Krajem oktobra 2020. godine Mark Medouz, šef kabineta Donalda Trampa – tada još uvijek aktuelnog predsjednika Sjedinjenih Država – prisustvovao je saslušanju Ejmi Koni Baret pred senatskim odborom kada mu je zazvonio mobilni telefon. Izašao je u hodnik i tiho razgovarao. Šta je bilo toliko hitno da se šef kabineta povuče sa saslušanja za potvrdu nove sutkinje Vrhovnog suda SAD samo dvije nedjelje pred predsjedničke izbore u Americi?
Na liniji je bio Endrju Hjuz, rukovodeći u Ministarstvu za stanovanje i urbani razvoj. Medouz ga je porukom zamolio da ga pozove što je pre moguće, jer mu je ranije predočeno da je mlada pomoćnica u okviru njegovog resora primijećena kako se “druži sa neprijateljem”.
Naime, službenica je lajkovala objavu američke pop zvezde Tejlor Svift na Instagramu. U opisu prve fotografije Sviftove velikim slovima je ispisano “GLASANJE”. Međutim, na sledećoj fotografiji u istoj objavi, Sfivtova je prikazana sa poslužavnikom na kojem su se nalazali kolačići ukrašeni simbolima kampanje Bajden- Haris.
Nije bilo značajno što je skoro tri miliona drugih ljudi širom SAD i svijeta lajkovalo objavu popularne pjevačice, ili što je mlada žena obožavalac Tejlor Svift, kojoj se “svidjelo” skoro sve što je Svift ikada objavila na društvenim mrežama. Za one koji su brinuli o lojalnosti Trampu, ovo je bio znak izdaje.
Ti izvršitelji — uključujući i službenika “očiju sokolovih” koji je prvi uočio uvredljivi “lajk“ – radili su za predsjedničku Kancelariju za kadrovska pitanja, grupu koja je uobičajeno, ispod radara, odgovorna za zapošljavanje i otpuštanje oko 4.000 političkih službenika u izvršnoj vlasti Amerike.
Tokom posljednje godine Trampove administracije, kancelarija je transformisana u “internu policiju”, koja je opsesivno nadgledala zvaničnike administracije u potrazi za bilo kakvim znakom neslaganja sa Trampovim direktivama, čisteći one za koje se smatralo da su nedovoljno odani politici, i plašeći preostale u službi, saznaje Džonatan Karl, vašingtonski dopisnik ABC njuza i autor knjige “Završni čin Trampovog šoua”, a piše Atlantik.
Neki Trampovi saradnici su, u privatnim razgovorima, upoređivali osoblje u kadrovskoj sa istočnonjemačkim Štazijem, ili čak nacističkim Gestapoom – uvijek u potrazi za izdajnicima među svojima.
Kancelariju je vodio Džon Mekenti. Kada je dobio posao, imao je samo 29 godina, pojavio se kao “Trampov klinac koji je nosio njegove torbe”. To je prva slika koju je o njemu stekao Karl, a jedan od Trampovih najistaknutijih sekretara kabineta opisao je Mekentija „je***enim idiotom“.
Međutim, u 2020, o njegovoj moći nije bilo spora. Tramp je znao da je Meketni jedina osoba spremna da uradi sve što je ovaj želio.
“Postao je zamjenik predsjednika”, istakao je još jedan zvaničnik prethodne administracije SAD koji je želio da ostane anoniman.
Stiv Benon, blizak Trampov saveznik, upravo je optužen za nepoštovanje Kongresa zbog odbijanja da učestvuje u istrazi o napadu na Kapitol 6. januara. Benon se oglušio o pozive suda da dostavi dokumentaciju o Trampovoj ulozi u neredima ispred američkog Kongresa.
Međutim, čovek koji je omogućio šestojanuarske nerede je Mekenti, tvrdi dobro obaviješteni dopisnik ABC njuza.
Mekenti i njegovi izvršioci omogućili su “katastrofalne posljednje nedjelje Trampovog predsjedništva”. Oni su podržali predsjednikov manični poziv da se ponište izbori, i oni su pomogli da se postavi scena za napad na Kapitol 6. januara 2021. Zahvaljujući njima, iskusniji republikanci, kao i oni koji su možda bili voljni da se suprotstave predsjedniku – ili da pokušaju da iskontrolišu njegove najrazornije sklonosti – ućutkani su ili otpušteni.
Mekenti je šefovao sekretaru kabineta, “obezglavljivao” civilno rukovodstvo u Pentagonu i tjerao visoke i niže zvaničnike da iskazuju svoju odanost Trampu.
Recimo, kada Tramp nije bio zadovoljan odgovorima koje je dobio od savjetnika Bijele kuće Pata Cipolona, Mekenti je osnovao lažni pravni tim. Ova operacija imala je za cilj da se izvrši pritisak na potpredsjednika Majka Pensa da poništi glasanje zbog navodne krađe u pojedinim saveznim državama.
Samo nekoliko dana prije 6. januara, Mekenti je poslao Pensovoj kancelariji apsurdan memorandum u kom tvrdi da će Pens slediti primer Tomasa Džefersona ukoliko iskoristi svoju moć da Trampa proglasi pobjednikom američkih predsjedničkih izbora 2020.
Više nego bilo ko drugi u Bijeloj kući, Mekenti je bio Trampov čovjek od povjerenja – političar koji je došao na vlast upravo u trenutku kada se američka demokratija raspadala.
“Klinac koji nosi torbe”
Kada je Karl prvi put sreo Mekentija 2015. godine, Tramp je objavio da će se kandidovati za funkciju šefa države. Mekenti je, prema sjećanju Karla, bio ljubazan, ozbiljan i željan da ugodi. Predstavio se kao Trampov „direktor putovanja“ i ponudio je Karlu da obiđu kamp za kampanju republikanskog predstavnika. Mekenti je, zapravo, bio jedan od prvih stalno zaposlenih u Trampovom timu za kampanju, i išao je svuda gdje, u tom trenutku, republikanski kandidat za predsjednika SAD.
Kada je Tramp postao predsjednik, Mekenti je ostao u predsednikovoj “okolini”. Šefu se svidjelo da njegov odani prijatelj bude u blizini “Ovalnog kabineta”. I tokom prvih četrnaest mjeseci Trampovog predsjedništva, Mekenti je radio ono što je radio tokom kampanje – “nosio je Trampove torbe”.
Čak je u martu 2018. izgledalo kao da je njegova karijera u Vašingtonu gotova. Otpustio ga je tadašnji načelnik generalštaba Džon Kel zbog navodnih finansijskih malverzacija.
Istraga FBI-ja je dugo odlagana, ali je naposlijetku otkriveno da je Mekenti položio velike sume novca na svoj bankovni račun, a da je novac bio “sumnjivog porijekla”. Naposletku se ispostavilo da je novac dobijen “kockanjem”. Ubrzo nakon što je i sam Keli smijenjen sa funkcije načelnika generalštaba, Mekenti se vratio u svoju kancelariju u neposrednoj blizini “Ovalne sobe”. Bio je januar 2020. godine.
Sredinom februara, Tramp je pozvao na sastanak svog v.d šefa kabineta Mika Malvenija na razgovor.
U tom trenutku, pojavljivali su se zloslutni znaci nadolazeće pandemije. Stotine Amerikanaca koji su evakuisani iz Vuhana u Kini, bili su u karantinu u vojnim bazama. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je upravo izvijestila o zastrašujućem novom virusu. Slučajeva je bilo i u SAD. Međutim, tema sastanka nije bio virus već kadriranje. Tramp, koji je nedavno oslobođen optužbi u svom prvom suđenju za opoziv u Senatu, tražio je izvjesne promjene.
“Želim da postavim Džonija da bude zadužen za osoblje“, poručio je tadašnji predsjednik Malvaniju.
Direktor osoblja predsjedničkog kabineta odgovoran je za provjeru i zapošljavanje velikog broj službenika – uključujući tu i ambasadore, sekretare kabineta i najviše obavještajne zvaničnike. Mekenti nikada nije angažovao nikoga ni za šta. Sada je trebalo da bude zadužen za, možda, najvažnije odjeljenje za ljudske resurse na svijetu?
Na sastanku je bila i Ema Dojl, Malvenijeva zamenica.
“Gospodine predsjedniče, nikada se nisam protivila vašim odlukama, ali vas molim da preispitate ovaj predlog. Mislim da to nije dobra ideja”, rekla je Dojlova.
Ističe da dobro poznaje Trampa i da je provela dosta vremena sarađujući sa njim, ali da ga nikada nije videla tako ljutog.
Nekoliko sati kasnije, Dojlova je bila u avionu na putu na Trampov miting u Nju Hempširu, zajedno sa Mekentijem. Pitala ga je o njegovom interesovanju za poziciju koju je Tramp prethodno “predložio”.
“Ljudi mi već dugo govore da to treba da prihvatim. Nisam se ranije osjećao spremnim, ali sada imam 29 godina i spreman sam. Ja sam jedina osoba ovdje koja je tu samo zbog predsjednika“, odgovorio joj je Mekenti.
Predsjednik SAD je tada čuo upravo ono što je želio da čuje – da su njegove političke probleme izazvali ljudi koji su se pretvarali da ga podržavaju, ali su zaprovo bili protiv njega.
Prema njegovim zamislima, došlo je “vrijeme” da se iskorijeni „duboka država“ u njegovoj administraciji.
Odani do srži i bivši koji to nisu
Mekenti je počeo da traga po saveznim agencijama za ljudima koji nisu podržavali Trampa do srži. Počevši od juna 2020. godine, usred i pandemije i predsjedničke kampanje, kancelarija za osoblje obavijestila je praktično svakog visokog zvaničnika u saveznoj vladi, bez obzira na to koliko dugo su radili u administraciji, kako će morati da obave nove razgovore za posao.
Međutim, većina ljudi koje je ispitivao Mekentijev tim već je bila odana Trampu – oni su i dalje stavljali svoju reputaciju na kocku da bi radili za njega tokom prethodne tri i po godine. To, ipak, nije bilo dovoljno za “procjenitelje stepena lojalnosti”.
Pritom, Mekentijev saradnici, a takve su ispovjesti zvaničnika, uglavnom su bili “komično neiskusni”. U svojoj kancelariji je imao veoma mlade Trampove aktiviste i aktivistkinje. Angažovao je svoje prijatelje, a zaposlio je dosta “zgodnih djevojaka”.
“U svom okruženju je zaposlio najljepše žene, i mlade muškarce koji ne bi mogli da mu budu ‘prijetnja’ kod tih djevojaka”, rekao je jedan zvaničnik Karlu.
Tako je jedna kandidatkinja dobila posao nakon kratkog stažiranja u Bijeloj kući. Jedino prethodno radno iskustvo imala je kao instruktorka plesa. Mekenti je takođe angažovao i takozvane “instagram influensere”. Jedna od influenserki je imala svega 20 godina – još je pohađala koledž – kada je dobila poziciju direktorke za spoljne odnose pri Kancelariji.
“Samo u Trampovoj Americi mogla sam da pređem sa posla u teretani na posao u Bijeloj kući. Upravo to je Trampov američki san”, rekla je ona.
Intervjui sa Mekentijevim timom obično su trajali oko sat vremena. Oni su uključivali pitanja poput „Da li podržavate politiku Trampove administracije i, ako je odgovor potvrdan, koju?”
To pitanje je postavljeno Makanu Delrahimu, šefu antimonopolskog odjeljenja Ministarstva pravde. Kao osoba koja sprovodi predsjednikovu antimonopolsku politiku, smatrao je da je pitanje “krajnje čudno”.
Zvaničnici Agencije za zaštitu životne sredine su upitani: „Da li podržavate predsjednikov plan da povuče sve američke trupe iz Avganistana?“
Bilo je to bizarno pitanje, s obzirom na to da nijedan zvaničnik nije imao nikakve veze sa američkom politikom u Avganistanu. Takođe, jedno od pitanja ticalo se i “političkih sklonosti kandidatkinja i kandidata”.
Mekentijev tim je izvršio detaljnu pretragu naloga na društvenim mrežama, kao i “evidenciju glasanja visokih i nižih zvaničnika”. Od jedne asistentkinje je zatraženo da objasni zašto je nekoliko godinea ranije glasala na lokalnim demokratskim predizborima. Objasnila je da su joj roditelji rekli kako će se njen glas “najviše računati”, jer je pobjednik demokratskih primarnih izbora bio sasvim izvjestan pobjednik na opštim izborima. Ipak, nakon intervjua, odbijeno joj je unaprijeđenje i povišica na koju je imala pravo.
Mekenti se posebno zainteresovao za jednu kategoriju poslova – veze Bijele kuće sa agencijama kabineta. Tradicionalno, posao za vezu je pozicija srednjeg nivoa, odgovorna za koordinaciju poruka između agencija i Bijele kuće. Međutim, Mekenti nije želio posrednike već ljude od povjerenja koji bi šefovali ostalima u komandnom lancu, i potom mu podnosili izvještaje.
Početkom novembra 2020, jedna konzervativna aktivistkinja – protivnica abortusa i neiskusna pravnica – dobila je posao u ministarstvu pravde. Ipak, prednost je bila “veoma lojalna odanost Trampu – i Mekentiju”. Njen auto na parkingu Ministarstva pravde bio je lako uočljiv, onako prekriven Trampovim naljepnicama na braniku, što je neuobičajeno u odjeljenju gdje čak i stranački prvoborci pokušavaju da u javnosti “glume neutralnost”.
Nekoliko dana nakon izbora otišla je da se sastane sa visokim zvaničnikom iz tima državnog tužioca Bila Bara. Nije prošlo kako je očekivala.
“Morate da prihvatite činjenicu da su izbori pokradeni. To moramo da zaustavimo”, doslovno se drala pred saradnikom državnog tužioca.
Na sljedećem sastanku je ponovila da su izbori pokradeni i da Bilu trebaju bolji ljudi kako bi sproveli adekvatnu istragu o izbornoj krađi. Tada je poručila da ima spisak ljudi, koji je verovatno obezbijedio Mekinti, koje bi državni tužilac trebalo da angažuje. Bar je bio prisutan i “šokiran”. U kasnijem razgovoru sa novinarom ABC njuza, istakao je da nikada u karijeri nije video slično ponašanje. Do kraja nedjelje je naredio da joj se zabrani ulazak u zgradu Ministarstva pravde. Propusnica je deaktivirana, a obezbjeđenju je naloženo da ona više ne smije da ulazi u zgradu.
“Mi ne brišemo istoriju”
Sličan sukob između predstavnika Bijele kuće i višeg rukovodstva dogodio se u Odjeljenju za nacionalnu bezbjednost (DHS) nekoliko mjeseci ranije. Mekenti je postavio Džoša Vajthausa, 25-godišnjeg Trampovog pristalicu iz Nju Hempšira, u Odjeljenje za nacionalnu bezbjednost, a Vajthaus je odmah počeo da se “baca okolo”, često preteći otpuštanjem ljudi, iako nije imao direktna ovlašćenja za to.
Njegovi saradnici su istakli kako su “njegove promjene raspoloženja bile toliko divlje” da su se brinuli kako bi u nekom trenutku mogao da postane nasilan. Sredinom avgusta 2020. godine, Vajthaus je imao ozbiljan sukob sa vršiocem dužnosti sekretara DHS-a Čedom Vulfom, pred nekoliko svedoka. To se dogodilo nakon što je Majls Tejlor, bivši šef osoblja DHS-a, napisao članak u Vašington postu u kojem je kritikovao Trampa. Tejlor je u tekstu istakao da je „zemlja manje bezbjedna kao direktna posljedica predsjednikovih akcija“ i da bi on, ovog puta, prešao preko partijske linije i glasao za demokratskog kandidata Džoa Bajdena.
Do jeseni, Vajthaus je bio raspoređen na važniji posao – predstavljao je vezu sa Bijelom kućom u Pentagonu. Kada je taj potez najavljen, rekao je bliskim saradnicima kako “ide u Pentagon da otpusti (ministra odbrane Marka) Espera i tu kopilad duboke države!“
Ali prije nego što je otišao, imao je jedan nedovršen posao. U trenutku kada je vidio da je sekretar Vulf izašao iz zgrade, Vajthaus je ponovo prešao na spisak imena. Uklonio je ploču Majlsa Tejlora. I potom je razbio o zid.
U oktobru 2020, Vajthaus je pomogao Predsjedničkoj kadrovskoj kancelariji da napiše seriju memoranduma u kojima se identifikuju skoro dvadesetak zvaničnika Pentagona za koje su mislili da bi trebalo da budu otpušteni, a svaki je ocrtavao prekršaje koji su navodno učinjeni protiv Trampa i njegove politike.
Izveštaj o Esperu, koji nikada ranije nije javno objavljen, pružio je izvanredan uvid u stepen do kojeg je Mekentijev tim bio “u igri”. Uključuje tačke koje ocrtavaju Esperove “grijehe”: “On zabranjuje isticanje zastave Konfederacije u vojnim bazama”; „protivio se predsjednikovom naređenju da se američke snage koriste za gušenje antirasističkih protesta“; „fokusirao je rad Odjeljenja isključivo na aktivnosti Rusije“; „aktivno se zalagao za različitost i inkluziju“…
U dopisu je preporučeno da Esper bude otpušten odmah nakon izbora i da ga zamijeni Kristofer Miler, tadašnji direktor Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma.
Tramp je slijedio scenario. Šest dana nakon izbora, Esper je otpušten i zamijenjen je Milerom. Mekenti je takođe izabrao Milerovog višeg savjetnika, Daglasa Mekregora, penzionisanog pukovnika vojske i redovnog gosta u emisiji Takera Karlsona, kontroverznog voditelja Foks njuza. Mekregor je od Mekentija dobio, rukom pisan, spisak obaveza za novi tim Pentagona.
Nakon što je očistio Pentagon, Mekenti je usmjerio pažnju na izbore i predsjednikove napore da poništi rezultate. Pružao je pravne savjete. Kada je savjetnik Bijele kuće Pat Cipolon rekao Trampu da Pens nema moć da poništi izbore, Mekenti je napravio sopstvenu ustavnu analizu, uz pomoć svojih “lažnih pravnih savjetnika”. Mekenti je 1. januara poslao dopis Pensu, putem tekstualne poruke.
Međutim, Mekenti nije bio nikakav ustavni teoretičar, niti istoričar. Njegov opis bio je, što nije iznenađujuće, duboko pogrešan. Džeferson nije odbacio elektorske glasove, kao što je Tramp to tražio od Pensa. Suprotno, prihvatio je elektorske glasove.
Revidirajući ono što se dogodilo 1801, Mekenti je mogao da pojača pritisak na Pensa – Tomas Džeferson je bio autor Deklaracije o nezavisnosti – jedan od onih američkih “očeva osnivača” – i jedan od zaslužnih predsjednika SAD koji su dobili spomenik na planini Rašmor. Ako je za njega bilo u redu da iskoristi svoju moć potpredsjednika kako bi “sebe izabrao za predsjednika”, kako to ne bi bilo u redu da Pens sada iskoristi svoju moć da ponovo izabere Trampa?
Tramp je možda prihvatio suludu reviziju istorije, ali Pens nije. On je odbio da samostalno poništi izbore, spriječivši da se 6. januara dogodi još veća katastrofa.
Otkako je Tramp napustio Bijelu kuću, Mekenti se primirio. Mada i dalje održava kontakt sa bivšim američkim predsjednikom, i volontira za njegovu kampanju. Ljudi bliski Trampu kažu kako “nema sumnje” da će se Donald ponovo kandidovati za predsjednika, na izborima 2024. Ukoliko se ovi navodi obistine, biće izraziti favorit kod republikanaca. Ideja da bude ponovo izabran, iako malo vjerovatna, više se ne čini nemogućom. Ako se to desi, Mekenti će vjerovatno igrati ključnu ulogu od samog početka.
Tako su i pojedini zvaničnici u aktuelnoj administraciji, pri pomisli da bi Mekenti mogao da se vrati u kancelariju blizu “Ovalnog kabineta”, istakli da ih je strah takvih projekcija.
Jedno je sigurno.
“Džon(i) već radi na novoj listi imena”, zaključuje Karl.
Bonus video:
