Kada su se šefovi diplomatija Rusije i Kine sastali u martu ove godine, kazali su da njihove zemlje stoje „leđa uz leđa“ što su mnogi analitičari protumačili kao rastući savez protiv Zapada. Prošlog vikenda, kineski državni kancelar i ministar inostranih poslova Vang Li upotrijebio je drugačiju frazu za opisivanje njihovog partnerstva: „Ne savez, već bolje od saveznika“.
Bio je to neuobičajen izbor riječi, naročito za događaj u cilju obilježavanja 20. godišnjice rusko-kineskog sporazuma o dobrosusjedskoj i prijateljskoj saradnji. Ključni sporazum između dvije zemlje produžen je prošlog mjeseca na zajedničkom sastanku Vladimira Putina i Sija Đinpinga.
Dvojica lidera su se u više navrata sreli onlajn od početka pandemije, obojica nedvosmisleno tražeći priliku da iskoriste krizu kako bi ispunili zajedničke ambicije podrivanja zapadnog svijeta, a naročito SAD. Njihov odnos je, međutim, mnogo komplikovaniji od prostog partnerstva.
U regionima kao što je Centralna Azija, Moskva i Peking postižu nemirnu ravnotežu dok kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put“ tiho širi uticaj u bivšim sovjetskim republikama koje Rusija i dalje smatra svojim dvorištom. U drugim oblastima, kompleksna geopolitika 2020-ih prkosi jednostavnim naporima da se svijet podijeli na pro i antizapadne tabore.
U posljednje dvije nedjelje, Kina je postigla dogovore za isporuku vakcina i infrastrukture Ukrajini, državi s kojom je Rusija praktično u ratu.
Moskva je u međuvremenu postigla dogovor sa strateškim rivalom Pekinga, Indijom, za proizvodnju ruskih vakcina Sputnjik V.
Na ironičan način, ovi komplikovani odnosi mogu donekle služiti svim stranama. Za Moskvu približavanje Ukrajine Kini umjesto Zapadu je pobjeda na mnogo načina, dok je Peking imao koristi od ruskog statusa partnera Indiji i Kini nakon njihovog graničnog spora.
Loše definisan odnos
Nakon što se već tri decenije poslije Hladnog rata osjeća marginalizovano i poraženo, Moskvi se očigledno dopada ideja da se ponovo pozicionira kao „supersila“ pored Kine i Sjedinjenih Država. Peking, mada očigledno moćniji partner, na koncu cijeni rusku podršku, naročito kada se osjeća izolovano.
Tako kompleksni odnosi donose i probleme. Prošle godine, Moskva je mogla da se postavi kao mirotvorac između Indije i Kine nakon spora na granici na Himalajima – ali se Nju Delhi kasnije povukao iz ruskih vojnih vježbi Zapad, kako bi izbjegao da se njihovi vojnici nađu blizu ruskih i kineskih trupa.
Jasno je da Moskva i Peking vjeruju da mogu imati koristi i učiti jedni od drugih. Za obje strane, njihov sukob sa SAD je postao skoro egzistencijalni i oni su svjesni da bi potencijalno zajedničko – ili simultano – djelovanje moglo pružiti najbolju nadu za remećenje ili poražavanje globalnog dosega američke vojne sile.
U oktobru, Putin je prvi put eksplicitno pomenuo mogućnost direktnog vojnog saveza između Moskve i Pekinga, rekavši da je to „teoretski moguće“. Ruski eksperti tvrde da mogućnost zvaničnog dogovora ostaje mala, ali su ti komentari dizajnirani kako bi upozorili Vašington protiv eskalacije tenzija s obje zemlje.
Finansijske veze su takođe napredovale, mada prekogranična trgovina ostaje relativno ograničena na 108 milijardi dolara godišnje, što je znatno ispod 200 milijardi koliko su obje zemlje zacrtale za 2024. Prošlog mjeseca, Moskva je saopštila da je u potpunosti uklonila američku dolarsku imovinu iz ruskog državnog fonda kako bi smanjila uticaj američkih sankcija, povećavajući investicije u Kini.
Komplikovano u Ukrajini
Ukoliko bi rat ikada izbio – na primjer oko Tajvana, ili oko ruskih akcija u Ukrajini – prednosti simultanog djelovanja Rusije i Kine su jasne, makar kad je u pitanju remećenje Sjedinjenih Država.
Međutim, realnost u uslovima mira je mnogo kompleksnija. U Ukrajini, Kina se tiho postavila kao najveći strani investitor čak i dok se sukob Ukrajine i Rusije pogoršava. Kina i Ukrajina su 4. jula potpisale sporazum kojim se Peking obavezao da će graditi luke, željeznicu i infrastrukturu širom zemlje.
To je odnos o kojem nijedna strana ne priča puno, možda da bi izbjegla da naljuti Moskvu. Peking je obezbijedio veliki broj kineskih vakcina Ukrajini tokom pandemije, čak iako su ukrajinske vlasti odbijale da prime ruske vakcine. Ukrajina je značajan snabdjevač avionskih motora za kinesku vojsku, koja takođe kupuje i od Rusije.
Dok je Rusija mobilisala desetine hiljada vojnika duž njene granice ranije ove godine, Ukrajina se približavala Zapadu u smislu vojne saradnje. Međutim, sada istovremeno nagovještava svoju bliskost s Kinom – nekoliko dana prije sklapanja sporazuma, Ukrajina je povukla svoj potpis s pisma koje je potipisalo više država, a kojim se poziva Peking da dozvoli međunarodnim istražiteljima da istraže navodna zlostavljanja muslimanske ujgurske manjine.
Teško je reći šta Moskva istinski misli o tom odnosu – unutar Ukrajine, proruski mediji kritikuju kineske vakcine, što ukazuje na želju da se ograniči uticaj Pekinga. Istovremeno, međutim, Moskva bi gotovo sigurno radije vidjela rast uticaja Kine u Ukrajini nego približavanje njenog susjeda Zapadu. Među drugim oblastima u kojima se rivalstvo dvije zemlje prepliće je Balkan, gdje je Srbija bila u prilici da pristupi i ruskim i kineskim vakcinama i pretekne mnoge evropske zemlje kada je u pitanju vakcinacija protiv kovida-19. Mađarska je, takođe, postigla dogovore s Rusijom i Kinom. Američko povlačenje iz Avganistana može, takođe, pružiti prostor za rusko-kinesku saradnju u takmičenju.
Rusija i Kina možda nijesu pravi prijatelji, niti saveznici, ali za sada ovaj neuobičajeni odnos po svoj prilici djeluje relativno dobro za obje zemlje.
Prevela i priredila:
N. Bogetić
Bonus video:
