Policijsko ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda prije godinu dana pokrenulo je proteste širom Sjedinjene Američke Države (SAD) i u svijetu protiv policijske brutalnosti, ali i rasne nepravde.
Ipak, iako je to, kao i druga ubistva crnaca, podiglo svijest o rasnoj nepravdi, ostaje pitanje koliko će se stvari promijeniti, dok u SAD i dalje traje rasprava o reformi policije, pišu svjetski mediji.
Običan čovjek koji je postao simbol
Četrdesetšestogodišnji Flojd bio je običan čovjek, otac, sin i brat, kojeg je mučno ubistvo pod koljenom policajca u Mineapolisu transformisalo u simbol ranjivosti crnih Amerikanaca izloženih rasizmu, piše Fajnenšl tajms.
Video snimak incidenta Flojdovog ubistva izazvao je proteste širom svijeta, dok su milioni širom SAD gledali uživo prenos suđenja Dereku Šovinu kojeg je u aprilu porota proglasila krivim za ubistvo.
Flojd, odrastao u Hjustonu u Teksasu, izgubio je posao tokom pandemije i borio se sa zavisnošću od opioida.
Sada je, kako piše Fajnenšl tajms, "ikona revolucije", kako je naslovljena gotovo četiri metra visoka slika na raskrsnici gdje je ubijen.
Posjetioci ostavljaju cvijeće ispred prodavnice u kojoj je Flojd navodno upotrijebio falsifikovanu novčanicu od 20 dolara, zbog čega je pozvana policija.
Aktivisti pokreta "Crni životi su važni" nadaju se da će Flojdova smrt biti podsticaj za promjene, ali, ističe britanski list, pitanje koliko će se stvari promijeniti zasad nema odgovora.
Demonstranti su ove godine opet izašli na ulice protestujući zbog ubistva troje Afroamerikanaca.
Predsjednik SAD Džozef Bajden je pozvao kongresmene da razmotre zakon o reformi policije koji nosi ime Džordža Flojda za zabranu određenih opasnih policijskih tehnika i za poboljšanje obuke policije.
"Međunarodna dimenzija"
Ubistvo Flojda istaklo je paralele između policijskog nasilja nad crncima širom svijeta, poput ranije smrti Adame Traore u Francuskoj i Marka Dugana u Velikoj Britaniji, iako se okolnosti razlikuju, ukazuje Gardijan (The Guardian).
Pogubljenje u Mineapolisu, ocjenjuje list, odrazilo je zajedničku istoriju nasilja nad crncima, od ropstva do kolonijalizma, koja je ujedinila demonstrante u globalnom pokretu protiv imperijalnog nasljeđa i njegovih trajnih rasističkih simbola.
Od Flojdove smrti, takvi javni prizori su brzo uklanjani – od rušenja statue trgovca robljem u Bristolu, u Engleskoj, do zvaničnog uklanjanja statue vođe Konfederacije Džefersona Dejvisa u glavnom gradu države Kentaki.
Više statua posvećenih Konfederaciji uklonjeno je u proteklih godinu dana nego u prethodne četiri godine, pokazuju podaci američke organizacije SPLC (Southern Poverty Law Center).
Od Flojdove smrti, skoro 170 statua, imena ulica i drugih posveta Konfederaciji uklonjeno je ili preimenovano u SAD, ali na javnim mjestima je ostalo više od 2.100 posveta Konfederaciji, od čega su najmanje 700 spomenici.
U Velikoj Britaniji je 39 imena ulica, zgrada i institucija, kao i 30 statua, ploča i drugih spomen obilježja promijenjeno ili uklonjeno od prošlogodišnjih protesta "Crni životi su važni", ističe Gardijan, ukazujući da istoričari to opisuju kao javno suočavanje "bez presedana" s Britanskom imperijom.
U Francuskoj, jedinoj zemlji koja je zabranila ropstvo, a potom ga vratila, ogorčenje zbog Flojdove smrti brzo je oživjelo napetu raspravu o teretu kolonijalne istorije i prošlosti trgovine robljem.
Počevši od francuskih karipskih ostrva, demonstranti su rušili ili uništavali statue.
Odgovor na Flojdovu smrt "već je imao međunarodnu dimenziju", rekao je istoričar s univerziteta UCLA Robin Keli.
"To nije bilo samo saosjećanje s još jednom žrtvom među Afroamerikancima. To je bilo priznanje da se ovakva vrsta nasilja dešava širom svijeta".
Mnogo više od krivične pravde
Protesti zbog smrti jednog čovjeka dotakli su mnogo više aspekata američkog života od samog pitanja krivične pravde, ocjenjuje Politiko.
U godini otkako je Džordž Flojd umro pod koljenom policajca iz Mineapolisa, eksplozivni talas protesta širom zemlje poprimio je gotovo ustaljeno značenje, ističe Politiko, dodajući da su to bili pozivi na reformu policije, ali i da se Amerika suoči s rasnom nejednakošću koja prožima svakodnevni život.
U svojoj širini i uticaju, reakcija na Flojdovo ubistvo takođe je prostrujala kroz sva očekivanja šta bi "protest" mogao dotaći.
Razmišljanje o rasi, ukazuje portal, proširio se na radna mjesta, učionice, zakonodavna tijela; potresao je svijet umjetnosti, književnosti i medija i Amerikanci su o svojoj istoriji počeli da govore drugačije, dok su se talasi protesta proširili u inostranstvu.
Godinu dana poslije Flojdove smrti, policajac je proglašen krivim za ubistvo, ali crnci i dalje umiru u takvim slučajevima, piše Politiko i ističe da sljedeće poglavlje tek treba da bude napisano.
Neriješena pitanja rasne nejednakosti
Godinu dana pošto je Flojdova smrt širom SAD poslala milione na ulice u nekim od najvećih dugačkih protesta u američkoj istoriji, grad u središtu tog pokreta nastavlja da se muči u sopstvenom suočavanju po pitanjima policije, jednakosti i rasne pravde, piše Vašington post.
Šareni natpisi na kojima se nalazi Flojdovo ime i lice i dalje ukrašavaju dvorišta širom Mineapolisa u kolektivnom zahtjevu za pravdom, dok su i dalje vidljivi ožiljci nemira koji su izbili poslije Flojdove smrti, s brojnim oštećenim ili uništenim zgradama.
I dok se priprema da u utorak, 25. maja, obileži prvu godišnjicu Flojdove smrti, Mineapolis je i dalje u previranjima, s mnogim neriješenim pitanjima rasne nejednakosti koja su istaknuta tokom prošlogodišnjih protesta.
Samo policijsko odjeljenje je u krizi s manjkom osoblja poslije odlaska skoro trećine policajaca, demoralizovanim službenicima i istragom Ministarstva pravde o njenim praksama.
Istovremeno, u Mineapolisu je došlo je do izrazitog porasta kriminala, dok je odnos između policije i stanovnika i dalje slomljen.
Iako je grad usvojio nekoliko policijskih reformi, uključujući zabranu zahvata gušenja ili pritiskanja vrata koji je policajac Šovin upotrijebio nad Flojdom, mnogi stanovnici kažu da nisu vidjeli dokaze o stvarnim promjenama u policijskim redovima koji su dugo optuživani za rasizam, kao i njihovo agresivno ponašanje, posebno prema ljudima nebijele kože.
I dalje bez dogovora u SAD o reformi policije
Bajden će ove nedjelje obilježiti godišnjicu Flojdove smrti, prijemom njegove porodice u Bijeloj kući, što će pružiti predsjedniku novu priliku da izvrši pritisak na kongresmene da postignu sporazum o zakonu o reformi policije, ukazuje CNN.
Potreba za većom odgovornošću u policiji postala je dodatno izražena u godini otkako je Flojda ubio bijeli policajac, ističe CNN, navodeći da su se slučajevi policijske brutalnosti i nesrazmjerne upotrebe policijske sile prema ljudima crne ili braon kože, stalno pojavljivali u vijestima od Flojdove smrti, stvarajući novi nivo svijesti o rasnoj nepravdi u susretima s policijom u vrijeme kada većina Amerikanaca vjeruje da su potrebne velike promjene u policiji.
Bajden se u početku nadao da bi ključni kongresmeni uključeni u pregovore o policijskoj reformi mogli da postignu kompromis do godišnjice Flojdove smrti u utorak, 25. maja, ali su senatori uključeni u pregovore rekli da to neće biti moguće.
Iako kažu da su ostvarili "značajan napredak", takođe navode da su demokrate i republikanci i dalje udaljeni u nekim svojim stavovima.
Ključni pregovarači, kako navodi CNN, postigli su sporazum o federalnim standardima za naloge bez kucanja na vrata, zabranu zahvata s gušenjem i ograničenja na opremu koju Ministarstvo odbrane može poslati policijskim odjeljenjima.
Međutim, dvije strane i dalje pokušavaju da premoste razlike u ključnoj oblasti kvalifikovanog imuniteta koji štiti policajce od građanskih tužbi.
Doktrina koja omogućava policijsku brutalnost
Presudu protiv policajca Šovina mnogi Amerikanci su dočekali s olakšanjem, ali iza te presude vreba problem – da Šovin nije krivično gonjen, kao što nije velika većina policajaca koja izvrše ubistvo u vršenju dužnosti, možda se uopšte ne bi suočio s posljedicama, piše u uredničkom komentaru Njujork tajms , ukazujući da se iza toga krije doktrina kvalifikovanog imuniteta koji omogućava policijsku brutalnost.
Doktrina kvalifikovani imunitet razvila se tokom godina u neprobojnu barijeru za pomoć mnogim žrtvama policijske brutalnosti, ističe list.
U nizu presuda od kraja 1960-ih, Vrhovni sud je odlučio da je policajac imun na odgovornost, osim ako se može pokazati da je prekršio "jasno uspostavljen" zakon, s tim da je na tužiteljima teret dokaza pri čemu je letvica apsurdno visoka.
Vrhovni sud je pravdao kvalifikovani imunitet argumentom da bi policajci mogli da donesu razumne, mada pogrešne odluke, ali je u praksi postao "apsolutni štit" koji "policajcima kaže da mogu prvo pucati, a kasnije razmišljati".
Ukidanje kvalifikovanog imuniteta, dodaje Njujork tajms, neće biti opšti lijek za policijsku brutalnost i sistematske reforme treba da omoguće lakše otpuštanje loših policajaca i da javnost jasno vidi kako se postupa u slučajevima neprimjerenog ponašanja, kao i čvršći federalni nadzor nad policijskim odjeljenjima koja ne uspijevaju ili odbiju da poprave sopstvenu kulturu nekažnjivosti.
Ako vladavina prava išta znači, zaključuju urednici Njujork tajmsa, to znači da oni koji su se zakleli da će sprovoditi zakone ne bi trebalo da budu iznad njega.
Bonus video:
