Kurdske snage su već duže vrijeme okosnica zapadnih napora u borbi protiv ISIS-a u Siriji, ali je animozitet Turske prema tim grupama ugrožavao te napore. Sada se slična stvar dešava i s planovima za širenje NATO-a, piše “Fajnenšl tajms” i podsjeća da turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan blokira prijem Finske i Švedske u Alijansu upravo zbog njihovih veza s kurdskim grupama.
Erdogan je juče za državnu televiziju TRT Haber kazao da Ankara dokle god je on predsjednik ne može dati zeleno svjetlo “državama koje podržavaju terorizam”. “Oni nijesu iskreni i pošteni. Ne možemo ponoviti grešku iz prošlosti prema državama koje prihvataju i podstiču takve teroriste unutar NATO-a, koji je bezbjednosna organizacija”, kazao je Erdogan.
Etnički Kurdi žive širom Turske, Sirije, Irana, Iraka, ali nemaju sopstvenu državu. Erdogan je u više navrata prijetio novim upadom u Siriju kako bi se obračunao sa Sirijskim jedinicama zaštite kurdskog naroda (YPG), za koje tvrdi da su samo drugi naziv za tursku Radničku partiju Kurdistana (PKK) koja je vodila oružanu borbu protiv Ankare 1984.
Međutim, kako ističe FT, ključna uloga koju je YPG odigrala u borbi protiv ISIS-a na sjeveroistoku Sirije, gdje se primirje uglavnom održalo od 2019, znači da zapadni saveznici pa čak - kako smatraju pojedini analitičari - i sam Erdogan nijesu voljni da u potpunosti prekinu njihove operacije u Siriji.
Malo je vjerovatno da će SAD dati zeleno svjetlo za upad Turske i obračun s kurdskim snagama na sjeveru Sirije u zamjenu za to da Ankara podrži napore Švedske i Finske za ulazak u NATO
Napuštanje kurdskih snaga u Siriji “vjerovatno bi dovelo do kolapsa, haotičnog nasilja u rangu onoga kakvo smo vidjeli u Avganistanu prošle godine. Mislim da je u potpunosti nezamislivo da bi se SAD u ovom trenutku odlučile za tako nešto”, kazao je za FT, Sem Heler iz Fondacije “Century”.
Ankara već duže vrijeme prigovara zbog podrške zapada YPG što opterećuje odnose između Turske i NATO partnera još od 2014.
Sjedinjene Države su pokušale da učine YPG prihvatljivijom za Tursku stvaranjem Sirijskih demokratskih snaga (SDF), kurdske krovne organizacije.
Zapadne države, uključujući Švedsku i Veliku Britaniju, podržavaju tu grupu koja je značajno doprinijela pobjedi nad ISIS-om 2019. SAD se i dalje žestoko oslanjaju na SDF u borbi protiv ekstremista ISIS-a, za stabilizaciju u oblastima koje su osvojene od ekstemista, kao i za sprečavanje povratka grupe, kazao je Heler.
Prošlog utorka Sjedinjene Države su upozorile Erdogana da ne pokreće nikakve operacije u Siriji, dok je SDF saopštio da je turska “demonstracija sile... pokušaj da se destabilizuje region i obnove ostaci ISIS-a”.
Erdogan nije dao nikakav vremenski okvir za eventualni novi upad u Siriju, samo je kazao novinarima: “Doći ćemo iznenada jedne noći... ni najmanji napad na Tursku neće ostati bez odgovora”.
Eksperti se uglavnom slažu da ISIS nije dovoljno snažan da ponovo uspostavi svoj nekadašnji “kalifat”, ali zbog zapaljive atmosfere na sjeveru Sirije i kompleksne geografije ćelije spavači i dalje sprovode povremene pobunjeničke napade. Koalicija koju predvodi SAD procjenuje da između 8000 i 16000 ekstremista i dalje djeluje na području Sirije i Iraka.
Oko 10 000 navodnih članova ISIS-a i još nekoliko hiljada članova njihovih porodica su u zatvorima i logorima kojima upravlja SDF. Visoki kurdski zvaničnici godinama upozoravaju da su te zatvorske jedinice neprikladne i podložne napadima. Međutim, države su uglavnom nevoljne da nazad prime svoje državljane kako bi im sudile ili ih eventualno rehabilitovale, uprkos pozivima SDF-a da to učine.
U januaru pripadnici ISIS-a su organizovali bjekstvo iz zatvora u Hasakehu, što je najozbiljniji napad te grupe u Siriji posljednjih godina. Taj napad je doveo do 10-dnevnih sukoba s koalicionim snagama. U naporu da se podstakne ekonomska aktivnost, Vašington je prošlog mjeseca odobrio određene strane investicije u oblastima pod kontrolom SDF-a. FT ističe da su američki zvaničnici kazali da su se u vezi s tim potezom konsultovali s Ankarom.
Mada nije sasvim jasno koliko je to doprinijelo sadašnjim tenzijama, “ja znam da Turci nijesu bili srećni zbog toga. To su kazali i Amerikancima i drugima”, kazao je Heler.
Turske snage su sprovele nekoliko upada na teritoriju sjeverne Sirije od 2016. godine, a meta je bio SDF. Obje strane su pretrpjele gubitke u napadima koji se nastavljaju uprkos primirju.
Prijetnja novim napadom “može biti Erdoganov blef, ili možda jača svoju poziciju za pregovore povodom drugih pitanja. Međutim, napad kao opciju ne treba odbaciti”, kazala je za FT Darin Kalifa, analitičarka za Siriju u Međunarodnoj kriznoj grupi. Ona je kazala da bi napad doveo do haosa. Malo je vjerovatno da bi Erdogan doveo trupe u direktan konflikt sa SAD, tvrde analitičari, ali bi pokušao da povrijedi SDF i učini partnerstvo između SAD i SDF manje održivim. Američke snage ne bi intervenisale protiv saveznika, kazao je Heler.
Takođe je malo vjerovatno da će SAD dati zeleno svjetlo za takav napad u zamjenu za to da Turska podrži napore Švedske i Finske za ulazak u NATO, smatra Kalifa. Ključno pitanje jeste šta Erdogan očekuje da dobije.
Pojedini analitičari sugerišu da Erdogan možda želi da izvrši pritisak na SAD kako bi odobrile njegov zahtjev da kupi nove avione F-16. Drugi smatraju da se radi o unutrašnjem političkom potezu kako bi pojačao nacionalističku podršku uoči izbora naredne godine.
Za Erdogana, “spoljna politika se uvijek svodi na unutrašnje računice za konsolidaciju moći”, kazao je Gonul Tol, direktor Programa za Tursku na Institutu za Bliski istok u Vašingtonu. Odbijajući SDF što dalje od turske granice, on može stvoriti dovoljno prostora za takozvanu “bezbjednu zonu” u koju može vratiti sirijske izbjeglice.
Dva izvora za Rojters su kazala da prošlonedjeljni pregovori Turske s delegacijama Švedske i Finske nije doveo do značajnijih koraka i ostaje nejasno koliko dugo će razgovori trajati.
Švedska i Finska su saopštile da osuđuju terorizam i pozdravile mogućnost koordinisanja napora s Ankarom.
Turska je navela da prvo očekuje “konkretne korake” dvije skandinavske zemlje povodom njenih zahtjeva među kojima je i priznanje da je YPG “teroristička” grupa.
Nezavisno od toga kako se pregovori budu odvijali, pitanje zapadne podrške YPG nastaviće da opterećuje odnose između NATO partnera. “To je ranjivost kojom će morati da se pozabave, a koju će Erdogan nastaviti da koristi”, kazala je Kalifa.
Bonus video:
