Svi žele da znaju kako se njihova zemlja bori sa koronavirusom, poređujući to sa drugim zemljama.
Ipak, mora se biti sigurno da se upoređuju iste stvari.
Sjedinjene Države, na primjer, imaju daleko više smrtnih slučajeva Covid-19 nego bilo koja druga država – do ponedjeljka veče preko 44.000.
Ali SAD ima 330 miliona stanovnika. Ako uzmete pet najvećih zemalja zapadne Evrope - Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku, Italiju i Španiju - njihov ukupan broj stanovnika iznosi oko 320 miliona.
A ukupni broj registrovanih smrtnih slučajeva od koronavirusa iz ovih pet zemalja, u ponedjeljak veče je bio oko 89.000 - više nego dvostruko više od SAD.
Dakle, pojedinačne statistike ne govore u cjelosti.
Da bi poređenja bila korisna, kaže za BBC Roland Kao, profesor nauke o podacima na Univerzitetu u Edinburhu, postoje dva šira pitanja.
„Da li osnovni podaci znače istu stvar? I ima li smisla upoređivati dva skupa brojeva ako je epidemiologija [svi drugi faktori koji okružuju širenje bolesti] različita?“
Brojanje smrtnosti
Pogledajmo prvo nekoliko brojeva. Postoje razlike u načinu na koji države bilježe smrt Covid-19.
Francuska, na primjer, uključuje smrtne slučajeve u domovima za njegu u brojevima koje saopštava svaki dan, ali dnevne brojke za Englesku uključuju samo smrt u bolnicama.
Takođe ne postoji prihvaćen međunarodni standard za mjerenje smrti ili njenog uzroka.
Da li neko mora da bude testiran na koronavirus da bi se računao u statistiku ili su sumnje ljekara dovoljne? Da li virus mora biti glavni uzrok smrti ili se samo spominje kao simptom u broju umrlih?
Stopa smrtnosti
Mnogo je fokusiranih na stope smrtnosti, ali postoje i različiti načini njihovog mjerenja. Jedan je omjer smrtnosti i potvrđenih slučajeva - od svih koji su testirani pozitivno na koronavirus, koliko njih umre? Ali različite zemlje testiraju na različite načine.
Velika Britanija je uglavnom testirala ljude koji su dovoljno bolesni da bi bili primljeni u bolnicu. To može učiniti da se stopa smrtnosti učini mnogo višom nego u državi koja je imala širi program testiranja. Što više zemlja obavi testiranja, više će pronaći ljudi koji imaju koronavirus sa samo blagim simptomima ili možda uopšte nema simptoma.
Dakle, stopa smrtnosti u potvrđenim slučajevima nije ista kao ukupna stopa smrtnosti. Drugo mjerenje je koliko je smrtnih slučajeva došlo u poređenju sa veličinom stanovništva jedne zemlje - na primjer, brojem smrtnih slučajeva na milion ljudi.
Ali to je dijelom određeno i u kojoj je fazi izbijanja pojedine zemlje došlo. Ako je prvi slučaj neke zemlje bio rano u globalnom izbijanju, tada je trebalo da poraste više smrtnih slučajeva.
Vlada Velike Britanije upoređuje kako je to učinila svaka država od kada je zabilježila 50. smrt, ali čak i to predstavlja određene probleme. Zemlja koja kasnije dosegne 50 smrtnih slučajeva trebala je da ima više vremena da se pripremi za virus i smanji mogući broj smrtnih slučajeva.
Tokom proučavanja ovih poređenja, takođe je vrijedno zapamtiti da će se velika većina ljudi koji se zaraze koronavirusom oporaviti.
Politički faktori
Teže je imati povjerenja u podatke koji dolaze iz zemalja sa strogo kontrolisanim političkim sistemima. Da li je tačan broj smrtnih slučajeva zabilježen u zemljama poput Kine ili Irana? Zaista ne znamo.
Izračunato kao broj smrtnih slučajeva na milion njenog stanovništva, podaci o Kini su izuzetno niski, čak i nakon što je revidiran broj smrtnih slučajeva u Vuhanu za 50 odsto. Možemo li zaista vjerovati podacima?
Populacioni faktori
Postoje stvarne razlike u broju stanovnika u različitim zemljama. Demografija je posebno važna - to su stvari kao što su prosječna starost ili gdje ljudi žive.
Poređenja su izvršena između Velike Britanije i Republike Irske, ali su problematična. Irska ima mnogo nižu gustinu stanovništva, a mnogo veći procenat ljudi živi u ruralnim sredinama. Ima više smisla upoređivati grad Dablin i njegovo šire područje sa urbanim područjem u Velikoj Britaniji otprilike iste veličine (poput Merzisajda), nego pokušati da se uporede dvije zemlje u cjelini.
Takođe se morate pobrinuti za upoređivanje sa sličnim u odnosu na starosnu strukturu. Poređenje stopa smrtnosti između zemalja u Evropi i Africi ne bi nužno radilo, jer zemlje u Africi imaju mnogo mlađu populaciju. Zna se da je mnogo vjerovatnije da će stariji ljudi umrijeti od Covid-19.
Različite zdravstvene usluge
S druge strane, većina evropskih zemalja ima zdravstvene sisteme koji se bolje finansiraju od onih u većini afričkih zemalja. A to će takođe imati uticaja na to koliko će koronavirus teško pogoditi neku zemlju, kao i faktori poput lakoće različitih kultura prilagođavanju socijalne distance.
Zdravstveni sistemi očigledno igraju presudnu ulogu u pokušaju suzbijanja pandemije, ali nisu svi isti.
"Da li ljudi aktivno traže liječenje. Koliko je lako doći do bolnica, da li morate da platite da biste se liječili dobro? Sve ove stvari se razlikuju od mjesta do mjesta", kaže za BBC profesor Endi Tatem sa Univerziteta u Sautemptonu.
Drugi veliki faktor je nivo komorbidnosti - što znači i broj drugih stanja, poput dijabetesa, srčanih bolesti ili visokog krvnog pritiska - koja ljudi već mogu imati kada se zaraze.
Testiranje
Zemlje koje su rano počele da testiraju pandemiju i pratile kontakte svakoga ko je zaražen, izgleda da su do sada najuspešnije u usporavanju širenja bolesti.
I Njemačka i Južna Koreja su imale daleko manje smrtnih slučajeva od najteže pogođenih zemalja.
Broj testova po glavi stanovnika može biti korisna statistika za predviđanje nižih stepena smrtnosti. Ali nisu svi podaci testiranja isti - neke zemlje bilježe broj ispitanih ljudi, dok druge bilježe ukupan broj izvršenih testova (mnogi ljudi moraju biti testirani više od jednom da bi se dobio tačan rezultat).
Vreme ispitivanja i da li su se testovi odvijali uglavnom u bolnicama ili u zajednici takođe je potrebno uzeti u obzir.
Njemačka i Južna Koreja su vrlo rano testirale agresivnost i naučile su mnogo više o tome kako se virus širio. Ali Italija, koja je takođe uradila puno testova, pretrpjela je relativno visok broj smrtnih slučajeva.
Italija je tek znatno povećala svoje kapacitete za testiranje nakon što je već obuzela pandemija. Velika Britanija radi istu stvar.
Poređenja su teška
Dakle, da li će se iz svih tih poređenja možda pojaviti bilo šta korisno?
„Ono što želite znati je zašto se jednoj državi može činiti bolje od druge, i što se iz toga možete naučiti“, kaže za BBC profesor Džejson Oke sa Univerziteta u Oksfordu.
"I čini se da je testiranje do sada najočitiji primjer".
Ali dok se ova epidemija ne završi, neće se moći sa sigurnošću znati koje su se zemlje bolje borile sa virusom.
"Tada zaista možemo naučiti lekcije za sledeći put“, kaže profesor Oke.
Bonus video:
