Dok se Rusija suočava sa bijesom Zapada zbog njene invazije na Ukrajinu, sirijski lider Bašar al-Asad je prošle nedjelje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima tiho ponovo primljen u klub bliskoistočnih lidera. To je njegova prva posjeta inostranstvu u zadnjih preko deset godina rata u toj zemlji, ako se izuzmu izleti u države ključnih saveznika, Rusiju i Iran.
Dok je pažnja svijeta fokusirana na Istočnu Evropu, geopolitika Bliskog istoka se prekraja iz više pravaca. Ključni igrači su prigrlili nove ambicije i saveze suočeni sa onim što se smatra slabljenjem Sjedinjenih Država, usponom Kine i Rusijom koja tamo gradi odnose dok druge države okreću leđa.
Rezultat je kompleksna mreža događaja koji uključuju Tursku i Izrael koji se nameću kao potencijalni arbitri u rusko-ukrajinskom konfliktu, Ujedinjene Arapske Emirate i Tursku koji sve dublje zalaze u afrički konflikt u regionu Tigrej u Etiopiji i sve veće javno približavanje Izraela i zalivskih država.
To takođe uključuje i komplesnu energetsku politiku koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu, sa Saudijskom Arabijom koja se opire pozivima Zapada da proizvodi više nafte i Katara koji se pojavljuje kao potencijalni spasilac Evrope, koja očajnički traži alternative za ruski gas, a tu su kao i uvijek krajnje komplikovani odnosi između Irana i njegovim potencijalnih rivala.
U eri napada na SAD 11. septembra 2001. godine ili „arapskog proljeća” 2011, svaki od ovih događaja mogli bi ugrabiti naslovnice ili privući pažnju u Vašingtonu, Vajtholu i Evropi. Međutim, nakon pandemije ovaj region je smatran manjim prioritetom, iako SAD i njihove saveznice ostaju uključene u nekoliko tamošnjih konflikata.
U februaru, u napadu američkih specijalnih snaga u Siriji ubijen je lider Islamske države Abu Ibrahim al Hašimi al Kuraiši, što je podsjetnik da je „rat protiv terorizma” iz ere 9/11 i dalje u toku, Međutim, u širim okvirima ostatak regiona je razvio druge prioritete, sa brojnim državama koje sprovode sve više nezavisne spoljne politike.
To je trend koji tiho raste od kako su se poslije „arapskog proljeća” nekoliko zalivskih država i Turska uplele u ratove u Libiji i Siriji, ponekad jedne protiv drugih i protiv ruskih posrednika. Turska i UAE su se sada obje umiješale u rat Etiopije protiv snaga Tigreja, UAE upravljaju dronovima proizvedenim u Kini dok se diplomatski približavaju Pekingu i Moskvi, čak i dok je u toj zemlji i dalje smještena američka vazduhoplovna baza.
Razočarane Sjedinjene Države
Bajdenova administracija je saopštila da je „uznemirena” i „duboko razočarana” zbog dobrodošlice koju su UAE priredili Asadu u Abu Dabiju, a državni sekretar Entoni Blinken je kazao da se Vašington protivio svim naporima za „rehabilitaciju” sirijskog lidera pošto je u zadnjih deset godina u sirijskom ratu stradalo 250 000 ljudi.
Međutim kao i Saudijska Arabija nakon bijesa zapada koji je uslijedio poslije nakon ubistva novinara Džamala Hašogija, arapske države djeluju sve manje sklone da značajnije uvaže ovakve zapadne kritike - i aktivirale su se da vidno unaprijede odnose i sa Moskvom i sa Pekingom.
Ni UAE ni Saudijska Arabija nijesu ništa učnile povodom poziva Zapada da uvedu sankcije Rusiji, kao ni NATO članica Turska ili dugogodišnji američki saveznik Izrael.
Obje države imaju kompleksne odnose i sa Rusijom i sa Ukrajinom, predstavljajući se kao potencijalni „mirotvorci” iako Ankara naoružava Ukrajinu dronovima, a Izrael održava nelagodni dijalog sa Moskvom na čiji se pristanak oslanja za napade na iranske mete u dijelu Sirije koji je pod ruskom kontrolom.
Regionalni konflikt sa Iranom još jedan je krajnje kompleksan pokretač bliskoistočne dinamike, sa Huti militantima koje podržava Teheran koji se bore protiv saudijskih i snaga UAE u Jemenu, ratu u kojem su hutski projektili i dronovi u više navrata pogodili obje zemlje.
Regionalno sučeljavanje sa Iranom
Iranska milicija ostaje akter unutar Iraka, gdje su američke snage sada prešle na neborbenu ulogu, ali gdje američki zvaničnici kažu da bi Iran i dalje želio da primora Vašington na potpuno povlačenje. Ranije ovog mjeseca, desetine projektila za koje irački i američki zvaničnici kažu da su ispaljene iz Irana pogodile su mete blizu američkog konzulata u sjevernom kurdskom gradu Irbilu, navodno takođe blizu nekadašnjeg tajnog izraelskog centra za obuku.
Pojedini izvori su taj napad opisali kao mogući odgovor na izraelske napade unutar Sirije, ali i kao odmazdu protiv SAD koja je trebalo da se poklopi sa rođendanom generala iranske Revolucionarne garde Kasima Sulejmanija, koji je ubijen u američkom napadu dronom na Međunarodni aerodrom u Bagdadu u januaru 2020.
To ubistvo, koje je naredio tadašnji predsjednik Donald Tramp - izazvalo je nekoliko akcija iza koji se vjeruje da stoji Iran, uključujući raketne napade na američke trupe u Iraku i Siriji 2020. i 2021. Takođe se smatra da Iran stoji iza prošlogodišnjeg pokušaja ubistva iračkog premijera Mustafe al Kadimija u okviru dugogodišnjih napora Teherana da produbi svoj uticaj u toj zemlji.
To nije bilo dovoljno da spriječi Bajdenovu administraciju da nastavi sa naporima da obnovi nuklearni sporazum sa Iranom iz Obamine ere 2015 - ali bi pregovori u Beču mogli propasti ovog mjeseca nakon što je Rusija zahtijevala da svako poslovanje sa Iranom u okviru sporazuma bude izuzeto od međunarodnih sankcija.
Nejasno je kakav je dogovor sada moguć - zvaničnici iz Irana i Rusije razgovaraju o trgovini, a zapadni zvaničnici brinu da ruski sporazum o oružju može biti vezan za te napore kako bi Moskva iskoristila Iran da zaobiđe sankcije.
Ostaje nejasno koliko će novi status Rusije kao izgnanika izmijeniti regionalno sučeljavanje Irana i njegovih raznih neprijatelja. Međutim Bliski istok se mijenja, a to može značiti da igra po prilično drugačijim pravilima.
Prevela i priredila: N. Bogetić
Bonus video:
