"Turska na prvom mjestu": Erdoganova moć izazov za Bajdena

Kada je Džo Bajden posljednji put posjetio Tursku, u avgustu 2016, predsjednik Tajip Erdogan je bio upravo poslao tenkove u Siriju.

Tada potpredsjednik SAD, Bajden je u predsjedničkoj palati u Ankari rekao: „Podržavamo tu operaciju“.

Američka vazdušna podrška je pomogla toj invaziji i Vašington je demonstrirao solidarnost nakon pokušaja puča protiv Erdogana prethodnog mjeseca. Bajden je posjetio parlament da vidi štetu od bombi napravljenu kada su odmetnuti vojnici tenkovima i avionima pokušali da osvoje vlast.

Skoro pet godina kasnije, Bajden je predsjednik, a Erdoganove intervencije u inostranstvu su se toliko umnožile da Turska učestvuje u mnogim borbama sa kojima se Bajden mora nositi u najnemirnijem regionu svijeta, piše Rojters. Iz razgovora koje je britanska agencija obavila sa desetak insajdera i zvaničnika iz obje države vidi se kako su nedjelje oko puča i Bajdenove posjete pripremile teren za novu eru projektovanja turske moći, počev od tog upada u Siriju.

„Turska je na mišiće osvojila istaknuto mjesto na Bliskom istoku, sjeveru Afrike i Kavkazu“, navodi Rojters.

Erdogan je kod kuće pokrenuo čistku koja je na kraju uklonila 20.000 pripadnika vojnog osoblja, i počeo da koncentriše moć oko predsjedništva.

On je bio prisan sa Bajdenovim prethodnikom Donaldom Trampom. Neki najviši zvaničnici administracije su navodno bili posebno zabrinuti zbog toga što Erdogan prečesto zove Trampa i što lako prolazi uobičajene protokole i procedure Savjeta za nacionalnu bezbjednost da bi ga dobio, navedeno je u izvještaju CNN-a prošle godine. Erdogan je navodno uspijevao da dobije Trampa i kada je igrao golf i predsjednik SAD je pravio pauzu da bi sa njim dugo razgovarao. Erdogan je od Trampa tražio političke ustupke i usluge, prema navodima CNN-a.

Oslanjajući se uveliko na blizak lični odnos, Erdogan je razvio viziju koju je jedan zapadni diplomata opisao kao „klub snažnih lidera koji sređuju svijet“.

Rojters navodi da je to vizija koju je Erdogan dijelio da Trampom, ali ne i sa Bajdenom, koji je turskog lidera javno opisao kao autokratu i obećao američkim diplomatama u februaru da će se SAD, putem staromodne diplomatije i stvaranja saveza, pozabaviti „novim momentom unapređivanja autoritarizma“ u svijetu.

To neće biti lak zadatak, ocjenjuje Rojters, podsjećajući da je turski lider od 2016. izvršio još tri upada u Siriju, jednim direktno napadajući kurdske borce, saveznike SAD. Promijenio je tok građanskog rata u Libiji, kupio oružje od Rusije, usprotivio se Evropskoj uniji povodom spora u istočnom Mediteranu i podržao vojnu pobjedu Azerbejdžana nad Jermenijom u Nagorno Karabahu. Erdogan je prošlog vikenda iznenada povukao Tursku iz konvencije o zaštiti žena od nasilja, što su SAD i EU opisali kao dodatno nazadovanje na polju ljudskih prava u toj zemlji.

Turska, ipak, smatra da samit Evropske unije koji je održan ove nedjelje može biti korak ka poboljšanju napetih odnosa. Erdogan je poručio da će težiti dobrim odnosima sa Bajdenom, ali kaže da Turska mora braniti svoje interese.

„Nismo bacili oko na bilo čije kopno, more ili suverenitet. Samo pokušavamo da zaštitimo našu domovinu i naša prava“, rekao je Erdogan zvaničnicima na kraju velike vježbe u Mediteranu ovog mjeseca.

Američki šef diplomatije Entoni Blinken je prilikom posjete Briselu prošle nedjelje istakao da, uprkos javnim neslaganjima sa Ankarom, SAD i NATO imaju snažan interes da Turska ostane čvrsto vezana za Alijansu.

Kako je nadjačao vojsku

Kada je Bajden posjetio Tursku 2016, ta država je bila u šoku zbog pokušaja puča. Međutim, Erdogan, koji se dugo sukobljavao sa moćnom vojskom koja se opirala njegovim pozivima za intervenciju u Siriji, u toj pometnji je vidio šansu. On je opisao puč kao „božji dar“ i šansu da očisti vojsku, navodi Rojters.

Dva njemu bliska turska zvaničnika kažu da dva incidenta, u razmaku od četiri godine, pokazuju kako je predsjednik preuzeo moć. Kada su sirijske snage oborile turski izviđački avion 2012, Erdogan je želio da pošalje pet turski aviona da napadnu mete u Siriji, ali su to odbili generali jer u smatrali da bi tako rizikovali eskalaciju za koju vojska nije bila spremna.

Mjesec nakon pokušaja puča 2016, kada je bombaš samoubica Islamske države izveo napad tokom svadbe na jugu Turske, Erdogan je bio riješen da napadne tu ekstremističku grupu u njenom sirijskom skrovištu. Ovoga puta je uspio, uz pomoć SAD.

Ahmet Davutoglu i Ali Babačan, koji su bili ministri u Erdoganovim vladama prije nego što su osnovali rivalske političke stranke, rekli su Rojtersu da je predsjednik, počev od 2016, skrajnuo ministarstvo spoljnih poslova i vojni generalštab.

Babačan, koji je vodio resore ekonomije i spoljnih poslova, rekao je da je Turska prethodno izbjegavala direktne vojne intervencije. Davutoglu, bivši premijer koji se zalagao za politiku „nultih problema sa susjedima“, kazao je da se prije 2016. „tražilo mišljenje... potom bismo usvojili finalni stav i prenijeli ga premijeru ili predsjedniku.“

Ti bivši saveznici su kazali da je prelazak na uži krug savjetnika ubrzao ratoborniji stav Turske.

"A-tim"

Zvanično, bezbjednosne i vojne odluke donosi kabinet i Savjet za nacionalnu bezbjednost, ali tri politička i bezbjednosna zvaničnika, kao i diplomate i analitičari, kažu da se Erdogan uglavnom oslanja na Hulusija Akara - vojnog komandanta koji je držan kao talac prilikom puča 2016, a trenutno je ministar odbrane, kao i na obavještajnog šefa Hakana Fidana i predsjedničkog portparola i savjetnika Ibrahima Kalina.

"Ti ljudi, koji se skoro uvijek okupljaju radi stranih operacija, rade kao Erdoganov A-tim", rekao je Rojtersu bezbjednosni zvaničnik koji radi sa predsjedništvom.

Jedan saradnik je Erdoganovo razmišljanje sažeo kao „Turska na prvom mjestu". Ankara je, kako je rekao, umorna od scenarija u kojima SAD ili Rusija „određuju pravila, a Turska plaća cijenu“.

Operacija 2016. u Siriji je, na primjer, suzbila napredovanje kurdskih boraca koje su SAD izabrale za partnere protiv Islamske države. Erdogan je nastavio da igra dvostruku ulogu sa Moskvom i Vašingtonom.

U Libiju je poslao naoružane dronove, vojne instruktore i sirijske plaćenike da odvrati napad na Tripoli koji je imao podršku Moskve. Njegov potez protiv Moskve uslijedio je nekoliko mjeseci pošto je Turska kupila ruski sistem raketne odbrane za 2,5 milijardi dolara. Vašington je zbog te kupovine uveo sankcije turskoj vojnoj industriji.

„Bilo je veoma očigledno da pokušavaju da ostvare veći uticaj u regionu Bliskog istoka i u nekim državama Zaliva“, rekao je Rojtersu general Džozef Votel, komandant američkih snaga na Bliskom istoku u to vrijeme.

Erdogan se takođe usprotivio EU šaljući brodove u potragu za prirodnim gasom u vodama na koje Grčka i Kipar odavno polažu pravo. Kada je Brisel zaprijetio sankcijana, Erdogan je to ignorisao.

Rojters piše da je izvan neposrednog susjedstva, Erdogan uspostavio vojne baze u Kataru i Somaliji, projektujući moć Turske u Zalivu i Afričkom rogu. „Kada je preduzela te operacije, Turska je postala svjesna svojih kapaciteta i da njeni rivali ne mogu, ili ne žele, da reaguju,“ kaže Ozgur Unluhisarčikli, direktor turske kancelarije Njemačkog Maršalovog fonda u SAD.

„Turska je u suštini imala odriješene ruke... i shvatila je da može mijenjati situaciju na terenu“.

Nova pravila igre

Rojters dodaje da je Erdogan našao i domaća vojna rješenja te da je njegov zet Selčuk Bajraktar suvlasnik kompanije „Bajkar“, koja je pionir u domaćoj turskoj proizvodnji dronova. Njene letjelice su pomogle vojsci da napada udaljene protivnike, a da ne rizikuje gubitak života u borbi, i dio su inicijative Ankare da razvije nezavisnu industriju naoružanja.

Turska kaže da koristi dronove protiv kurdskih militanata na jugoistoku Turske i na sjeveru Iraka, gdje je raspoređivanje kopnenih trupa rizično. Njeni dronovi su u Libiji uništili ruske sisteme vazdušne odbrane. U kampanji protiv snaga sirijske vlade koje podržava Rusija, u Idlibu početkom 2020, dronovi su pomogli u napadu na tri sirijska aviona, osam helikoptera i 151 tenka, prema navodima turske vojske. Obim i uticaj tih operacija su privukli pažnju.

„Čak i ako su te tvrdnje polovično tačne, posljedice mijenjaju pravila igre“, rekao je britanski ministar odbrane Ben Volas povodom budućnosti vazdušne sile u sukobu.

Turska je pokrenula elektronsko ratovanje, lako naoružane dronove i pametnu municiju da „zaustavi tenkove, oklopna vozila i sistem vazdužne odbrane“.

Izvan bojnog polja, Erdoganova visoko personalizovana diplomatija promijenila je tok događaja. Trampovi savjetnici su kazali da su njegovi razgovori sa Erdoganom često iskakali iz okvira koje bi zamislili zvaničnici američke administracije.

Erdogan je pojačao tu vezu u martu 2018. pošto je Tramp smijenio državnog sekretara i savjetnika za nacionalnu bezbjednost, koji su se zalagali za ublažavanje spora sa Turskom oko Sirije. Erdogan se nakon toga ponašao kao da je kontakt sa bilo kim osim sa predsjednikom gubljenje vremena, kazala je Fiona Hil, koja je bila direktorica za evropska i ruska pitanja u Trampovom Savjetu za nacionalnu bezbjednost.

U telefonskom razgovoru u decembru 2018, Tramp je upućen da upozori Erdogana da ne preduzima akciju na sjeveroistoku Sirije, gdje je turski lider planirao da napadne Kurde, prema riječima američkih zvaničnika. Umjesto toga, podstaknut Erdoganom, Tramp je obećao da će povući američke trupe iz Sirije i Turskoj predati odgovornost za borbu protiv Islamske države u Siriji. Ta odluka, koja je kasnije djelimično preinačena, iznenadila je čak i Erdoganove zvaničnike, rekli su oni Rojtersu.

Bajden još ćuti

Erdogan je nastavio pregovore sa Grčkom povodom pomorskog spora, ublažio rati riječima sa predsjednikom Francuske i povećao mogućnost popravljanja odnosa sa Egiptom i Saudijskom Arabijom.

Međutim, kako ističe Rojters, vojni upadi su mu donijeli neprijatelje i, kako se sužava njegov krug saradnika kod kuće, ankete ukazuju na pad podrške njegovoj stranci.

Kompilacija 15 anketa sprovedenih u februaru pokazala je da ona iznosi 46 odsto, što znači da će morati da se bori da produži vlast na treću deceniju na izborima koji su planirali za 2023.

Prije toga, čega ga suočavanje sa novom administracijom u Bijeloj kući. Erdogan je prošle nedjelje kritikovao Bajdena zato što je izjavio da misli da je ruski predsjednik Vladimir Putin ubica, rekavši da su takvi komentari neprihvatljivi i da ne priliče predsjedniku SAD.

Prošlo je dva mjeseca otkad je Bajden stupio na dužnost, a turski predsjednik još nije dobio njegov poziv.

Erdonomija

Erdogan je prošlog vikenda izazvao novu pometnju u ekonomiji smjenom guvernera centralne banke. Taj potez je šokirao i lokalne i strane investitore koji su hvalili monetarnu politiku Načija Agbala.

Agbal je imao ključnu ulogu u oporavku lire od rekordno niskog pada. On je treći guverner centralne banke za manje od dvije godine.

Agbal je podizao kamatne stope u borbi protiv inflacije koje premašuje 15 procenata.

Džefri Heli, analitičar u berzanskoj agenciji Oandi, kaže da Erdogan ima svoj ekonomski brend - erdonomiju.

„Osnovna premisa erdonomije je da više kamatne stope izazivaju veću inflaciju, što se kosi sa konvencionalnom ekonomskom teorijom“, rekao je Heli za BBC.