Prije osamdeset godina, Japan je bombardovao Perl Harbor. Bila je to velika greška, koja je najmoćniju zemlju na svijetu uvela u rat i osudila japansko carstvo na zaborav. Jedan pronicljivi japanski admiral se navodno žalio: “Bojim se da smo samo probudili usnulog diva i ispunili ga strašnom odlučnošću”.
Japan je danas miroljubiv, bogat i inovativan. Japanci su bili ti koji su obnovili svoju zemlju, ali im je zadatak olakšala supersila koja ih je porazila. Ne samo da je Amerika bila babica liberalnoj, kapitalističkoj demokratiji u Japanu, nego je takođe stvorila svjetski poredak u kome je Japan mogao slobodno da trguje i raste. Ovaj poredak nije bio savršen, i nije se primjenjivao svuda. Ali je bio bolji od svega što je ranije postojalo.
Za razliku od prethodnih velikih sila, Amerika nije koristila vojnu dominaciju za sticanje komercijalne prednosti na štetu svojih manjih saveznika. Naprotiv, dopuštala je da bude obavezana, većinu vremena, zajedničkim pravilima. A taj sistem zasnovan na pravilima omogućio je velikom dijelu svijeta da izbjegne rat i napreduje.
Nažalost, Amerika je umorna od uloge garanta liberalnog poretka. Div nije baš ponovo zaspao, ali je njegova odlučnost kolebljiva, a njegovi neprijatelji ga testiraju. Vladimir Putin gomila trupe na granici sa Ukrajinom i uskoro bi mogao da izvrši invaziju. Kina šalje vojne avione u vazdušni prostor Tajvana, koristi makete američkih nosača aviona za vježbanje gađanja i testira hipersonično oružje. Iran je zauzeo takav maksimalistički stav u nuklearnim pregovorima da mnogi posmatrači prilika očekuju da će oni propasti. Dakle, dvije autokratske sile prijete da osvoje zemlju koja je trenutno pod demokratskom kontrolom, a treća prijeti da će prekršiti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja izgradnjom nuklearne bombe. Koliko daleko bi Amerika otišla da spriječi takva bezobrirna djela?
Džo Bajden ponekad može zvučati snažno. On je 7. decembra upozorio Putina na teške posljedice ako Rusija pokrene novi napad na Ukrajinu. On je zadržao sankcije Iranu. A u oktobru je rekao da Amerika ima “obavezu” da odbrani Tajvan, iako saradnici tvrde da se politika nije promijenila. (Amerika dugo odbija da kaže da li bi poslala snage da odbiju kinesku invaziju, kako ne bi ohrabrila bilo kakvu tajvansku akciju koja bi je mogla izazvati.) Kina je ostavljena da se pita da li se Bajden pogrešno izrazio ili je lukavo nagovijestio snažniji stav. Američki Predstavnički dom je 7. decembra usvojio veliko povećanje budžeta za odbranu. Bajden je takođe ove nedjelje održao Samit za demokratiju kako bi podstakao zemlje koje poštuju pravila da se udruže.
Nije više samopouzdani hegemon
Pa ipak, Amerika je postala nevoljna da koristi tvrdu moć u većem dijelu svijeta. Koalicija jastrebova i golubova u Vašingtonu poziva na “uzdržanost”. Golubovi kažu da pokušavajući da zavodi red u svijetu, Amerika neizbježno biva uvučena u bespotrebne sukobe u inostranstvu u kojima ne može da pobijedi. Jastrebovi kažu da Amerika ne smije da se odvraća od jedinog zadatka koji je bitan: suprotstavljanja Kini.
Bilo koja od ove dvije vizije bi podrazumijevala djelimično, destabilizujuće američko povlačenje, i ostavila svijet opasnijim i neizvjesnijim. Bajdenov debakl u povlačenju iz Avganistana naveo je neke da sumnjaju u spremnost Amerike da brani prijatelje ili odvrati neprijatelje, a mnoge da se zabrinu povodom kompetentnosti njenog planiranja. Predsjednikove nepouzdane izjave o američkom nuklearnom kišobranu potkopale su vjeru među saveznicima da ih on i dalje štiti. Iako ne vrijeđa saveznike kao što je to činio Donald Tramp, Bajden često propusti da ih konsultuje, narušavajući odnose povjerenja koji su dugo uvećavali američku moć.
Jednako kao instinkti bilo kog predsjednika, važno je i raspoloženje zemlje koja ih bira. Amerika više nije samopouzdani hegemon iz 1990-ih. Njena relativna moć je oslabila, čak i ako je i dalje bez premca. Poslije Iraka i Avganistana, birači su se umorili od avantura u inostranstvu. Stranačka politika, koja se nekada zaustavljala na nacionalnim granicama, parališe većinu aspekata politike. Više od 90 ambasadorskih mjesta ostalo je upražnjeno zbog blokade od strane Kongresa. Amerika je odbila da se pridruži trgovinskom sporazumu koji bi njene vojne veze u Aziji upotpunio ekonomskim. Nemilosrdna drama politike, uključujući oko stvari kao što su sporni izbori i nošenje maski, čini da Amerika izgleda previše podijeljeno kod kuće da bi pokazala održivu svrhu u inostranstvu.
Bilo bi pogrešno pretpostaviti da će se stara, angažovana Amerika vratiti - na kraju krajeva, Tramp bi mogao biti ponovo izabran 2024. godine. Ako želimo da se očuva liberalni poredak, druge sile će morati da odrade svoj dio posla, i da se pripreme za svijet u kome imaju manje pomoći, ali i da drže Ameriku angažovanom. Postoje neki znaci ovoga. Japan i Australija su signalizirali da će pomoći u odbrani Tajvana. Britanija se pridružila Americi u dijeljenju tehnologije nuklearnih podmornica sa Australijom. Nova njemačka vlada nagovještava oštriji stav prema Rusiji.
Evropa da više troši na odbranu
Biće potrebno više prilagođavanja svijetu sa manje Amerike. Demokratije, posebno u Evropi, treba da troše više na odbranu. One poput Tajvana i Ukrajins, koje su izložene opasnosti od napada, trebalo bi da se učine nepristupačnim, na primjer jačanjem svojih kapaciteta za asimetrično ratovanje. Što su bolje pripremljeni, manja je vjerovatnoća da će ih neprijatelji napasti.
Pristalice poretka zasnovanog na pravilima trebalo bi da međusobno razmjenjuju više obavještajnih podataka. Trebalo bi da zaborave stare svađe, kao što su uzaludne prepirke između Japana i Južne Koreje oko istorije. Trebalo bi da stvaraju dublje i šire saveze, formalno ili neformalno. Indija bi, iz sopstvenog interesa, trebalo da se odrekne ostataka nesvrstanosti i da se približi strateškom dijalogu QUAD sa Australijom, Japanom i Amerikom. NATO ne može da primi Ukrajinu, pošto pravila kažu da je napad na jednog napad na sve, a Rusija je već okupirala ukrajinsku teritoriju. Ali članice NATO-a mogu ponuditi Ukrajini više oružja, gotovine i obuke kako bi joj pomogli da se odbrani.
Ako dođe do sloma liberalnog poretka, saveznici Amerike će teško patiti. Kada nestane, i sami Amerikanci bi se mogli iznenaditi kada vide koliko su imali koristi od njega. Ipak, nije sve izgubljeno. Odlučan i ujedinjen napor demokratija mogao bi da očuva makar dio sistema zasnovanog na pravilima i spriječi da svijet sklizne nazad u sumornu istorijsku normu, u kojoj jaki nekontrolisano tlači slabog. Malo je zadataka koji su važniji ili teži od toga.
Prevela: A. Šofranac
Bonus video:
