Latentna opasnost od hiljada poraženih i zarobljenih boraca koji su se pridružili Islamskoj državi (ISIL) postaje sve ozbiljnija u prljavim i pretrpanim zatvorskim kampovima na sjeveroistoku Sirije, gdje su pobune i pokušaji bjekstva već uobičajena pojava, piše BBC.
IS je obećao da će ih osloboditi, zajedno sa njihovim suprugama i članovima porodica, a navodno se formira i mreža krijumčara ljudi koja mitom obezbjeđuje tajna puštanja iz zatvora.
Ovo pitanje je ponovo aktuelizovano, nakon nedavna presuda britanskog apelacionog suda da bivša učenica Šamima Begum, koja je rođena u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali joj je oduzeto državljanstvo, može da se vrati u zemlju kako bi joj se tamo sudilo. Javnost se takođe zainteresovala za problem i pošto je jedan borac Islamske države britanskog porijekla umro u jednom kurdskom zatvoru.
Kada je IS izgubila i posljednji dio svog samoproglašenog kalifata u Baguzu (Sirija) marta 2019, hiljade preživjelih članova su opkoljeni i zatočeni na neodređeno vrijeme u kampovima koje kontrolišu sirijski Kurdi protiv kojih su se borili.
Po mišljenju kritičara, ovo je nedovršen posao koji prijeti da se razvije u novi svjetski bezbjednosni problem, upozorava BBC.
Istraživanje koje je nedavno objavio odsijek za odbranu londonskog Kings koledža upozorava da se borci Islamske države koji pobjegnu iz zatvora ponovo grupišu u drugim djelovima svijeta, te da postoji rizik od ponovnog formiranja ISIL-a.
„Ukoliko smo istinski opredijeljeni da porazimo ISIL, to ne znači da treba da se spakujemo pošto smo završili sa vazdušnim napadima“, kazao je predsjednik britanskog parlamentarnog odbora za odbranu, Tobajas Elvud. „Postoje desetine hiljada ekstremista, članova porodica tvrdolinijaša i drugih prostalica ISIL-a koji su ostali u Iraku i Siriji. A mi moramo da odlučimo jesmo li odlučni da se postaramo da u potpunosti porazimo ISIL ili će ta ideologija nastaviti da živi kako oni budu u prilici da se regrupišu“.
Zarobljena djeca
Smatra se da je oko 40.000 džihadista pobjeglo iz Sirije i pridružilo se Islamskoj državi između 2014. i 2019. Prema procjenama, broj takozvanih stranih terorističkih boraca koji su preživjeli - bilo da su u zatvoru ili na slobodi - kreće se između 10 i 20 hiljada.
Određeni broj ih je procesuirano pred sudovima u susjednom Iraku, ali većina ih kopni u kampovima koje je odbjeglo rukovodstvo Islamske države obećalo da će osloboditi. Među njima ima i žena, koje oni nazivaju „časnim ženama“ ili „nevjestama kalifata“.
Ranije ove godine, Ujedinjene nacije su procijenile da se u kurdskim kampovima nalazi i oko 8.000 djece zarobljenih boraca.
Vjeruje se da je od tog broja preko 700 djece rođeno u Evropi, u zemljama koje do sada nisu željele da ih prime nazad.
Žene egzekutori
En Spekhard vodi Međunarodni centar za proučavanje nasilnog ekstremizma. U posljednje tri godine intervjuisala je više od 200 džihadista i članova njihovih porodica.
Takođe je posjetila kampove na sjeveroistoku Sirije, za koje kaže da imaju užasne uslove i da se svake nedjelje desi neki pokušaj bjekstva.
Prema njenim riječima, mnoge zatočene žene su se odrekle ISIL-a, ali žive u stalnom strahu od odmazde.
„U kampovima postoje ISIS-ovi egzekutori,“ ispričala je za BBC. „To su žene koje ubijaju druge žene. Pale im šatore, kamenuju ih i uče djecu da ih kamenuju.“ Znači li onda to da su sve osobe povezane sa ISIL-ovim borcima koje su zatvorene u kampovima tvrdokorni džihadisti? Ne. Mnogi su potajno okrenuli leđa ekstremističkoj ideologiji, ali žive u strahu od fanatičnih ženskih egzekutora. Za vrijeme takozvanog kalifata, ove egzekutorke su pripadale Hisbahu, ozloglašenoj ženskoj vjerskoj policiji koja je izvršavala oštre kazne. Danas, uprkos tome što se nalaze iza žice u kampovima, uspješno igraju istu ulogu, navodi BBC.
„Jedan dio našeg istraživačkog projekta podrazumijevao je da pitamo žene da ispričaju svoje priče i da nam se otvore“, kaže Spekhard. „Međutim, one su prestravljene i boje se da će biti kažnjene. Dakle, djeca rastu u strahu, sa traumom života u Islamskoj Državi i traumom boravka u ovom kampu.“ Kalkulacije
Generalno, postoje tri aspekta pitanja preživjelih džihadista Islamske Države: pravni, humanitarni i bezbjednosni.
Sa pravnog stanovišta, neodbranjivo je ostaviti hiljade ljudi - naročito djece - napuštene u limbu ovih kampova bez ikakvog suđenja na vidiku.
Mnogi džihadisti, bilo borci ili lica povezana s njima, kažu da su spremni da se vrate kući i izađu pred lice pravde, čak i da odsluže zatvorske kazne. Problem je u tome što se vlade na Zapadu boje da ih vrate kući - što je tamo veoma nepopularna mjera. A u slučaju da ne postoji dovoljno dokaza za osuđujuću presudu, vlasti su obavezne da ih puste da slobodno žive među domaćim stanovništvom.
Takođe ih brine kakav bi efekat u ionako prepunim zatvorima mogao da ima priliv tvrdokornih, radikalnih džihadista koji su proveli godine boreći se u Siriji i Iraku. Sa humanitarne strane, sve više kritika dolazi od agencija koje pružaju pomoć i drugih organizacija zbog loših uslova i prenatrpanih zatvorskih kampova. Opet, malo ima saosjećanja javnosti bilo gdje na svijetu za sljedbenike kulta smrti koji su sprovodili uažasne torture i okrutnost nad mnogim ljudima, uključujući i porobljavanje i silovanje djevojčica od devet godina.
I konačno, tu je i bezbjednosni aspekt, napominje BBC. Na vladama je da odluče šta je opasnije: vratiti svoje državljane kući kako bi im se sudilo ili ih ostaviti gdje jesu.
Do sada se više od 400 Britanaca vratilo sa sirijskih ratišta u Ujedinjeno Kraljevstvo i ne predstavljaju veliki bezbjednosni izazov.
Međutim, to su uglavnom ljudi koji su tamo otišli na početku pobune u Siriji. Danas, britanska obavještajna agencija MI5 i pšolicija strahuju da su neki od onih koji su zarobljeni u kampovima više radikalizovani jer su godinama bili izloženi ekstremnom nasilju.
A Ekatarina Sokirianskaja, direktorica Centra za analizu i prevenciju konflikata iz Sankt Peterburga, iznijela je za BBC svoja upozorenja.
„Mi o ovome čak i ne pričamo samo sa humanitarne tačke gledišta. Sa problemom se apsolutno mora suočiti kako bismo izbjegli još više ultraradikalnih džihadističkih pokreta u budućnosti jer govorimo o odrastanju u ekstremno radikalizovanim uslovima u kampovima.“
Britanski Houm ofis kaže da bi volio da se osumnjičeni za zločine procesuiraju u Iraku i Siriji.
Šta dalje?
Međutim, da li je moguće izdvojiti osobe povezane sa borcima ISIL-a i vratiti ih kući, a muške borce ostaviti da izađu pred lice pravde? En Spekhard smatra da jeste.
„Mnogo žena bi, ukoliko se uspješno procesuiraju dobilo odgodu kazne. Ali čak i da odu u zatvor, makar bi ih djeca mogla tamo posjećivati. Ne bi bili zaglavljeni u Siriji i ne bi bili u opasnosti,“ prokomentarisala je za BBC. „Dakle, najbolja stvar koja može da se uradi je da djeca s majkama vrate zajedno. Ili, ako se ni to ne može, bar izvucite djecu na sigurno.“
U svakom slučaju, jasno je da sadašnja situacija ne može trajati unedogled. Sirijski Kurdi, koji su se borili protiv ISIL-a i koji sada kontrolišu kampove imaju i svojih problema.
Odluka predsjednika Donalda Trampa da djelimično povuče američke specijalne snage ih je ostavila izložene napadima turskih snaga.
Stav Kurda o svim ovim zatvorenicima iz Evrope je jasan: „Došli su iz vaših zemalja. Mi ih za vas ne možemo još dugo čuvati. Treba da ih uzmete nazad.“
Putin prima žene i djecu nazad
Jedna od zemalja koja se potrudila da prihvati nazad svoje državljane povezane sa ISIL-ovim borcima je Rusija, odakle se veliki broj džihadista pridružio grupama iz problematičnog regiona sjevernog Kavkaza.
„(Ruski predsjednik) Vladimir Putin podržao je ideju da se prihvate žene i djeca,“ kazala je BBC-u Ekatarina Sokirianskaja, direktorica Centra za analizu i prevenciju konflikata. „On je jasno istakao da djeca nisu odgovorna za postupke svojih roditelja i da Rusija ne može da ih ostavi u ratnoj zoni.”
Licemjerje Evrope
Zapad je izgubio mnogo od svog moralnog autoriteta na Bliskom istoku nakon 2001. kada su Sjedinjene Države prebacile stotine osumnjičenih u bazu Gvantanamo na Kubi gdje su bili zatvoreni bez suđenja.
Evropske zemlje, koje su i same osudile praksu u zalivu Gvantanamo da bi sada ignorisale problem svojih napuštenih građana prosto zato što je prekomplikovan, sada slobodno mogu biti optužene za licemjerje.
Bonus video:
