U proteklih 40 godina prosječne temperature dosežu rekordne vrijednosti, rast nivoa mora procijenjen je na više od tri milimetra godišnje, a temperature na Arktiku rastu dvostruko brže od globalnog prosjeka zbog čega je Grenland u posljednjih 20 godina izgubio 5.100 milijardi tona leda.
Od 1980. godine dogodilo se oko 11.500 prirodnih katastrofa koje su odnijele više od 2,4 miliona ljudskih života, podaci su na današnji dan - 23. mart koji se obilježava kao Svjetski dan meteorologije.
“Rana upozorenja i rana akcija” ovogodišnja su tema kojom pokušava da se naglasi vitalna važnost hidro-meteoroloških informacija u smanjenju rizika od nepogoda i skrene pažnja na sprječavanje njihovih posljedica.
“Ekstremi uslovljeni vremenom, klimom i vodom postaju sve češći i intenzivniji, kao rezultat klimatskih promjena. Sve veći broj ljudi je, više nego ikada, izložen brojnim hazardima, kao što su tropski cikloni, obimne padavine, poplave, toplotni talasi, suše ili šumski požari. Prognoze kakvo će vrijeme biti nisu više dovoljne. Prognoze bazirane na uticaju onoga što će vrijeme donijeti, su vitalne za spašavanje života i imovine”, saopštili su iz Svjetske meteorološke organizacije (SMO).
Od fundamentalne važnosti ističu veću koordinaciju između nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi, vlasti u oblastima upravljanja rizicima i razvojnih agencija.
“Biti pripremljen i reagovati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, može spasiti mnogo života i zaštititi imovinu i dobra zajednica svuda, kako sada, tako i u budućnosti.”
Nagli porast prirodnih katastrofa
Tokom posljednjih dvadeset godina, 7.348 prirodnih katastrofa evidentirano je širom svijeta od strane EM-DAT, Međunarodne baze podataka o katastrofama.
Ovi događaji odnijeli su oko 1,23 miliona života, što je u prosjeku 60.000 godišnje i uticali su na preko četiri milijarde ljudi, podaci su Kancelarije za smanjenje rizika Ujedinjenih nacija (UNDRR).
Doveli su do gubitaka od približno tri hiljade milijardi dolara širom svijeta.
Ovi brojevi predstavljaju nagli porast broja zabilježenih katastrofa u poređenju sa prethodnih dvadeset godina.
Između 1980. i 1999. EM-DAT je evidentirao 4.212 katastrofa širom svijeta, koje su odnijele oko milion i 200 hiljada života i pogodile preko tri milijarde ljudi.
Značajan porast broja prirodnih katastrofa Kancelarija UN-a dovodi u vezu sa većim brojem klimatskih katastrofa, kojih je u periodu od 2000. do 2019. bilo 6.681, što je skoro duplo više nego u periodu od 1980. do 1999. godine kada je ta brojka iznosila 3.656.
Tada je uslijed suše i gladi došlo do 995.330 smrtnih slučajeva.
Podaci pokazuju da je broj ljudi pogođenih katastrofama, uključujući povrede i narušavanje uslova za život, posebno u poljoprivredi, kao i ekonomskih posljedica u rastu, za razliku od mortaliteta koji je u padu.
Ovo je jasan dokaz da se uvećanje prosječne globalne temperature od 1,1 stepen Celzijusa u 2019. godini manifestuje u povećanju učestalost ekstremnih vremenskih događaja, uključujući toplotne talase, suše, poplave, sniježne oluje, uragane i šumske požare.
I dok su poboljšanja napravljena u pogledu ranih upozorenja, spremnosti za katastrofe i brzine reakcije, koji su doveli do smanjenja gubitaka života postaje sve jasnije da veliku igru igra preklapanje prirodnih katastrofa i rizika kao što su siromaštvo, zagađenje, porast stanovništva u područjima izloženim opasnostima, nekontrolisana urbanizacije i gubitak biodiverziteta, što zahtijeva jačanje upravljanja rizikom od katastrofa.
UNDRR navodi da je ovaj izvještaj je još jedan podsjetnik na hitnost akcija na polju globalnog zagrijavanja koje je trenutno na putu za povećanje temperature od 3,2 stepena Celzijusa ukoliko industrijske nacije ne doprinesu smanjenju emisije gasova staklene bašte najmanje 7,2 odsto godišnje u narednih deset godina, kako bi se postigao cilj od 1,5 stepena Celzijusa iz Pariskog sporazuma koji pokušava da ograniči globalno zagrijavanje.
Arktik se zagrijava brže nego ostatak planete
Globalno zagrijavanje je fenomen dugotrajnog, postepenog povećanja prosječne tempeature vazduha čiji je uzrok ljudski faktor.
Glavni uzrok je emisija gasova staklene bašte, uglavnom ugljen-dioksida i metana, koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva u energetske svrhe. Pored ovog, tu su i poljoprivreda, proizvodnja čelika, krčenje šuma...
Porastu temperature doprinosi i gubitak sniježnog pokrivača.
Temperatura zemlje porasla je dvostruko brže od globalnog prosjeka, zbog čega se pustinje proširuju a sve učestaliji su toplotni talasi i šumski požari.
SMO saopštila je 2020. da temperature na Arktiku rastu dvostruko brže od globalnog prosjeka, a danak ogromnom ledenom pokrivaču Grenlanda postaje očigledan.
Prema novim satelitskim podacima koje je prikupio Polar Portal (četiri danske vladine istraživačke institucije), Grenland je izgubio više od 5.100 milijardi tona leda u proteklih 20 godina - ili otprilike dovoljno da poplavi čitave Sjedinjene Američke Države sa pola metra vode.
Zbog promjene životne sredine mnoge životinjske i biljne vrste primorane su da napuste staništa, koralne grebene, planine Arktika, dok drugima prijeti opasnost od izumiranja.
Nivo mora raste
Veliko topljenje leda doprinijelo je porastu globalnog nivoa mora za 1,2 centimetra za samo dvije decenije, napisali su istraživači na svojoj veb stranici.
Globalni nivo mora danas je između 13 i 20 centimetara viši nego što je bio 1900.
Devedesetih godina ta stopa je skočila na oko 3,2 milimetra godišnje, a u 2016. godini je procijenjena na 3,4 milimetra godišnje.
Naučnici sa Međuvladinog projekta o klimatskim promjenama predviđaju da će globalni nivo mora porasti između 0,3 i jedan metar do 2100.
Na kraju se očekuje da će nivo mora porasti za oko 2,3 metra za svaki stepen koji klimatske promjene zagriju planetu. Ono što naučnici još ne znaju je koliko će vremena biti potrebno da nivo mora sustigne porast temperature.
Velike poplave i druge prirodne katastrofe koštale su Evropu oko 500 milijardi eura u posljednje četiri decenije, a najteže su pogođene Njemačka, Francuska i Italija, podaci su Evropske agencije za zaštitu životne sredine
U Podgorici padavine intenzivnije, temperatura u porastu
Kontinuirana, sistematska meteorološka mjerenja u Crnoj Gori su počela krajem 1940-ih, a mreža glavnih stanica nastavila je da se širi tokom 1950-ih godina prošlog vijeka.
Početkom, 21.vijeka širi se mreža automatskih meteoroloških stanica (AMS). Danas Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju (ZHMS) raspolaže sa automatskom mjernom opremom na svim glavnim (devet) i većinom klimatoloških stanica (devet od 14). Znatan je i broj padavinskih stanica (16) sa automatskim stanicama za mjerenje količine padavina i temperature.
Promjena klime osjeća se i u Crnoj Gori, zbog čega je temperatura u porastu, što se najviše osjeća u ljetnjim mjeseca, a padavine su nešto intenzivnije, kazao je za "Vijesti" šef Meteo centra TV Vijesti Dušan Pavićević.
U većini mjesta duž obale i u Podgorici godišnje je više od 2.500 sunčanih sati, dok je grad sa najvećim brojem padavina Žabljak.
"Najmanji broj padavinskih dana tokom godine (količina padavina ≥ 0.1 mm) imamo u Ulcinju (113), najveći na Žabljaku (172). Čini se da se broj kišnih dana u ovom stoljeću blago smanjuje ali ne i prosječna godišnja količina padavina. Najveću godišnju količinu padavina, među glavnim stanicama, ima Cetinje 3.310 mm (klimatološki prosjek, 1961-1990), odnosno 3.340 mm (prosjek u periodu 1958. do 2020. godine)", rekao je Pavićević.
Srednja minimalna temperatura u Podgorici u periodu od 1961. do 1990. iznosila je 10.7 stepeni Celzijusa, a maksimalna 20.6 stepeni.
"Posmatrajući čitav perod mjerenja (1949-2021) u Podgorici prosječna minimalna temperatura iznosi 11.2 stepeni, a maksimalna 21.3 stepena", navodi Pavićević.
U periodu od 1961. do 1990. godišnje je u Podgorici bilo 66 tropskih dana, gdje je temperatura veća od 30 stepeni, dok je taj broj porastao na 89 u periodu od 1991. do 2020. godine.
Bonus video:
