Sedmogodišnja Zajnab živi u predgrađu Kabula. Tek je završila prvi razred, kad su Talibani osvojili glavni grad Avganistana bez ispaljenog metka. Za nju su to gotovo mitska bića – čula je ranije za njih, ali ona i braća ih nikada nisu vidjeli.
Zapravo, prvi put je vidjela Talibane na snimku koji joj je komšija pokazao na telefonu.
"Vozili su nečiji bicikl. Počeli su da viču na neke ljude jer su pjevali", kaže Zajnab za DW.
To je njen prvi susret sa Talibanima koji su vladali zemljom pet godina do 2001.
Sada, u svom drugom "mandatu", tvrde da će biti blaži i da neće zabraniti djevojčicama da se školuju.
Otac djevojčice priča za Dojče vele (DW) da u njihovoj četvrti još nema Talibana i da život djeluje "normalno".
Djeca još idu u školu, ali otac je spreman da ih zadrži kod kuće ako mu se učini da škola više nije bezbjedna.
"Zajnab ne zna talibane, ali ja ih se sjećam. Ona je vidjela video kako prave haos na ulicama, ali ja sam vidio mnogo gore. Nadam se da moja kćerka tako nešto nikada neće vidjeti", kaže otac za DW.
"Ne znam koliko dugo će još moći da ide u školu, zato želim da sada ide. Ne mora da osjeća da se njen život promenio samo jer se zemlja promijenila", dodaje ovaj čovjek.
Različite prakse
Tokom vladavine devedesetih su Talibani zabranjivali djevojčicama da se školuju, a ženama da se zaposle. Pokrivanje lica u javnosti je bilo obavezno, a žene su smjele na ulicu samo u muškoj pratnji.
"Talibanska praksa posljednjih godina nije bila ujednačena na teritorijama koje su osvajali, ali u većini slučajeva nisu dozvoljavali da se djevojčice školuju dalje od šestog razreda", kaže za DW Heder Ber, koja se u Hjuman rajts voču bavi pravima žena.
Ber primjećuje da su Talibani na konferenciji za štampu u utorak nastupili svjesni da se svijet zgražava nad njihovim tretmanom žena. Ipak, iako žele da budu viđeni kao legitimni vladari, pomenuli su da prava žena moraju biti "regulisana" i u "našim okvirima islama".
"To je srceparajuće, posebno za generaciju koja je rasla vjerujući da su Talibani dio mračne prošlosti koji je naškodio njihovim majkama i bakama, ali njima ništa neće moći", dodaje Ber.
Možda ne bude ni para za školstvo
Samira (15) živi nedaleko od Kabula i nije išla u školu od prošle sedmice.
"Majka mi ne dopušta. Možda ću opet, kad se stvari smire", priča ona za DW.
"Ne želim da govorim o tome, niti da previše razmišljam, jer sve je to tužno i nerazumno."
Njena starija sestra Nahida za sada se neće vraćati na univerzitet.
"Svakog dana bih morala da prolazim pored Talibana. Ne znam da li to mogu."
Zaštita i osnaživanje prava žena i djevojčica bili su deo zapadnih obećanja od dolaska američkih trupa u zemlju. Milijarde dolara su ulivane u obrazovanje, posebno djevojčica. Nakon dvije dekade od početka intervencije, od oko devet miliona školske djece devojčice čine oko 40 odsto.
Ali, sada se njihove porodice pitaju da li je nastavak školovanja bezbjedan.
Heder Ber kaže da, čak i ako rukovodstvo talibana iz političke kalkulacije dozvoli školovanje, može biti da će lokalni komandanti i obični borci na svoju ruku zabranjivati djevojčicama odlazak na nastavu.
Kako dodaje Ber, obrazovanje djevojčica počivalo je na finansijskim injekcijama donatora iz inostranstva. Ako Zapad istraje u tome da zamrzne sva sredstva nakon što su Talibani uzeli vlast, onda para za školu teško da će biti.
"Onda neće biti ni bitno da li Talibani žele da dopuste djevojčicama školovanje ili ne", dodaje Ber.
Bonus video:
