Poruka naslovnica jednog dnevnog lista u vjetrovitom prerijskom gradu u četvrtak glasila je: Broj zaraženih od koronavirusa raste u poljoprivrednim zajednicama zapadne Minesote.
"Klinike, bolnice, zaposleni posrću pod prilivom zaraženih od kovida-19" glasio je jedan od naslova. Vakcinišite se da zaštitte sebe, pozivali su zdravstveni zvaničnici.
Međutim, ako se raspitate u Bensonu, u poslovnoj četvrti od tri bloka, pojedini će vam reći drugačije: "Svift Kaunti Monitor njuz, mali list koji u tom gradu prenosi novosti od 1886. godine ne govori istinu. Vakcina nije testirana, tvrde oni, opasna je. Pojedini idu čak i dalje i reći će vam da ljudi čak i umiru zbog vakcina.
Jedan mali grad. Tri hiljade ljudi. Dvije potpuno suprotne realnoti.
To je, kako navodi agencija Asošijetid pres, zapravo još samo jedan pokazatelj kako se, u Americi sve više podijeljenoj zaraćenim vizijama sebe, podjele ne odigravaju samo na kablovskoj televiziji, ili u haosu Kapitola.
Podjele su ušle u američko tkivo, sve do 12. ulice u Bensonu, gdje dvojica susjeda - svaki od njih u dobro održavanoj sto godina staroj kući - žive u različitim svjetovima.
U jednoj kući je Rid Anfinson, izdavač, urednik, fotograf i reporter "Monitor njuza". On piše većinu priča u listu uključujući i onu o klinikama koje posrću pod kovidom.
On nije najpopularniji čovjek u gradu. Dosta ljudi se ne slaže sa njegovom politikom, a povremeno dobija i prijetnje.
Mada su njegovi urednički komentari uglavnom lijevo orijentisani on se trudi da objektivno izvještava. Međutim, pojedini tvrde da je on u Americi suprotstavljenih vizija zauzeo stranu.
U "Monitor njuzu" nema izvještaja o tome da građani umiru jer su vakcinisani.
"Nema alternativnih činjenica", kazao je Anfinson za AP. "Postoji samo istina".
Međutim, postavlja se pitanje čija je to istina.
Njegov komšija, Džejson Volter, je luteranski pastor koji puno čita i pažljivo bira riječi. On takođe smatra da demokrate koriste pandemiju koronavirusa kao političko oružje, sumnja u to da je Džo Bajden legitimno izabran i siguran je da vakcine protiv kovida-19 ubijaju ljude.
On nije vidio umrlice i nije kontaktirao zdravstvene vlasti, ali je siguran da ljudi umiru od vakcina. "Znam da im ja držim sahrane".
Takođe je siguran da te informacije "nikada neće stići do novina".
U razgovoru sa novinarom Asošijetid presa on kaže da Anfinson otvoreno laže ljude. "U ruralnoj Minesoti mi i dalje imamo radnu etiku, a ja to nazivam hrišćanskim vrijednostima, a to se ne odražava na naš lokalni list", kazao je Al Saunders, poljoprivrednik i Volterov prijatelj.
"Muka mi je od toga", kazao je Saunders, čija porodica posjeduje farmu u toj oblasti više od sto godina i koji sa ljubavlju govori o bogatoj zemlji. On kaže da ga Anfinsonovi urednički komentari o poljoprivrednim dotacijama uvijek razbijesne. "Toliko puta vas zasipaju smećem da na kraju prosto odustanete".
Nevoljno, on je ipak pretplatnik "Monitor njuza", koji ima tiraž od oko 2000, ali samo da bi pratio lokalnu politiku.
Anfinson zaista intenzivno prati sva dešavanja u Svift Kauntiju - gradske odbore, školske odbore i skoro svako okupljanje. Prisutan je na školskim koncertima, humanitarnim događajima, izborima, seoskim vašarima. Njegov bijeli džip je često blatnjav od seoskih puteva.
Anfinson ima 67 godina, ali izgleda makar deceniju mlađe. Smiren čovjek koji obično citira Voltera, on voli svoje novine i žali za hiljadama listova u malim gradovima koji su proteklih godina ugašeni.
Ipak, Anfinson se ponekad čudi kako to da je završio u Bensonu.
Tamo je porodica snažna institucija, a grad je satkan na način koji rijetko koji Amerikanac više može da razumije. Njegov djed, vodoinstalater koji je volio poeziju i dijete norveških imigranata, došao je u Benson kao dječak. Njegov otac je došao iz Drugog svjetskog rata, postao novinar u "Monitor njuzu" da bi kasnije sa partnerom i kupio list.
Anfinson je odrastao planirajući novinarsku karijeru daleko od malog grada u Minesoti, ali su mu se planovi pokvarili kada se njegov otac razbolio kasnih 1970-ih.
Širom SAD, mnogi mali listovi, koji se već suočavaju sa ekonomskim problemima zbog interneta, smanjili su ili potpuno ukinuli objavljivanje kolumni, pokušavajući da zadrže konzervativne čitaoce koji ih sve više posmatraju kao lokalno oružje univerzuma lažnih vijesti
"Mislio sam da se vraćam na kratko, a ispostavilo se da ću tu provesti ostatak života", kazao je on za američku agenciju i dodao da ne žali zbog toga.
Ponosan je na to što njegovo izvještavanje nešto znači, bilo da se radi o srednjoškocu koji je dobio nagradu ili o skupom građevinskom projektu koji je zajednica odbacila nakon što je on pisao o tome.
Ipak, povremeno je iscrpljujuće i skupo. Sa padom tiraža i marketinga, on procjenjuje da tri lokalna lista vrijede za minimum milion dolara manje nego prije deset godina.
"Lako je govoriti istinu vlastima. Teško je govoriti istinu zajednici. To vas može koštati reklama. To vas može koštati pretplatnika", kazao je on.
Benson izgleda kao da ga je vrijeme zaboravilo.
Konobari često pozdravljaju mušterije po imenu. Barovi izgledaju kao srednjoškolske menze, a ljudi idu od stola do stola kako bi se pozdravili.
Grad je izgrađen 1870-ih godina kada je željeznica stigla u taj dio prerija, a zvuk vozova ovdje je oduvijek muzika koja se čuje u pozadini.
Mnoge farme i preduzeća su u vlasništvu istih porodica već decenijama, a preživjele su suše 1930-ih, Drugi svjetski rat, i pad broja stanovnika koji je počeo 1950-oh.
Međutim, dosta toga se promijenilo.
Radnje su zatvorene. Male farme su pokupovali uspješni farmeri. Porodice su otišle. U Svift Kauntiju sada živi oko 10 000 stanovnika, što je za 30 odsto manje nego 1960.
U međuvremenu, okrug u kojem je 98 odsto stanovništva bilo bijelo 1990. je počeo da dobija i nove manjine, naročito Latinoamerikance. U okrugu sada živi 87 odsto bijelaca - što je i dalje mnogo više nego u ostalim djelovima Amerike, ali i znatno raznovrsnije nego što je bilo prije jednu generaciju.
"Ovdje sada dolazt dosta ljudi koje ne prepoznajem", kazala je Teri Kolins, gradonačelnica Bensona, čija je porodica u tom gradu već pet generacija. "Nekada sam znala sve moje komšije, a sada je drugačije. Ne znam što da krivim za to", kazala je on za AP.
Nekada, dobrosusjedski odnosi i ljubaznost su bili skoro obavezni, a sada ima puno bijesa.
Lako je govoriti istinu vlastima. Teško je govoriti istinu zajednici. To vas može koštati reklama. To vas može koštati pretplatnika
Uobičajeni su marševi, automobil jednog lokalnog zvaničnika je vandalizovan a zastava na kojoj piše "Je..š Bajdena" zakačena je sada na putu kojim prolazi školski autobus. Kolins i načelnik policije kažu da su ponekad zabrinuti za bezbjednost Anfinsona.
"Prije deset godina mislim da se ovako nešto ne bi događalo", kazala je ona.
Međutim, to je bilo nekada. Ako sada putujete ravnicom zapadne Minesote nauićićete na puno ljudi koje pokreće nova i često mračna vizija Amerike.
Oni nijesu na marginama, makar ne po sadašnjim standardima. Oni su većinom mejnstrim konzervativci koji vide jednu zemlju koja jedva da postoji u tradicionalnim novinama i mejnstrim TV informativnim emisijama.
Ljudi poput menadžera u jednoj radnji, koji sjedi za barom i pije koktel od tri dolara i koji milijardera finansijera Džordža Soroša, moćnog pristalicu liberalnih ciljeva, naziva "jednim od najzlobnijih ljudi za koje je ikada čuo". I ljudi poput starije medicinske sestre koja strahuje od timova trgovaca bijelim robljem za koje tvrdi da slobodno djeluju u bezbroj malih gradova.
Međutim, pogrešno je pretpostaviti da ih je lako klasifikovati.
Neki od njih očajnički žele povratak Trampa; drugi se mole da se ne vrati. Jedan farmer tiho priznaje da ga zabrinjava rast broja pripadnika rasnih manjina, drugi uživa slušajući različite naglaske u piljari.
Mnogi od njih jednako odbacuju konzervativne kao i tradicionalne medije.
Mada je socijalni konzervativizam duboko ukorijenjen u Svift Kauntiju - čak je i bivši dugogodišnji demokraktski senator bio protiv abortusa i zalagao se za pravo na nošenje oružja - mnogi kažu da je mandat Baraka Obame donio promjenu.
Gej brakovi su legalizovani a uspostavljena su politike identiteta. Sve glasniji pozivi za transeksualna prava djelovali su kao tema sa druge planete. Pojedini u ovoj oblasti su kupovali zalihe municije nakon protesta za rasnu pravdu koji su uslijedili nakon policijskih ubistava crnaca.
Trampovi povici da voli Ameriku odjeknuli su u oblasti gdje su pristupi učenju američke istorije, sa pojačanim fokusom na rasu, bili u najmanju ruku mješoviti.
Stoga je u jednom okrugu gdje je Obama pobijedio sa 55 odsto glasova 2008, Tramp 2020. pobijedio sa 64 odsto.
U Bensonu, porodice Anfinson i Volter se slažu, makar naizgled. Pozdravljaju se kada se sretnu. Kada jedna porodica nije u gradu, druga će čuvati njihovu kuću.
"U redu smo", kazao je Volter. "Samo mu ne vjerujem". "On neće doći u crkvu i ja neću kupiti njegovu novinu. Ali možemo se ponašati kao komšije".
Mada vjeruje da je Anfinson iskren u onome što objavluje, on ne smatra da njegov susjed ima monopol na istinu.
Volter je takođe svjestan da bi ga mnogi ljudi okarakterisali kao još jednog teoretičara zavjere. Međutim, on je mnogo komplikovaniji od toga. I on sam brine da njegovi konzervativni stavovi utiču na njegova uvjerenja. "Bilo je vremena kada sam mislio da je moja ljutnja pogrešna. Kada sam pomišljao da su svi drugi u u pravu".
Međutim ono što ga više brine jeste Amerika. "Ovo je mračno vrijeme", kazao je on i dodao da ima stvari za koje prije pet ili deset godina ne bi pomislio da su moguće. "Ne kažem da se sada dešavaju, ali ih neću odbaciti kao što bih to nekada učinio".
Volter, u čijoj biblioteci ima svega počev od Sofoklea do Stajnbekovih "Polodova gnjeva" je ljubitelj knjiga. Kloni se konzervativnih sajtova poput Brajtberta jer smatra da izvještavanje oblikuju kako bi se dopalo konzervativnim čitaocima. Umjesto toga on se informiše na Gabu, platformi drupštvenih medija sličnoj Tviteru kojoj se okreće sve veći broj američkih ekstremnih desničara.
"U svakom slučaju ja zapravo ne vjerujem ničemu što pročitam", kazao je on. Odgovor je prema njegovom mišljenju u istraživanju i pretrazi najskrivenijih uglova interneta.
U svakoj varijanti odgovor za njega nije u lokalnim novinama.
Anfinson, sa druge strane, ne želi da priča o Volteru. Žao mu je što ga neki ljudi vide kao neprijatelja. Njegov list bi trebalo da zbližava ljude, kazao je on. Umjesto toga, Amerika i Benson postaju sve ljući.
"To je na neki način tužno", kazao je on. "Ali, bilo bi glupo od mene da u ovakvom okruženju ne budem svjestan opasnosti po moju bezbjednost".
Na pitanje da li nosi oružje, Anfinson kaže da ne. "Ali znam gdje da ga nađem ako mi bude potrebno".
Nedeljna kolumna - duša novine i razlog za mržnju
Anfinsonova nedjeljna kolumna, u kojoj piše o svemu počev od političkih podjela do nestašica u poljoprivrednim domaćinstvima, je lokalni gromobran.
"Zbog tog uredničkog komentara će me ljudi mrziti", kazao je on za AP.
Širom SAD, mnogi mali listovi, koji se već suočavaju sa ekonomskim problemima zbog interneta, smanjili su ili potpuno ukinuli objavljivanje kolumni, pokušavajući da zadrže konzervativne čitaoce koji ih sve više posmatraju kao lokalno oružje univerzuma lažnih vijesti.
Međutim, za Anfinsona to ne dolazi u obzir. On tvrdi da mu je obaveza da ljudima izlaže nove ideje, čak iako nijesu popularne poput strožih pravila za nošenje oružja.
On kaže da je urednički komentar na neki način "duša novine".
"Bio bih izdajnik novinarskog cilja, novinarske zajednice" kada bi odustao od kolumne, kazao je on. "To bi bilo kukakvički".
Pojedini bi ga nazvali tvrdoglavim, a u tome bi ih podržala i nbjegova supruga i poslovna partnerka Šeli. Komplikovano je biti u braku sa Ridom Anfinsonom kazala je ona za američku agenciju.
Tako je na primjer prošlog proljeća dok je Anfinson sjedio u kafiću jedan mušakarc glasno rekao da je on komunista i "da neko nešto treba da uradi povodom njega".
Anfinson i njegova supruga poznaju tog čovjeka, a Šeli ga i nakon toga pozdravlja na ulici.
"Trudim se da ne pravim veći razdor", kazala je Šeli. "Imam puno neprospavanih noći zbog njegovih sukoba", kazala je ona. "Ali da li to treba da ga spriječi da izvještava o činjenicama"?
Šeli nije neko za koga biste očekivali da je udata za čovjeka kojeg smatraju najvećim liberalom u Bensonu. Ona je protivnik abortusa i glasala je za Trampa, makar prvi put. Nervira je kada se u medijima snishodljivo priča o konzervativcima. Takođe misli da nema dovoljno novinara republikanaca.
Bonus video:
