Marsela Turati saznala je u subotu popodne da bi i ona mogla da bude jedna od 25 novinarki i novinara u Meksiku, koji su špijunirani preko softvera „Pegaz“. To je saznala nekoliko sati prije nego što je međunarodna istraživačka mreža objavila informacije o projektu „Pegaz“. Bila je to vijest koja je u svijetu odjeknula poput bombe.
Turati je u prvom trenutku bila iznenađena i nije mogla da povjeruje, ali onda joj je sve bilo kristalno jasno. Jer, ona pripada ljudima koji su zbog svog rada trn u oku mnogima u Meksiku. To takođe znači da ima moćne neprijatelje.
„Uvijek imaš osjećaj da si nadgledana i špijunirana“
Turati je jedna od najpriznatijih istraživačkih novinarki u Meksiku. Već godinama se bavi povredama ljudskih prava u toj latinoameričkoj zemlji. Napisala je brojne knjige o ratu narko kartela i glas je žrtava te borbe. „Kao novinarka ovdje u Meksiku uvijek imaš osjećaj da si nadgledana i špijunirana. Ali „Pegaz“? Mislila sam da je to preskupo. Moram to prvo sažvaćem“, kazala je.
Isto tako se u ovom trenutku osjeća veliki broj Meksikanki i Meksikanaca. Međutim, samo na prvi pogled zapanjuje činjenica da skoro svaka treća informacija u Meksiku sa oko 50.000 telefona procuri, kako to procjenjuje međunarodna mreža reportera „Zabranjene priče“ (Forbidene Stories). Jer, Meksiko je bila prva zemlja koja je još 2011. nabavila softver „Pegaz“.
Špijunaža dio meksičke kulture
Program su navodno kupili Ministarstvo odbrane, državno tužilaštvo i tajna služba Meksika. Preko jedne fiktivne firme KBH Trak sa softverom izraelske NSO-grupe Meksiko je postao eksperimentalna laboratorija za špijunske tehnologije.
„Ljudi ovde nisu bili posebno iznenađeni, ni zapanjeni. Svi su znali da je vladajuća Institucionalna revolucionarna partija (PRI) 70 godina praktikovala slično“, kazala je Turati. „Nama je, takoreći, u krvi da nemamo povjerenja u mobilni telefon. A špijunaža je dio naše kulture.“
Novinarka ipak mora da se nasmije kada govori o tome kako se njene kolege iz inostranstva podsmijevaju njenoj ekstremnoj predostrožnosti. Za vrijeme važnih sastanaka i treninga, prije svega sa lokalnim novinarima u zemlji, mobilni telefoni se ostavljaju podalje – ponekad čak i u mikortalasnoj pećnici. „Vi Meksikanci ste svi paranoični“, govorile bi kolege iz Evrope.
Opasna zemlja za novinare
Ali, možda je neophodno da se bude malo paranoičan, ili bolje reći pažljiv, ako ste već izabrali ovaj posao u jednoj zemlji kao što je Meksiko. To je jedna od najopasnijih zemalja u svijetu za novinare. U Meksiku se stalno ubijaju novinari. Prije samo mjesec dana u pokrajini Oahaka ubijen je lokalni novinar Gustavo Sančez.
Za Marselu Turati posao nije samo da rasvetli ubistva migranata ili nestanak 43 studenta u Ajozinapi, što je privuklo pažnju širom svijeta. Ona je osnovala mrežu „Periodistas de a pie“, sa ciljem da vrši obuku lokalnih novinara i da na taj način zaštiti svoje koleginice i kolege.
„Ovdje postoji opasnost za novinare da neoprezno izgube strah. Jer, prijetnje su brojne i masovne, te postoji rizik da se sve prihvati kao normalno stanje", kaže Turati. Zbog toga ona i njene kolege uvijek imaju pri ruci spisak kontakata, ako neki reporter ode u opasnu oblast ili ako se ne javi.
Da li je „Pegaz“ umiješan u ubistvo?
Afera „Pegaz“ dovela je do ubistva 2017. godine. Tada je upucan novinar Sesilio Pinjeda Birto. On je godinama pisao o organizovanom kriminalu i narko mafiji u južnom Meksiku, te upletenosti lokalnih političara i policije. Meksiko: ko će ti pomoći ako mafija neće?
Birtov broj telefona se takođe nalazi na listi „Pegaza“, koji je mnogo prije smrti registrovan kao mogući cilj špijunaže. Njegov mobilni telefon nakon ubistva nikada nije pronađen. Da li je, dakle, Birto špijuniran upravo pomoću tog softvera, koji bi zapravo trebalo da je namijenjen borbi protiv krijumčara droge i terorista?
I predsjednik bio špijuniran
Sada kada o tome misli, Marsela Turati se sjeća mnogih stvari, koje su joj u tom trenutku bile pomalo čudne. Mobilni telefon jedne njene koleginice sa kojeg je odjednom sve izbrisano. Onda druge kolege koje nisu više imale pristup svom pametnom telefonu. Kao i činjenica da bi ponekad kod pojedinih kolega telefon jednostavno podivljao. „Tada bismo se šalili da je našim špijunima postalo dosadno.“
Problem je takođe, kaže Turati, što novinari u Meksiku ne mogu sebi da priušte da svakih nekoliko mjeseci kupe novi mobilni telefon. Da li to znači da se na kraju ništa neće promijeniti u Meksiku; zemlji koja je svojevrsni epicentar skandala? Marsela Turati se nada da će se osnovati komisija koja će na svjetlo iznijeti cijelu istinu o „Pegazu“.
„To što je predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador i sam bio žrtva špijunaže povećava šanse da se stvar istraži“, kaže novinarka. Svijet će gledati u pravcu Meksika. „I možda ćemo shvatiti da špijuniranje nije normalna stvar, kako smo mi u Meksiku uvijek mislili.“
Bonus video:
