.
S obzirom na količinu podataka koji se svakodnevno proizvode, razmjenjuju ili otpremaju, to je problem koji stalno nadmašuje naš kapacitet da se sa njima nosimo, piše FT. Autor podsjeća na upozorenje istoričara i filozofa Juvala Noe Hararija u knjizi “Homo deus”, njegove “kratke istorije sjutrašnjice”, da novo znanje podstiče promjenu, i dok pokušavamo da razumijemo tu promjenu, brzo usvajamo novo znanje, koje vodi do daljih promjena. Kao rezultat toga, postajemo manje sposobni da damo smisao sadašnjosti i kreatori politike stalno moraju da se bore da idu u korak.
FT kao primjer navodi pokušaje Evropske unije da uredi upotrebu ličnih podataka. Evropska komisija je 2012. izdala memorandum u kojem je iznijela zabrinutost u vezi sa tim kako obrada ličnih podataka može narušiti privatnost građana, i predlog za rješavanje tog problema.
“Bilo je potrebno šest godina i hiljade amandmana da bi predlog postao Opšta uredba o zaštiti podatka, ili GDPR”, piše FT.
Ipak, u to vrijeme se količina podataka koji su postojali u svijetu više nego udvostručila, na 33 biliona gigabajta - a do 2025. bi mogla dostići 175 biliona gigabajta, prema podacima firme IDC za tehnološka istraživanja. Više ljudi dijeli više informacija na više načina nego što se moglo predvidjeti 2012.
Sam GDPR je, objašnjava se u članku, promijenio sliku podataka. Analitičari i poslovni lideri ukazuju na to da su sada potrebna nova pravila da bi se spriječile nepredvidive posljedice. Kompanije se žale na trošak i složenost primjene propisa, a brojni američki veb sajtovi su potpuno blokirali evropske korisnike umjesto da se suoče sa kaznom zato što se nisu pridržavali novih pravila.
“U međuvremenu, pravila koja od kompanija zahtijevaju da objasne odluke koje donese vještačka inteligencija (AI), reklo bi se, nisu shvatila koliko složeno postaje mašinsko učenje”, piše britanski list.
Zabrinutost zbog kapaciteta tehnologije i da smanji i da komplikuje svijet konstantno raste od Drugog svjetskog rata, navodi FT, ocjenjujući da to nije nikakvo čudo imajući u vidu da su se egzistencijalne prijetnje proširile sa nuklearnog oružja i sada obuhvataju klimatske promjene (i bilo kakav posljedični geoinženjering), uređivanje gena i AI.
Finansijska kriza 2008, kada su slabo shvaćeni investicioni instrumenti doveli ekonomije na ivicu propasti, pojačala je neizvjesnost oko naše sposobnosti da razumijemo stvari.
Pokušaji da se kodifikuje najbolja praksa u davanju smisla nekad su zaokupljali hladnoratovske planere, da bi kasnije uključili (često profitabilno) biznis predavače i menadžment konsultante, a sada privlače brojnu publiku na internetu, piše FT. Blogovi, podkasti i Jutjub kanali poput Rebel Wisdom i Future Thinkers imaju za cilj da naoružaju svoje pratioce instrumentima koji su im potrebni da bi razmjeli svijet i donosili ispravne odluke.
FT navodi da je jedan od takvih glasova Daniel Šmahtenberger, čiji su intervjui na Jutjubu i njegov podkast Civilization Emerging doprli do stotina hiljada ljudi. “Zbog povećanja tehnološkog kapaciteta, pravimo sve više posljedične izbore sa sve gorim davanjem smisla da bi ti izbori bili pravi”, kaže on na jednom snimku. “Razvoj tehnologije vodi do širenja dezinformacija.”
Jačanje sposobnosti pojedinca da upravlja informacijama i da ih filtrira proći će dug put ka unapređenju “informacione ekologije”, tvrdi Šmahtenberger. Ljudi se moraju navići na upravljanje kompleksnim informacijama i trebalo bi da se treniraju da budu manje dekoncentrisani.
"Impuls da kažete ‘uprosti to kako bi svi razumjeli’ i impuls da kažete ‘hajde da pomognemo ljudima da dobro daju smisao svijetu’ su različite stvari”, kaže on.
Društva su, piše britanski list, odavno naviknuta na upravljanje složenim informacijama. Nema te osobe koja može zapamtiti sve američke zakone ili biti ekspert za svako polje medicine. Biblioteke, baze podataka, te profesionalne i akademske mreže, postoje da bi skupljale ekspertizu.
Povećano bombardovanje podacima - sve veća količina dokaza koji mogu poboljšati bilo koji pravac akcije - gura takve sisteme do krajnjih granica, i podstiče ljude da prebacuju posao na računare. To samo odlaže problem, ocjenjuje FT.
“Kako vještačka inteligencija postaje sve sofisticiranija, njen proces donošenja odluka postaje sve nejasniji. Odluka o tome hoćemo li joj ukazati povjerenje - pustiti je da vozi automobil u prepunom gradu - jeste na nama”, ističe se u članku.
Profesor Gilen je upozorio da će lideri, kako ne mogu sve složeno razmišljanje prenijeti na računar, morati da budu vještiji nego ikad u baratanju informacijama i njihovom kritičkom procjenjivanju. Od vitalnog značaja će biti da se fleksibilnost ugradi u proces donošenja odluka.
“Povratna sprega između efekata te politike i toga kako morate korigovati tu politiku u realnom vremenu, postala je puno brža i nepredvidivija”, kaže on. “To je efekat koji stvaraju kompleksne politike”. Profesor tvrdi da bi postepeniji pristup mogao biti bolje rješenje za uvođenje reda u oblastima koje se brzo mijenjaju, nakon čega bi trebalo da uslijedi analiza efekata i ispravke gdje je to potrebno.
“Ipak, koliko god kreatori politike postali vješti u hvatanju u koštac sa složenim svijetom, njihov zadatak će uvijek u jednom trenutku pružiti otpor pojednostavljivanju. A u tom trenutku se krije odgovornost. Iako bismo možda željeli da to bude drugačije, vladavina će uvijek biti umjetnost koliko i nauka”, zaključuje FT.
Decenija društvenih mreža nije donijela ništa dobro
Protekla decenija obiluje značajnim događajima, ali je jedna velika promjena polako uzimala maha - društvene mreže su izmijenile privatnost, politiku, ekonomiju i iznad svega našu pažnju.
Društvene mreže su postojale i prije 2010, ali ne način kakav sada poznajemo. Malo ko je 2009. koristio pametne telefone. Baza aktivnih korisnika Fejsbuka se uvećala sedam puta u proteklih deset godina, i jednostavno nema dovoljno ljudi da bi se to ponovo desilo.
Instagram i Votsap su pokrenuti prije oko deset godina, i brzo su integrisani u majku svih društvenih mreža.
FT piše da se može tvrditi da su društvene mreže omogućile velike događaje poput Arapskog proljeća i izbora Donalda Trampa, iako nikad nema nijednog objašnjenja za takve stvari.
Pristrasni izvori vijesti bili su popularni davno prije nego što smo “ušli u on lajn eho komore” i propaganda nije ništa novo, dodaje FT.
“Takođe, postoje koristi od društvenih mreža - one daju prostor svim vrstama ljudi koji zaslužuju da se čuje njihov glas”.
Međutim, teško je tvrditi da su društvene mreže dovele do promišljenijeg, preciznijeg ili saosjećajnijeg diskursa o politici, ističe se u komentaru.
“Usred zastrašivanja, mizoginije i beskrajnog bijesa, teško je razdvojiti botove i ljude, uglavnom zato što se toliko ljudi spustilo na nivo botova.”
Prije deset godina, najveći problem je bio preopterećenost elektronskom poštom. Sada sa sobom nosimo moćne sprave koje i te kako odvlače pažnju. Prate nam ponašanje, zuje uporno da bi privukli pažnju i koriste našu želju da se uklopimo, komuniciramo i uzvratimo. Nismo svjesno na to pristali i svako od nas mora pažljivo razmisliti o tome šta zapravo želimo od društvenih mreža, ističe “Fajnenšl tajms”.
Na početku nove decenije, jedna od korisnih odluka bi mogla biti ta da se vrijeme i energija koji se troše na društvene mreže usmjere na nešto konstruktivnije.
Bonus video:
