Santjago, prijestonica Čilea, koji je nekad bio model latinoameričkog ekonomskog uspjeha, još se oporavlja od eksplozije antivladinih protesta u oktobru 2019, kada je vojsci naređeno da se vrati na ulice prvi put od diktature generala Augusta Pinočea, koja je okončana 1990.
Nemiri, izazvani malim povećanjem cijene metroa, brzo su se pretvorili u masovne proteste zbog nejednakosti i visokih životnih troškova, a epizode paljevine, pljačke i nasilja su uznemirile Čileance naviknute na decenije reda i stabilnosti.
“Državom nije bilo moguće upravljati”, kaže o tom periodu Klaudija Heis, šefica odsjeka za političke nauke na Univerzitetu Čile. “Uništavane su crkve i državne zgrade. Škole su morale da se zatvore ... bio je potpuno poremećen svakodnevni život Čileanaca - a nekoliko mjeseci kasnije došla je pandemija, koja je stvorila nove nivoe nestabilnosti”, izjavila je za “Fajnenšl tajms”.
Čile je zemlja koja se društveno promijenila vrtoglavom brzinom i postala otvorenije i progresivnije društvo. Ali konzervativcima je muka od toga
Protesti protiv ekonomskih nejednakosti na kraju su podstakli proces promjene ustava starog više decenija. Trebalo bi da bude okončan do jula i mogao bi smanjiti predsjednička ovlašćenja.
U današnjem drugom krugu predsjedničkih izbora, snage će odmjeriti dva muškarca sa dijametralno suprotnim stavovima.
Mladi bivši studentski lider, ljevičar Gabrijel Borić, bori se protiv ultradesničarskog konzervativca Hosea Antonija Kasta, usred najdubljih podjela otkad se južnoamerička država od 19 miliona stanovnika vratila demokratiji.
“Ono što vidimo je debata zaglavljena u hladnoratovskim rovovima, o komunizmu protiv fašizma”, izjavio je za Rojters Kenet Bunker, direktor konsultantske kuće Treskuintos, koji smatra da bi “zloba i polarizacija” mogle odbiti neke glasače.
“To je stara podjela između ljevice i desnice”.
Ne odlučuje se samo o neposrednoj budućnosti Čilea, najvećeg svjetskog proizvođača bakra, nego i o četiri decenije ekonomske politike slobodnog tržišta na osnovu koje država decenijama ostvaruje rast i koju su imitirali širom svijeta.
Mnogi Čileanci je podržavaju, ali sve veći broj građana želi rješavanje dubokih nejednakosti. Nejednakost u prihodima u Čileu ostala je među najgorima u OECD-u, iako slična većini u Latinskoj Americi.
Ogromni protesti su izbili 2019. protiv ekonomskog modela koji mnogi vide kao razlog za probleme - od oskudnih privatnih penzija do skupe zdravstvene zaštite i obrazovanja
Neki od naglasnijih zahtjeva proističu iz bijesa zbog bijednih penzija za koje kritičari optužuju visoko privatizovani penzioni sistem Čilea, dok drugi kritikuju visoke troškove i ponekad sumnjiv kvalitet privatizovanog obrazovanja, kao i jaz između javnog i privatnog zdravstva.
Konzervativni birači su postavili pitanja o povećanju imigracije, a postoji i zabrinutost za red i mir izazvana protestima u glavnom gradu i nasilnim sukobima između policije i starosjedjelačkih grupa Mapuče na jugu zemlje.
Izbori su podijelili porodice i izazvali žestoke rasprave među prijateljima.
Pristalice Hosea Kasta, koji je pobijedio u prvom krugu 21. novembra, boje se da će Borić poći stopama Uga Čavesa u Venecueli, radikalizovati se kad se domogne vlasti i izgraditi autoritarnu socijalističku državu. Borićevim pristalicama smeta što Kast brani ekonomsko nasljeđe Pinočea, čija je krvava vojna vladavina pučem zbacila socijalistu Salvadora Aljendea. Oni takođe brinu da će Kast ukinuti društvene reforme poput gej braka i ograničenog abortusa.
Borić (35), čiji su preci emigrirali iz Hrvatske u 19. vijeku, bio je u prednosti u većini anketa. Podržava ga koalicija koja uključuje Komunističku partiju i obećao je da će usvojiti program uličnih protesta: veći porezi, veća javna potrošnja, skraćenje radne nedjelje, ukidanje šema privatnih penzija i dugačak spisak reformi koje bi trebalo da osnaže žene, grupe starosjedilaca i manjine.
Kast (55), otac devetoro djece i pobožni katolik, obećao je da će odbraniti ekonomsku slobodu, zakon i red i tradicionalne porodične vrijednosti. Obećao je da će iskopati kanal dubine tri metra duž sjevernog Čilea kako bi odvratio migrante čak iz Venecuele i Haitija. Ta inicijativa je postala popularna u pograničnim oblastima.
Promjena, sloboda, red i mir
”U Čileu je trenutno u pitanju sama demokratija,” izjavila je za Rojters domaćica Hulija Ačevedo (80), koja je prisustvovala Borićevom završnom mitingu u prijestonici. “Zemlji je potrebna promjena i on, koji je mlad, može napraviti razliku.”
Pristalice Kasta, bivšeg kongresmena, žele stabilnost. Kažu da će Borić poništiti decenije rasta i stabilnosti i kritikuju njegov savez sa Komunističkom partijom.
“Nastaviću da podržavam slobodu”, izjavila je Margarita Noguera, mašući čilenaskom zastavom sa Kastovom slikom. Ona je rekla da je živjela u “ljevičarskoj diktaturi” demokratski izabranog predsjednika Aljendea 1970-ih.
“Patila sam puno, isto kao veliki broj Čileanaca”.
Angela Marambio (53) je izjavila da je u prvom krugu podržala kandidata desnog centra, ali da će danas dati glas Kastu.
“Čileu je potrebna stabilnost, red i bezbjednost”, rekla je Rojtersu.
Marija Horhe Godoj (30), koja je od majke naslijedila tezgu na pijaci La Vega u Santjagu prije tri godine, kaže da će glasati za Kasta.
“Mogu da prihvatim da se neka moja prava kao žene dovedu u pitanje, ali ne mogu da prihvatim siromaštvo”, izjavila je za FT, ističući da je Kast obećao da će smanjiti poreze i podržati mala preduzeća.
Oba kandidata su se pomjerila ka centru uoči izbornog dana, pokušavajući da privuku veliki broj neopredijeljenih birača.
Nastojeći da suzbije percepciju da je previše neiskusan i radikalan za visoku funkciju, Borić je skratio bradu, ošišao se i počeo da naglašava fiskalnu disciplinu. Kast je donekle ublažio pohvale na račun Pinočeove ere i odustao od nekih svojih zapaljivijih društvenih politika.
Ono što mnogi posmatrači i birači žele da znaju jeste kako bi se Borić ili Kast ponašali na funkciji. “Upravljanje će biti teško ili nemoguće u Čileu ako se bilo koji od kandidata bude držao svog manifesta, ne praveći kompromis i ne pružajući ruku drugim strankama”, kaže Haime Baeza, politikolog sa Univerziteta Čile.
”Švajcarska Latinske Amerike”
Od kraja Pinočeove diktature, Čile je konstantno nadmašivao većinu drugih latinoameričkih ekonomija, piše FT. Zbog stalnog rasta, stabilnog regulatornog režima i vlade naklonjene biznisu, nazvali su ga “Švajcarska Latinske Amerike”.
Vlade desnog centra smjenjivale su se s administracijama lijevog centra, ali nijedna nije suštinski dovela u pitanje model slobodnog tržišta, podržan ustavom iz Pinočeove ere.
Ono što vidimo je debata zaglavljena u hladnoratovskim rovovima, o komunizmu protiv fašizma
Pod uticajem grupe ekonomista koji su studirali na Univerzitetu u Čikagu kod Miltona Fridmana, Čile je bio pionir politike kao što je privatizacija državne imovine 1970-ih i uvođenje privatnih penzijskih šema sastavljenih od individualnih penzijskih računa.
Zatim, kako je Čile postao bogatiji 1980-ih, njegovo slojevito konzervativno društvo počelo je da se raspada. Pristup univerzitetskom obrazovanju prvi put i manje priklanjanja, značili su da su mladi u zemlji bili sve manje zadovoljni statusom kvo koji su njihovi roditelji neupitno prihvatili, piše FT.
“Postoji nova generacija mladih ljudi koja nije preživjela diktaturu i čija su očekivanja ogromna”, kazao je Andres Velasko, dekan Škole za javnu politiku na Londonskoj školi ekonomije i bivši čileanski ministar finansija.
“Čile je zemlja koja se društveno promijenila vrtoglavom brzinom i postala otvorenije i progresivnije društvo. Ali konzervativcima je muka od toga”.
Linija siromaštva
Prva generacija korisnika privatnog penzionog sistema otkrila je da je njihova ušteđevina suviše mala da bi finansirala pristojan životni standard u starosti.
Kristijan Morales (51), javni zvaničnik iz južnog grada Punta Arenas, kaže da bi ljevičarski kandidat mogao konačno promijeniti stvari.
“Ne vjerujem da će moći da napravi sve promjene koje su potrebne, ali će ubrzati taj proces, rekao je Rojtersu Morales o planovima potrošnje na penzije i obrazovanje.
“Ako bih se sjutra penzionisao, pao bih ispod linije siromaštva. Imam dvoje djece, obrazovanje je skupo. Ako želimo više solidarnosti u društvu, država se mora uključiti”.
Manje od dvije nedjelje uoči protesta 2019, predsjednik Sebastijan Pinjera je izjavio da je njegova država oaza stabilnosti na nemirnom kontinentu.
Pošto su se protesti intenzivirali, Pinjera je primoran na ustupak za ustupkom, pristajući na sve širi spisak troškova kako bi odbio pozive da podnese ostavku. Kada je pandemija koronavirusa zahvatila Čile, vlada je odgovorila jednim od najizdašnijih programa pomoći u svijetu u razvoju, u vrijednosti od 14 odsto BDP-a i deficit je narastao.
Državni dug je skočio sa 25,6 odsto BDP-a 2018. na očekivanih 37,3 odsto sljedeće godine, prema MMF-u.
Nakon pada od 5,8 odsto 2020, ekonomija Čilea se oporavlja i očekuje se da rast premaši 11 procenata ove godine, dok građani troše ušteđevinu od pandemije i novac za prijevremeno penzionisanje kupujući uvezenu robu od automobila do elektronike.
“Ekonomija Čilea je na drogama”, kaže Robert Fank, politikolog sa Univerziteta Čile. “Niko ne želi da zaustavi hitna vladina davanja koja su uvedena tokom pandemije. Ali neko će morati”.
”Plaši me snaga Komunističke partije”
Ako se zagrebe ispod površine grozničave kupovine, pojavljuju se zabrinjavajući znaci, navodi britanski list. Bogataši su iznijeli više od 50 milijardi dolara iz Čilea od oktobra 2019, prema riječima jednog zvaničnika centralne banke.
Očekuje se da da inflacija dostigne 6,5 odsto 2021. godine, a centralna banka je zacrtala cilj od tri odsto. To je izazvalo niz povećanja kamatnih stopa, ali nije pomoglo čileanskom pezosu, koji je ove godine pao sa 711 na 845 u odnosu na dolar.
Nije samo državna potrošnja dovela do okončanja uličnih protesta. Oni su se smirili tek pošto je Pinjera u novembru 2019. pristao na referendum o novom ustavu, koji će napisati Ustavna konvencija od 155 članova, koju je izabrala javnost.
FT ističe da ljevica vidi promjenu ustava kao priliku da učvrsti svoje političke zahtjeve za većom državom i uvođenje socijaldemokratije slične skandinavskoj. Desnica strahuje da bi taj proces mogao dovesti do dugačke liste skupih obećanja o potrošnji, uništiti teško stečenu reputaciju ekonomske konkurentnosti i odvratiti strane investicije. Konvencijom dominira ljevica.
“Plaši me snaga Komunističke partije koja stoji iza Borića”, izjavio je za FT jedan bankar u Santjagu.
”Zabrinut sam zbog njegovog tima, u kojem je mnogo ljudi sa vrlo malo iskustva. Sve ovo otežava Ustavna konvencija, gdje bi ljevica mogla pokušati da u novi ustav unese ono što ne može da dobije u parlamentu”.
Svaka anketa od prvog kruga izbora pokazala je da Borić vodi u trci za predsjednika, ali je njegova prednost u odnosu na Kasta uveliko varirala.
“Ako glasa mnogo starijih ljudi, rezultat će biti veoma tijesan”, kaže Velasko. “Ali omikron (novi soj kovida-19) nije Kastov prijatelj. Ako stariji od 60 godina ostanu kod kuće, Borić bi mogao ubjedljivo pobijediti. Tako da su mogući i Kastova tijesna pobjeda ili velika Borićeva pobjeda”.
Istorija nikako ne ide naruku Boriću jer je od 1999. pobjednik iz prvog kruga glasanja uvijek pobjeđivao u drugom.
Bonus video:
