Pitanje da li je održivo jedinstvo zapadnog saveza protiv Rusije u ukrajinskoj krizi sve više muči političare i diplomate usljed straha da bi se Njemačka i, donekle Francuska, mogle odvojiti od SAD i Velike Britanije. Podjele su vidljive ne samo povodom odgovora na bilo kakvu buduću agresiju Rusije na Ukrajinu nego i u vezi sa njihovom procjenom neminovnosti prijetnje.
Ulažu se svi napori da se razlike unutar NATO svedu na minimum, uključujući putem redovnih poziva poput onoga koji je predvodio predsjednik SAD Džo Bajden u ponedjeljak. Međutim, one će možda biti neizbježne jer su odraz ne samo različitih kratkoročnih procjena obavještajnih podataka, nego i dubokog jaza koji seže decenijama unazad oko toga šta Njemačka i Francuska, nasuprot anglosferi, smatraju najboljim načinom za postupanje s Rusijom, ocjenjuje "Gardijan".
Francuska, na osnovu istih obavještajnih podataka koje je obezbijedila CIA, ne vidi skoru invaziju ili okupljanje snaga opremljenih da napadnu u naredne tri nedjelje - što je procjena najboljih ukrajinskih vojnih analitičara.
Iako su SAD i Britanija počele da šalju naoružanje u Ukrajinu, njemački kancelar Olaf Šolc je odbacio mogućnost slanja "smrtonosnog oružja" zbog istorijskih razloga.
Njemačka se takođe zalaže za otvaranje novog gasovoda za ruski gas koji bi zaobišao Ukrajinu i lišio je prijeko potrebnih naknada za tranzit.
Britanska ministarka spoljnih poslova Liz Tras otvoreno kritikuje Njemačku što je postala toliko zavisna od ruske energije, kao i nedavno odbijanje Berlina da omogući Estoniji da Ukrajini pošalje oružje proizvedeno u Njemačkoj.
"Ideja da Njemačka obezbijedi oružje koje će se koristiti protiv Rusije prvi put od Drugog svjetskog rata je anatema", piše u "Gardijanovoj" analizi.
Poljski premijer Mateuš Moravjecki objavio je na Fejsbuku da ga brine blokada za Estoniju.
U SAD, ponašanje Njemačke posebno ljuti republikance, a "Vol strit žurnal" je objavio naslov "Je li Njemačka pouzdan američki saveznik? Nein".
"Gardijan" ocjenjuje da ove tenzije odražavaju dva različita tumačenja toga kako je, čak i sada, moguće spriječiti Rusiju da postane sila neprijateljski nastrojena prema Zapadu.
"Različite procjene Berlina, Vašingtona, Pariza i Londona o tome kako izgraditi nešto stabilno iz ruševina postsovjetske Rusije uvijek su se mijenjale, pri čemu su prijestonice zauzimale različite stavove u različitim trenucima", navodi se u analizi.
Ideja da Njemačka obezbijedi oružje koje će se koristiti protiv Rusije prvi put od Drugog svjetskog rata je anatema
Međutim, centralni igrač u odnosima Evrope sa Rusijom je Njemačka, kakva je bila od ujedinjenja.
"Gardijan" navodi da su biblioteke pune knjiga o tome zašto Njemačka zauzima tako tvrdoglavo opraštajući stav prema Vladimiru Putinu i da najnovija nosi naziv "Njemački problem Rusije" autora Džona Loha. On iznosi čitav niz mreža - komercijalnih, političkih, kulturnih i intelektualnih - između njemačkih i ruskih elita i takođe objašnjava kako Putin igra na kartu njemačke ratne krivice i odbija da joj se oduži za opraštanje.
Njemačka ima tješnje ekonomske veze sa Moskvom nego bilo koja velika zapadna sila i od Rusije kupuje polovinu svog prirodnog gasa. To je odavno snažan podsticaj Berlina da ne kvari odnose sa Moskvom.
Daleko je manja vjerovatnoća da će Njemci, koji imaju duboku istoriju pacifizma od Drugog svjetskog rata, podržati oštar vojni pristup nego Britanci, Francuzi ili Amerikanci, ocjenjuje agencija Rojters.
"Na čijoj ste strani?"
Ukrajinci su bili tako zahvalni za britansku vojnu pomoć koja je stigla prošle nedjelje da je himna Ujedinjenog Kraljevstva bila popularna na Tviteru, a jedna vinarija na zapadu Ukrajine je nudila besplatno piće britanskim državljanima.
Međutim, suočeni sa, kako strahuju, prijetnjom od ruske invazije, Ukrajinci imaju sve manje povjerenja u podršku Njemačke, bližeg i većeg prijatelja.
Šef njemačke mornarice Kaj-Ahim Šenbah rekao je prošle nedjelje da Putin zaslužuje poštovanje i da Krim nikad neće biti vraćen Ukrajini, nakon čega je dao ostavku. Međutim, uslijedile su brze i emotivne reakcije.
"Ovakav snishodljiv stav podsvjesno takođe podsjeća Ukrajince na horore nacističke okupacije, kada su Ukrajinci treirani kao podljudi", rekao je ukrajinski ambasador u Njemačkoj Andrej Meljnik. On je kritikovao "njemačku aroganciju i megalomaniju".
Ukrajinski šef diplomatije Dmitro Kuleba je rekao da akcije Njemačke ohrabruju Putina da napadne.
"Stoga se nameće pitanje na čijoj strani je Njemačka danas. Na strani slobode, što znači - Ukrajine, ili na strani agresora?" rekao je gradonačelnik Kijeva i bivši svjetski šampion u boksu Vitalij Kličko.
On je odluku Njemačke da Ukrajini pošalje pet hiljada vojnih šljemova odbacio kao "smijuriju".
Njemačka ministarka odbrane Kristin Lambreht kazala je da Berlin na taj način odgovara na zahtjev vlade u Kijevu.
Ambasador Meljnik pozdravio je ovaj "simbolični gest", ali je rekao da nije prikladan jer je njegovoj zemlji potrebna oprema za stotine hiljada vojnika, i da šljemovi nijesu najurgentnija stavka.
Kličko, koji je godinama živio u Njemačkoj, rekao je da ga ponašanje njemačke vlade ostavlja bez teksta.
"Ministarstvo odbrane očigledno ne shvata da smo mi suočeni sa savršeno opremljenim ruskim snagama koje u svakom trenutku mogu ponovo napasti Ukrajinu", kazao je za njemački "Bild".
"Kakvu će još podršku Njemačka uputiti", kazao je on. "Jastuke?"
Kriza je prvi veliki spoljnopolitički test za Šolca, koji je prošle godine preuzeo funkciju kancelara od Angele Merkel, koja je bila poznata po čvrstom, ali pragmatičnom stavu prema Rusiji.
Političarka desnog centra je često zauzimala oštar politički stav povodom ljudskih prava i Ukrajine, ali je davala zeleno svjetlo za gasovode.
Šolcov SPD lijevog centra ima istoriju promovisanja tijesnih veza sa Rusijom, uključujući poslovne. Prethodni socijaldemokratski kancelar Gerhard Šreder je iz političke odmah uskočio u karijeru lobiste za ruske energetske kompanije. On je trenutno predsjednik borda direktora ruske nafte kompanije Rosnjeft.
Šolcovi manji koalicioni partneri, Zeleni i liberali, zalažu se za tvrđi stav, ali koalicija mora izgladiti razlike u javnosti.
Vojna moć i zla i beskorisna
Rojters navodi rezultate ankete Pju centra iz 2020. da obični Njemci gotovo dvostruko više od Amerikanaca žele veću saradnju sa Rusijom. Anketa koju je prošlog mjeseca objavila agencija Sivej pokazala je da više od polovine građana istočne Njemačke i 35 odsto građana zapadne Njemačke žele saradnju, dok se samo 22 odsto Njemaca zalaže za sukobljavajući pristup.
"To ima puno veze sa tim da Njemci doživljavaju vojnu moć ne samo kao zlu, nego i kao beskorisnu", rekao je Marsel Dirsus sa Instituta za bezbjednosu politiku na Univerzitetu Kil. "I mnogi vjeruju da je veliki dio nedavne zapadne vojne akcije bio neuspjeh koji je izazvao katastrofalne posljedice".
Građanka Berlina Kristina Maler (84) rekla je Rojtersu da se slaže sa bivšim šefom mornarice da su stavovi Rusije važni.
"Rusija nam je potrebna i ne bi trebalo da je provociramo. Izazvali smo dva svjetska rata i ne bi trebalo da isporučujemo oružje nikome. Preživjela sam jedan od njih, znam o čemu pričam", kazala je.
Kada su Rusi pripojili ukrajinsko poluostrvo Krim 2014, Merkelova je podržala sankcije Moskvi i poslala pomoć Kijevu. Međutim, Njemačka je uveliko ignorisala apele Kijeva da odustane od gasovoda Sjeverni tok 2.
Berlin se takođe usprotivio nekim predlozima za oštrije sakcije, uključujući isključenje Rusije iz SWIFT sistema plaćanja.
Kremlj: Sankcije Putinu bi bile politički destruktivne
Rusija je juče upozorila da uvođenje sankcija lično Putinu ne bi naudilo predsjedniku, ali da bi bilo "politički destruktivno".
Bajden je u utorak rekao da direktne sankcije Putinu, mada neuobičajen potez, mogu biti smatrane dijelom napora Vašingtona i saveznika da pokažu Moskvi da bi nova agresija prema Ukrajini imala ogromnu cijenu.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je kazao da američki kongresmeni i senatori koji razgovaraju o sankcijama protiv vodećih ruskih lidera nijesu svjesni činjenice da je njima zakonom zabranjeno da posjeduju imovinu ili bankarske račune u inostranstvu.
"Individualne sankcije protiv Putina "ne bi bile bolne već politički razorne", kazao je Peskov.
"Njujork tajms" takođe navodi da je nejasno na kakve je konkretno kaznene mjere mislio Bajden i koliko bi takav potez naudio Putinu.
Iako se vjeruje da ruski lider ima značajno lično bogatstvo, prilično je nevjerovatno da se ono nalazi u SAD budući da Putinova imovina ne samo da je dobro skrivena od Amerikanaca već i unutar Rusije, ističe list.
"Većina njegovog ličnog bogatstva je po svoj prilici u formalnom vlasništvu njegovih ortaka", kazao je Džejms Niksi, direktor programa Rusija-Eurazija u Čatam hausu u Londonu.
Kada je izbila polemika oko luksuzne nekretnine na obali Crnog mora za koju se tvrdilo da pripada Putinu, ruski milijarder Arkadij Rotenberg je odmah priskočio i kazao da je on vlasnik.
Zabrana putovanja bi takođe imala ograničeni uticaj, smatraju eksperti.
"Mogu da spriječe Vladimira Putina da ne ide na odmor u Diznilend", kazao je Džefri Skot sa Piterson instituta za međunarodnu ekonomiju u Vašingtonu.
"Ovakva vrsta aktivnosti je ranije preduzimana protiv lidera nižerazrednih sila, a ne protiv velikih rivala jer sa njima ipak morate da razgovarate", kazao je Skot za "Njujork tajms". "To neće ništa promijeniti".
Lične kazne teško sprovesti
Eksperti tvrde da je lične sankcije prema liderima poput Putina teško primijeniti. Niksi smatra da bi vjerovatno bilo efikasnije "targetirati ljudi iz Putinovog užeg kruga". Oni očigledno imaju imovinu u inostranstvu, redovno putuju, kupuju i šalju djecu na školovanje izvan Rusije.
"Ukoliko njegovi najbliži saradnici ne budu mogli da žive onako kako bi željeli, onda bi se Putin na duže staze mogao naći pod pritiskom", kazao je Niksi i dodao da do sada sankcije protiv najbližih Putinovih ljudi nijesu bile oštre.
Druge kazne na čijoj meti bi bile ruske energetske kompanije i banke bi bile bolnije, međutim, one bi možda više zaboljele Evropu, koja dobija trećinu prirodnog gasa od Rusije.
"Pitanje je da li su SAD i Evropa spremni da plate tu cijenu", kazala je Marina Šagina sa Finskog instituta međunarodnih poslova.
Rojters piše da SAD posljednjih dana pregovaraju sa velikim proizvođačima energenata, državama i kompanijama širom svijeta, u vezi sa mogućim preusmjeravanjem zaliha ka Evropi u slučaju da Rusija napadne Ukrajinu.
U očiglednom pokazatelju koliko energetska zavisnost od Rusije utiče na odnose evropskih prijestonica sa Moskvom, italijanski poslovni lideri, uključujući predstavnika državne energetske kompanije Enel, UniKredit banke i vodeće osiguravajuće kompanije Đenerali, juče su imali video-konferenciju sa Putinom uprkos pozivima vlade u Rimu da otkažu učešće.
"Želio bih da naglasim da Italiju smatramo jednim od vodećih ekonomskih partnera", kazao je Putin u uvodnom izlaganju, naglašavajući da italijanske energetske kompanije imaju koristi od dugoročnih ugovora o snabdijevanju sa Gaspromom.
Bonus video:
