U Indiji, teško pogođenoj epidemijom koronavirusa, ogromni računi za zdravstvene usluge su noćna mora miliona ljudi.
Većina Indijaca nema zdravstveno osiguranje, a troškovi liječenja kovida-19 ih bacaju u dugove.
Po iskustvu roditelja jednog od oboljelih, agencija AP je došla do podatka da su za usluge hitne pomoći, testove, ljekove i bolnički smještaj zasad dali više od 50.000 američkih dolara od čega je polovina pomoć drugih, a ostalo pozajmljeni novac koji treba vratiti.
Otac oboljelog mladića, otpušteni stručnjak za marketing, kaže: "Bio sam njegov ponosan otac, a sada sam postao prosjak" i ne zna kako će to plaćati dalje jer se liječenje nastavlja.
Pandemija je razorila indijsku ekonomiju, donoseći finansijsku nesreću milionima ljudi prepuštenim na milost i nemilost hronično nedovoljno finansiranog i usitnjenog zdravstvenog sistema. Stručnjaci kažu da će takvi troškovi ometati čitav ekonomski oporavak te ogromne zemlje.
Čak i prije pandemije, pristup zdravstvenoj zaštiti u Indiji bio je problem.
Indijci iz svog džepa plaćaju 63 odsto svojih medicinskih troškova. To je tipično za mnoge siromašne zemlje sa neadekvatnim državnim službama.
Do podataka o opštim medicinskim troškovima građana tokom pandemije je teško doći, ali jasno je da u Indiji i mnogim drugim zemljama liječenje kovida predstavlja ogroman dodatni teret jer su nestale stotine miliona radnih mjesta.
U Indiji su se vratila mnoga radna mjesta kad su se gradovi otvorili poslije teške blokade u martu 2020. godine, ali ekonomiste brine trajni gubitak oko 12 miliona plaćenih poslova.
Samo od aprila do juna ove godine, 40 odsto od 4.500 javnih kampanja u Indiji povodom kovida-19 bile su molbe za prikupljanje novca za plaćanje liječenja.
Pandemija je 32 miliona Indijaca "protjerala" iz srednje klase koju, kako se računa, čine oni koji zarađuju 10 do 20 dolara dnevno, prema studiji američkog Itraživačkg centra "Pju", objavljenoj u martu.
Procjenjuje se da je kriza u Indiji za 75 miliona povećala broj siromašnih - onih koji imaju prihod od dva dolara dnevno ili manje.
Tako jedna porodica u gradu Imfalu, 2.400 kilometara sjeveroistočno od Nju Delhija, nije moga da iz bolnoce preuzme tijelo umrle rođake dok nije platila njeno liječenje koje je zbrisalo porodičnu ušteđevinu, porodični nakit je založen za još 5.000 dolara duga bolnici, novcem su pritekli u pomoć i prijatelji i kolege umrle, ali ostao je dug od još 1.000 dolara.
Reforma zdravstvenog osiguranja koju je premijer Narendra Modi pokrenuo 2018. godine, trebalo je da pokrije oko 500 miliona od 1,3 milijarde stanovnika Indije i da bude važan korak za smanjenje medicinskih troškova. Ali, ona ne pokriva troškove primarne zdravstvene zaštite i ambulantnih usluga koji čine većinu onoga što se i dalje plaća iz džepa, te se nisu poboljšali ni pristup zdravstenoj njezi, ni zaštita bolesnih od finansijskog rizika.
Američki Univerzitet Djuk i Fondacije Indije za javno zdravlje utvrdili su da troškovi liječenja u odeljenjima intenzivne njege oboljelih od kovida-19 u Indiji iznose skoro 16 mjesečnih plata prosečnog radnika ili sedam do 10 mjeseci bolje plaćenih.
Oskudno finansiranje zdravstva, sa samo 1,6 odsto BDP-a Indije, srazmjerno je manje od onoga što troše neuporedivo manje zemlje, kao što su Laos i Etiopija.
Rezultat je slab sistem javnog zdravstva, a loša nega tjera mnoge u privatne bolnice, gdje se jedan dan liječenja naplaćuju po 1.300 dolara ili više.
Bonus video:
