Bašar al Asad je skoro deset godina bio izgnanik koji nije mogao da ugovori sastanak u inostranstvu pa čak ni da se sastane sa posjetiocima u njegovoj zemlji. Uglavnom usamljen u palati, osim najbližih saradnika, Asad je upravljao razorenom zemljom, a rijetki prijatelji su bez ustezanja od njega tražili da plati ponižavajuću cijenu u zamjenu za neku vrstu zaštite.
Među takvim prijateljima su, prema pisanju britanskog “Gardijana”, Rusija i Iran, a tokom redovnih posjeta Siriji, Vladimir Putin je sastanke organizovao u ruskim vojnim bazama, primoravajući Asada da ide iza njega. Iran je takođe otvoreno nametao svoju volju, diktirajući vojne uslove ili nerijetko zaobilazeći sirijskog lidera u procesu donošenja odluka koje određuju pravac u kojem ide zemlja.
Međutim, u trenutku kada ratni zamah i pobuna jenjavaju, a umorni region pokušava da se sabere nakon iscrpljujućih deset godina, pojavila se neočekivana dinamika.
Asad izgnanik je odjednom postao tražen, piše “Gardijan” i dodaje da njegovi nekadašnji neprijatelji počinju na Damask da gledaju kao na ključ za obnovu regiona. Divljaštvo koje je odnijelo živote pola miliona ljudi prije nego što su zvaničnici prestali da broje 2015. godine, sada odjednom više nije prepreka kao ni Asadova uloga u katastrofi zbog koje je iseljeno ili je stradalo pola sirijske populacije.
Sirija je, kako navodi britanski list, odjednom od epicentra bliskoistočne katastrofe postala uporišna tačka planova za obnovu stabilnosti nakon Arapskog proljeća. Tokom proteklih godinu dana, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija slali su zvaničnike u Damask na sastanke sa špijunskim šefovima. Egipat i Katar su takođe pokazali inicijativu dok je Jordan tražio od SAD da pomogne Siriji u procesu reintegracija.
Ranije ovog mjeseca i Vašington je napravio potez koji ide u korist Asadu. U pokušaju da riješi libansku energetsku krizu., američka ambasada u Bejrutu objavila je plan da šalje egipatski prirodni gas preko Jordana i Sirije. Na taj način, Asad je direktno uključen u rješavanbje libanskog pitanja - zbog čega mnogi u libanskoj prijestonici strahuju da će se ponovo naći pod tutorstvom Sirije.
”U najmanju ruku, dvije ekonomske krize (u Libanu i Siriji) su sada integrisane”, kazao je jedan evropski diplomata za “Gardijan”. “Toliko o državnim rješenjima. Da li SAD uopšte shvataju šta su ovdje uradile? Sve ove godine priče o izgradnji države. Onda, na kraju, haos ponovo predate Bašaru koji je odigrao ključnu ulogu u ubijanju obje zemlje”.
Asad je netipično brzo pristao na dogovor, zahvaljujući kojem će Sirija uzeti dio egipatskog gasa za svoje potrebe, kao što je to učinila i kada je tanker iranskog goriva namijenjen Libanu sredinom septembra istovaren u njenoj luci Banijas. Tom prilikom, Asad je pozvao libanske ministre na granicu gdje je - poučen Putinovim primjerom - istakao samo sirijsku zastavu.
”Libanski ministri je trebalo da ustanu i odu”, kazala je za britanski list Mirna Kalifa, istražiteljka iz Bejruta. “Međutim onaj koji moli, ne može da bira. A sada smo ponovo primorani sa molimo Bašara”.
Prilikom posjete Vašingtonu u avgustu, kralj Abdulah iz Jordana pričao je članovima Kongresa o potrebi da se pokrene dijalog sa Asadom. Taj plan je, prema pisanju “Gardijana” imao za cilj da Jordan ponovo dobije ulogu posrednika između Bajdenove administracije i da se ublaži finansijski teret ogromnog broja sirijskih izbjeglica u Jordanu.
”Jordan bi mogao predvoditi početni angažman sa režimom kako bi garantovao posvećenost prije iniciranja kontakata”, navodi se u saopštenju Asada.
Malik al- Abdeh, sirijski posmatrač blizak sirijskoj opoziciji tvrdi da režim očajnički želi okončanje američkih i evropskih sankcije i da obnovi diplomatske odnose sa arapskim zemljama i zapadom. “Kralj Abdulah to predlaže uz poruku da to treba pružiti Asadu u zamjenu za ograničene promjene u ponašanju”, kazao je Abdeh.
On ne vjeruje da Asad neće promijeniti odnos i smatra da će umjesto toga iskoristiti te kanale kako bi podrio uticaj koji imaju zapad i Arapi.
Još jedan događaj je pomogao Asadu da se vrati u igru, piše britanski list i dodaje da je to uspon na tron saudijskog nasljednika Muhameda bin Salmana koji pokušava da udalji kraljevstvo od strogog teološkog režima u kojem se sveštenici takmiče za vlast sa vladarima i pretvori ga u arapsku nacionalističku policijsku državu - kakvu bi instintkivno priznali pokojni Sadam Husein i Muamer Gadafi.
Jedan uticajni saradnik jednog regionalnog lidera kazao je da Asada ohrabruje nova pažnja. “Saudijci su poslali špjunskog šefa, a Emirati žele da posluju sa njim. A sada to rade i Jordanci i Amerikanci. On insitira da povodom Sirije neće praviti nikakve kompromise, i da Amerikanci treba da napuste istočni sirijski grad Deir Azur. Čak zahtijeva i da se on pita o tome gdje da se povuku”.
U sjevernoistočnom sirijskom gradu Kamišliju, gdje Kurdi upravljaju lokalnim poslovima, Asadov povratak nije neprimijećen. Ovdje, on je Pirov pobjednik u ratu iscrpljivanja neprijatalja, a ne u strateškom ratu. Opstao je zahvaljujući istorijskoj ulozi Sirije u regionu i načinu na koji je modernu državu izgradio njegov pokojni otac Hafez al Asad.
”Hafez se pobrinuo da ukoliko jedna ruka njegovog režima padne, potresi će se osjetiti svuda. To se i dogodilo”, kazao je Ako Abdulah, tehničar za komunikacije. “Posljedice su postale prevelike za sve, a narod je prosto izgubio strpljenje”.
Drugi Sirijac u Kamišliju, trgovac koji se protivi Asadu i koji se u razgovoru za britanski list predstavio kao Abu Lait, kazao je da svijet počinje da zaboravlja sirijsku deceniju uništavanja. “Napustili su Avganistan, a sada i nas”, kazao je on. “Uskoro Bašar će se vratiti u UN i sankcije će biti ukinute. Ponovo će kontrolisati i Liban. Istorija bi valjda trebalo da nas nečemu nauči”.
Tobi Kedman, britanski pravnik koji radi na slučajevima ratnih zločina sa fokusom na Siriju, upozorava na opasnosti poslovanja sa Asadom. “Ovo nije režim sa kojim treba da razmatramo obnovu diplomatskih odnosa. Nedavna približavanja od strane UAE, Saudijske Arabije, Jordana i Katara su nešto što treba da nas zabrinjava”.
”Ne može biti mira, stabilnosti ili pomirenja bez procesa za postizanje pravde i utvrđivanje odgovornosti. Iznevjerili smo sirijski narod tokom protekle decenije. Ne treba da lijepimo flaster na rane nestabilnosti i nepravde finalnim činom napuštanja”.
Bonus video:
