Prve informacije o bolesti koja pogađa mlade, homoseksualne muškarce američki ljekari objavljuju u junu 1981. Ljudi su prethodno bili zdravi i nisu imali neke ozbiljnije bolesti. Uskoro potom, to postaje najsmrtonosnija pandemija u novijoj istoriji.
Na početku te pandemije, smatralo se da je riječ o rijetkom obliku upale pluća. Međutim, kod te bolesti, osim povišene temperature, oboljelima takođe otiču limfne žlijezde, imunitet im pada, a javlja se i tzv. Kapošijev sarkom, maligni tumor krvnih sudova. Većina pacijenata umire. Godine 1982. bolest je dobila i ime: sida ili AIDS – sindrom stečene imunodeficijencije.
Godine 1983. francuski virusolog Lik Montanjije izolovao je virus HIV. Za to je 2008. dobio Nobelovu nagradu za medicinu, ali to je dovelo i do žučne rasprave s Amerikancem Robertom Galoom, koji je sprovodio paralelno istraživanje i tvrdio da je on taj koji je prvi izolovao virus. Tu tvrdnju je 1991. povukao.
HIV se širi
Već 1982. zabilježeni su prvi slučajevi side u Nemačkoj, a virus se sve brže širi svijetom. Mnogi poznati ljudi umiru od side, brojni muzičari, fotografi, glumci. Godine 1985. holivudska gej zvijezda Rok Hadson postao je prva slavna osoba za koju je objelodanjeno da boluje od side.
Krajem osamdesetih sve više javnih ličnosti počinje da govori da boluje od side, ali istovremeno, većina HIV-pozitivnih, a nepoznatih osoba suočava se sa odbacivanjem, stigmatizacijom i diskriminacijom.
Zaraženih je sve više. Virus se najčešće prenosi tokom polnog odnosa, ali neki ljudi su u početku dobijali sidu i transfuzijom krvi. Zbog toga od 1985. svi krvni proizvodi u Njemačkoj moraju da se testiraju na HIV.
Bolest u početku pogađa samo pojedine grupe ljudi, poput homoseksualnih muškaraca, ali virus se postepeno širi i to prestaje da bude tako. Smrtonosna sida odavno je stigla i do heteroseksualaca.
Kondom je zaštita
Na kraju 20. vijeka sida je postala prava noćna mora i određuje svakodnevnicu i seksualni život ljudi. Čini se da je to kraj „slobodne ljubavi“ koja se propagirala šezdesetih i sedamdesetih godina. Širi se strah od zaraze, a prodaja kondoma cvjeta. Oni su bili i još uvijek se smatraju pouzdanom zaštitom od virusa.
Virus imunodeficijencije (HIV) ulazi u krvotok i napada imunološki sistem tijela toliko snažno da ono postaje nemoćno u borbi protiv drugih bolesti i infekcija. Ako se ne liječi, mogu nastupiti ozbiljne bolesti.
U kasnijem toku bolesti bilježi se posebna vrsta upale pluća, gljivične infekcije jednjaka i dušnika ili kancer, kao npr. Kapošijev sarkom. Ali pravovremenom terapijom sida se može izbeći, a i simptomi mogu nestati.
Sida – globalni problem
Pandemija side proširila se velikom brzinom i zahvatila veliki broj zemalja. Ujedinjene nacije su 1988. godine proglasile 1. decembar za Svjetski dan borbe protiv side. On se ove godine obeležava pod sloganom: Okončati nejednakost, okončati AIDS, okončati pandemiju.
Sida je prisutna svuda, naročito u afričkim zemljama, gdje gotovo i da nema ljekova. Ona je vodeći uzrok smrti južno od Sahare. Dvije trećine svih zaraženih ljudi u svijetu živi u Africi – 25,5 miliona. Gotovo dva miliona njih mlađe je od 15 godina.
Najteže pogođene su Bocvana, Svazilend, Lesoto, Malavi, Namibija, Nigerija, Kenija i Zimbabve. Najveću stopu ima ipak Južnoafrička Republika – tamo ima više od sedam miliona oboljelih od side. Oko 320.000 njih su deca. Da bi se tamo obuzdala epidemija, neophodan je angažman čitavog svijeta.
Ljudi koji nisu zaraženi morali bi bolje da budu informisani o virusu i bolesti, a HIV-pozitivnim osobama mora biti omogućena odgovarajuća terapija. Glavne prepreke su stigmatizacija i diskriminacija s kojima se i dalje susreću HIV-pozitivni i oboljeli od side. Jedna od posljedica toga jeste da i dalje mnogi ne žele da se testiraju.
Napredak u liječenju
Veliki iskorak u istraživanju bolesti načinjen je 1996. godine. Kombinovana terapija koja je predstavljena na Svjetskom kongresu o sidi izazvala je pravu euforiju, jer je probudila nadu. Prvi put se tada koriste tzv. antiretrovirusni lekovi. Oni usporavaju virus. Pritom se kombinuje nekoliko ljekova koji sprječavaju širenje virusa u tijelu, pojavu side i svih njenih posljedica.
Ta terapija je i danas standardni način liječenja. Oboljeli moraju da uzimaju ljekove čitavog života, jer oni ne mogu da uklone virus iz tijela. Sida može da se tretira, ali ne i da se izliječi.
Uz dobru terapiju, virusno opterećenje tijela može se svesti na minimum. U najboljem slučaju, ono je tada toliko nisko da više ne može ni da se otkrije, a HIV-pozitivne osobe više ne mogu da zaraze druge ljude. Sida više nije smrtna kazna.
Nova nada
Evropska komisija odobrila je 2016. lijek Truvada za korišćenje u prevenciji side. Ljudi koji su negativni na HIV tako mogu da se zaštite od infekcije. Lijek je namijenjen posebno ranjivim grupama ljudi s povećanim rizikom od infekcije. Tu spadaju recimo muškarci koji imaju polni odnos s drugim muškarcima.
Terapija se sastoji od dva lijeka i uzima se prije polnog odnosa. Ako se uzima kontinuirano i svakodnevno, sprječava infekciju u više od 95 odsto slučajeva. Ti ljekovi, međutim, ne štite od drugih polno prenosivih infekcija, za to je i dalje najbolja zaštita – kondom.
Čekanje na vakcinu
Rad na razvoju vakcine protiv HIV-a je komplikovan proces. Virus ima trodimenzionalnu površinsku strukturu od koje je polovina glukolizirana. „Napad“ na virus je težak zadatak za imunološki sistem, a isto tako i za potencijalnu vakcinu.
Imunološki sistem je tu da „prepozna neprijatelja“, ali ako se on stalno mijenja, to mu ne polazi za rukom. Takav je slučaj s HIV-om. On stalno zavarava imunološki sistem i čini se da je stalno za korak ispred istraživača.
Važno je informisati ljude
Šokantno je to da istraživanja pokazuju da mnogi ljudi, uključujući i mnoge mlade, i danas ne znaju npr. šta je razlika između HIV-a i side odnosno AIDS-a. Obrazovanje je zato i dalje veoma važno.
Takođe, neki još uvijek vjeruju da se virus HIV može prenijeti npr. vazduhom. Zato se mnogi još uvijek drže na distanci kada sretnu nekoga ko je pozitivan. To je ponašanje koje bi već moralo da bude stvar prošlosti.
Upravo ti mitovi podstiču stigmatizaciju i diskriminaciju, iako je sida danas bolest koja se može kontrolisati, a očekivani životni vijek HIV-pozitivnih i HIV-negativnih postao je sličniji.
Bonus video:
