Grupa koja je preuzela odgovornost za samoubilačke napade na aerodromu u Kabulu je podružnica Islamske države u Avganistanu, poznata kao Islamska država pokrajine Horasan (Khorasan), Isis-K ili ISKP.
Najmanje dvije eksplozije izavale su krvoproliće među očajnim civilima koji su se nadali da će uspjeti da pobjegnu, a posljednji dani akcije Zapada da prebaci svoje saveznike vazdušnih putem, zapali su u haos.
Džejk Salivan, savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika SAD Džoa Bajdena, izjavio je u nedjelju je nastavak evakuacije iz prijestonice Avganistana izložen “akutnoj” i “trajnoj” prijetnji od Isis-K.
Bajden je rekao da je naredio Pentagonu da napravi plan kako da udari na Isis-K.
Muslimanski imperijalni lideri su koristili ime Horasan za oblast koja se prostire o Irana do zapadnih Himalaja.
Isis-K kritikuje talibansku verziju vladavine kao nedovoljno strogu
Upozorenje kojim je pažnja usmjerena na grupu koja je do sada imala veoma nizak međunarodni profil, ove nedjelje su ponovili britanski i zapadnoevropski zvaničnici.
Mnogi su zabrinuti zbog intenziviranja napada povezanih sa Isis-K posljednjih mjeseci.
Velika gužva, avioni i infrastruktura na aerodromu predstavljaju očiglednu lokaciju za napad sa masovnim žrtvama po kojem je Isis postala poznata, piše “Gardijan”.
Međutim, eksperti ocjenjuju da je takva situacija za grupu takođe “savršen spoj različitih ciljeva” u Avganistanu: američke vojske, Avganistanaca koji su pomogli zapadnim naporima i zbog toga se smatraju saradnicima, i talibana, koje Isis-K vidi kao “otpadnike”.
Isis-K će napade na aerodrom vjerovatno vidjeti kao “veliku pobjedu”.
Tore Haming, danski stručnjak za sunitski džihadizam koji je proučavao Isis, rekao je: “Oni postižu nekoliko stvari: pogađaju legitimne ciljeve (iz njihove perspektive), šalju signal da su i dalje sila na koju treba računati i osporavaju državni projekat talibana ističući da ta grupa ne može da obezbijedi Kabul”.
Isis-K je osnovan prije nešto manje od šest godina nakon što su dva predstavnika Islamske države otputovala u Baludžistan, jugozapadnu provinciju Pakistana, na sastanak sa malom grupom razočaranih talibanskih komandanata i drugih ekstremista koji su se borili u tom regionu, ali su se osjećali marginalizovano u okviru tamošnjeg džihadističkog pokreta.
Glavna matična organizacija Isis tada se bližila zenitu - zauzela je djelove Sirije i Iraka nakon munjevite kampanje. Ta grupa je započela planiranje globalne ekspanzije čak i prije pobjeda koje su je dovele u centar međunarodne pažnje i krenula u osnivanje podružnica širom islamskog svijeta, piše “Gardijan”.
Postojeći lokalni islamistički pokreti često su se borili protiv takvih napora.
U Avganistanu su se talibani protivili širenju Isis-K. Al-Kaida, snage avganistanske vlade i SAD takođe.
Niz ofanziva rezultirao je velikim žrtvama i smrću nekolicine vođa.
Isis i Isis-K vjeruju da su talibani napustili islamsku vjeru zbog spremnosti da pregovaraju sa SAD, njihovog očiglednog pragmatizma i neuspjeha da islamski zakon primjenjuju dovoljno strogo.
Isis-K je posljednjih mjeseci izveo niz smrtonosnih operacija, ciljajući šiitske muslimane, novinare i strance, kao i civilnu infrastrukturu i vojno osoblje.
Neki kažu da je ta grupa i dalje ozbiljno degradirana i da broj napada nije najpreciznije mjerilo njene snage.
Eksperti UN su ranije ove godine objavili da uprkos gubicima u smislu teritorije, liderstva, ljudstva i finansija tokom 2020. u istočnim provincijama Avganistana, Isis-K “nastoji da ostane relevantan i da obnovi svoje redove, sa fokusom na regrutovanje i obuku novih pristalica potencijalno iz redova talibana koji odbacuju mirovni proces”.
Veliki broj boraca potiče iz Pakistana, Tadžikistana i Uzbekistana. Grupa je zadržala neke veze sa centralnim liderstvom Isis u Iraku, iako su detalji tog odnosa nejasni, navodi se u analizi britanskog lista.
Za razliku od Al-Kaide, za koju se čini da je trenutno zaustavila napade na veliku daljinu, Isis-K je i dalje posvećena udarima na “dalekog neprijatelja” na zapadu ako je moguće, i to će postati prioritet sada pošto je otišao neposredni “bliski neprijatelj” - vlada u Kabulu i njeni američki zaštitnici, ocjenjuje “Gardijan”.
Talibani će možda pokušati da spriječe takve operacije, ali neće moći da motre na svaki kutak prostrane, krševite zemlje, pogotovo jer većim dijelom zapravo upravljaju lokalni moćnici koji sami donose odluke o tome ko šta i gdje radi.
“Koliko talibani zapravo kontrolišu? U Avganistanu postoji mnogo terena koje bi Isis mogla da iskoristi. U bliskoj budućnosti možda će krenuti u terorističke napade da bi dospjeli u vijesti”, rekao je Aron Zelin, viši saradnik na Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku.
Bonus video:
