Gotovo sa sigurnošću se može reći da se u Ovalnom kabinetu još nije odvijala perut diplomatija.
Donald Tramp je, stojeći pored Emanuela Makrona, rekao novinarima: „Gospodine predsjedniče, svi pričaju o tome da imamo sjajan odnos, i u pravu su. To nisu lažne vijesti.“ Francuski lider se nacerio. Potom je, neočekivanom prisnošću, dotakao Makronovo rame. „Zapravo ću skinuti ovo malo peruti. Moramo da ga učinimo besprekornim. On je besprekoran.“
Te noći, TV voditelj Stiven Kolbert je komentarisao: „Gospodine predsjedniče, Makron i dalje stoji pored vas, smije se, nakon što je sa vama proveo dva dana. To nije perut - to je kokain.“ Međutim, dok su mnogi Amerikanci kolutali očima zbog gesta 71-godišnjeg Trampa, ništa manje upečatljiva nije bila reakcija Makrona (40). Ljubazno se nasmijao šali i nije ničim pokazao da će ga to poremetiti.
Tokom prve državne posjete američkom predsjedniku, Francuz je zaista održao lekciju o tome kako ugoditi ovom najćudljivijem vrhovnom komandantu. Taktilan i taktičan, osigurao je sebi čvrstu poziciju u prvom redu Trampovih omiljenih lidera, sa Japancem Šinzom Abeom, Izraelcem Makronova (40), saudijskim prestolonasljednikom Muhamedom bin Salmanom, Kinezom Sijem Đinpingom i, što je najveća misterija, sa Rusom Vladimirom Putinom.
Značajno je to što su svi muškarci i, po stilu ili u suštini, čvrstorukaši. To ne sluti na dobro za britansku permijerku Terezu Mej, koja će ugostiti Trampa u julu, ni za njemačku kancelarku Angelu Merkel. Ove žene predvode krhke koalicione vlade, što je vjerovatno znak slabosti u očima američkog predsjednika, a i ispostavilo se da nisu sposobne ili da ne žele, da laskaju njegovom egu.
Kontrast u govoru tijela je bio brutalan u petak kada je Merkel došla u posjetu nižeg profila i održala zajedničku konferenciju za novinare. Za istom govornicom u Istočnoj sobi, Tramp i Makron su se muški zagrlili, a američki predsjednik je rekao: „Puno mi se sviđa.“ Tramp i Merkel su se samo kruto rukovali. Dok su odlazili, stavio je ruku iza njenih leđa, ali je nije dodirnuo.
Tokom sesije pitanja i odgovora, Tramp je brujio o tome kako „Vašingtom može biti veoma opako mjesto; ne znate za to, kancelarka“, i našalio se kako ljudi u Njemačkoj mogu brzo da dobiju otkaz. Merkelina hladna reakcija - podignute obrve, mrštenje, grimasa i usiljeni poluosmijeh - nameću pitanje kao bi reagovala na potez sa perutom.
Kako reagovati na Trampov improvizatorski pristup globalnim pitanjima je zagonetka za svjetske lidere. „Mislim da voli da se dopadne,“ rekao je jedan zapadni diplomata, koji je prisustvovao sastanku Trampa i lidera svoje države. „Morate da uspostavite odnos, nađete neku vrstu zajedničkog jezika, nešto što će ga mu izazvati pozitivno razmišljanje.“
Taj diplomata, koji nije želio da mu se pominje ime, komentarisao je to kako Tramp posmatra spoljnu politiku kroz prizmu odnosa. „Rekao bih da je njemu lični odnos vjerovatno važniji nego što bi bio nekom konvencionalnijem predsjedniku. Ideja da je odnos sa nekim ključan za ishod razgovora uopšte nije način na koji to ljudi vide. Međutim, on je sklon da to vidi kao pitanje lične hemije. Čak i to sa Putinom, kad je rekao ‘Mislim da se slažem sa njim, mislim da bih mogao da poslujem sa njim’.
„To je vjerovanje u njegovu ličnu odgovornost da oblikuje stvari u svoju korist. Kao biznismenu, nekome ko sklapa dilove, ko je čitav život u ugovorima oko nekretnina, mislim da su ti lični odnosi koje gradi važni, tako da to uopšte ne bih potcjenjivao. Ali, hoće li to dovesti do povoljnog ishoda u Makronovom slučaju, sačekajmo da vidimo.“
Velika je konkurencija u nadmetanju za ulogu „šaptača Trampu“. Jedan izvor iz Bijele kuće je rekao da su Makron i Abe, japanski premijer, češće razgovarali preko telefona sa predsjednikom nego bilo koji drugi lider. Abe je bio prvi koji je dodvoravao u Trampovom tornju nakon izbora 2016, kada je predsjedniku poklonio pozlaćenu palicu za golf od 3.800 dolara. Ubrzo nakon toga je posjetio Trampovo luksuzno imanje Mar-a-Lago na Floridi. Kada je predsjednik uzvratio posjetu Japanu, dobio je državnu večeru, šešir na kojem je zlatnim vezom ispisano „Donald i Šinzo, učinite savez još većim“ te rundu golfa.
Abe je ponovo posjetio Mar-a-Lago ovog mjeseca i odigrao još jednu rundu. Međutim, da li se isplati sav njegov trud - koje kritičari vide kao nedostojanstveno ulagivanje? Što se tiče Abea, već se priča o kajanju nakon kupovine. Tramp je zaprijetio da će odustati od Transpacifičkog partnerstva i zatekao Tokio pristankom da se sastane sa sjevernokorejskim diktatorom da bi razgovarali o denuklearizaciji.
Ostali koji se dodvoravaju Trampu mogli bi doživjeti sličnu sudbinu. Dan Kurc-Felan, izvršni direktor časopisa „Forin afers“, kazao je: „Abov slučaj je uputan. On je bio veoma dobar u glumi, ali kad je došlo do toga da Trampovi prioriteti idu protiv interesa Japana, to se nije puno brojalo. Može se desiti da se sve brzo sruši i kad je Makron u pitanju. Obojica su se baš potrudili da udovolje, sto je Trampu na neki način i koristilo do jednog momenta.“
Međutim, neki vjeruju da bi stvari bile još gore po Japan da nije Abeove ofanzive šarma. Portal Axios je objavio: „Tramp smatra da su trgovinska praksa i propisi Japana vrlo iritantni. Ali, on ima sjajnu ličnu hemiju sa japanskim premijerom Šinzom Abeom, i vjerovatno bi bio daleko gori prema toj državi da je njihov odnos napet.“
Kada je u pitanju Makron, sljedećeg mjeseca će se pokazati da li je uspio ili omanuo, kada Tramp odluči hoće li uslišiti njegove molbe da sačuva iranski nuklearni sporazum. Francuski predsjednik je teško mogao učiniti više da mu se dodvori, počev od prošlogodišnje parade za Dan Bastilje u Parizu, koja se tako dopala Trampu da je poželio svoju vojnu paradu.
Ove nedjelje je posjetio Maun Vernon - gdje je izložen ključ od Bastilje, poklon Džodržu Vašingtonu od Markiza de Lafajetea, i davao milozvučne izjave na državnoj večeri, gdje se služila jagnjetina sa džambalajom, tradicionalnim jelom Luizijane, a nakon toga tart od nektarina sa medom i sladoled. Na meniju nije bilo čizburgera i Trampovih vina.
Francuski lider je, međutim, u govoru u Kongresu stao u odbranu liberalnog svjetskog poretka i predvidio da će se Amerika jednog dana vratiti Pariskom sporazumu o klimi. Demokrate su nekoliko puta ustajale da aplaudiraju, dok su članovi Trampovog kabineta ostali prikovani za stolice.
To je bila scena koja pokazuje dilemu sa kojom su suočeni demokratski lideri koji pokušavaju da se dodvore najmoćnijoj osobi u svijetu, a da izbjegnu poniženje pred sopstvenim biračima. Takve brige nema Bin Salman, koji je prostro crveni tepih u Saudijskoj Arabiji i projektovao Trampov lik na pet spratova hotela Ric-Karlton, ili Si, koji mu je organizovao ono što kineski zvaničnici zovu „državna posjeta-plus“. Tramp je na konferenciji za novinare sa Makronom ove nedjelje izgovorio poznatu rečenicu: „Imam odličan, kao što znate, odnos sa predsjednikom Sijem.“
Ako Tramp odbaci iranski sporazum, to će biti još jedna pobjeda za Netanjahua, koji ga redovno obasipa riječima hvale. Prošlog septembra, nakon Trampovog obraćanja Ujedinjenim nacijama, izraelski premijer je objavio na Tviteru: „Za više od 30 godina mog iskustva sa UN, nikad nisam čuo hrabriji govor.“ Američki predsjednik je priznao Jerusalim kao prijestonicu Izraela i malo rekao o izgradnji novih naselja ili pravljenju ustupaka Palestincima. Peri Kamak, ekspert za Bliski istok u Karnegi fondaciji za međunarodni mir, kaže: „Moram da pretpostavim da su Izraelci oduševljeni time što je popustio pritisak oko naselja i dvodržavnog rješenja. Za Trampa, njegova evanđelistička baza je veoma srećna zbog takvog ishoda.“
U ostalim odnosima ne ide baš tako glatko. Tereza Mej je bila prvi strani lider koji je posjetio Trampa kao predsjednika, ali su odnosi nakon toga zahladili. Kada je američki predsjednik ponovo tvitovao antimuslimansku propagandu desničarske grupe, Britanija na prvom mjestu, Mej je javno negodovala. Tramp će boraviti u jednodnevnoj „radnoj posjeti“ Velikoj Britaniji 13. jula umjesto u državnoj, kako je jednom obećao.
Putin i Si čine da se Tramp osjeća istorijski
Australijski premijer Malkolm Turnbul je imao loš početak kada je putem telefona razgovarao o sporazumu prema kojem bi SAD provjerile i preuzele izbjeglice koje su privedene nakon pokušaja da brodom uđu u Australiju. Tramp se žalio da je sporazum „glup“ i da će ga „ubiti“ politički. Odnosi sa kanadskim premijerom Džastinom Trudoom su, izgleda, zahladili oko trgovine.
Džon Alterman, potpredsjednik Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu, rekao je: „Trudo je izgleda imao snažan početak. Problem je u tome što predsjednik voli da bude superstar u prostoriji, a Trudo ima dosta kvaliteta zvijezde.“
Ova dvojica su takođe možda na različitim talasnim dužinama. Alterman je dodao: „Predsjednik sebe doživljava kao vještog u konverzaciji i kao ljubaznog domaćina, tako da nije samo laskanje u pitanju. Takođe je bitno da se držite dobro tokom razgovora i da primjećujete ono što on primjećuje. Predsjednik vjeruje u ličnu hemiju.“
On takođe očigledno vjeruje u teoriju velikih istorijskih ličnosti, sa sobom u glavnoj ulozi.
„Postoji veliki broj populista - u Turskoj, Mađarskoj i na Filipinima - i očekivali biste da Tramp sa njima sklapa saveze, ali ne baš. Ako je išta specijalni odnos, to je Putin, i Si mu bi mu mogao prilično dobro odgovarati sa bombastičnim laskanjem i vojnim stvarima. Oni čine da se Tramp osjeća istorijski,“ smatra Majkl Kornfild, politikolog na Univerzitetu Džordž Vašington.
Prevela i priredila: Angelina Šofranac
Bonus video:
