Uz rijetke izuzetke, Bliski istok je mjesto gdje ideje američkih predsjednika, naročito one velike, odlaze da umru. Mudro priznajući ovu okrutnu realnost, administracija predsjednika SAD Džoa Bajdena je pokušala da se kloni ovog regiona tokom većeg dijela proteklih godinu i po njegovog mandata.
Međutim, zov arapske nafte u jeku ruske invazije na Ukrajinu i rasta cijena gasa primorao je Bajdena da se vrati. Ipak, prilikom posjete regionu, Bajden se suočava sa velikim izazovima - potreba da se poveća snabdijevanje naftom; prekinuti izraelsko-palestinski mirovni proces; tenzije između Irana i Izraela; i neugodni sastanak sa saudijskim princom prijestolonasljednikom, čiju je zemlju Bajden u jednom navratu okarakterisao kao "odmetničku".
Bajdenova administracija može i uspjeti u naporima za unapređenje odnosa Izraela sa Saudijskom Arabijom i drugim zemljama Persijskog zaliva. Ali, istina je da Bajden ima druge prioritete. I on će s pravom biti oprezan u preuzimanju obaveza koje bi mogle da uvuku SAD dublje u ovaj nefunkcionalani i neuređeni region koji će vjerovatno ostati takav i u narednim godinama.
Izrael i Arapi će prihvatiti ono što predsjednik SAD bude ponudio, ali su itekako svjesni pada njegove političke vrijednosti i počinju da gledaju mimo njega priželjkujući povratak bivšeg predsjednika Donalda Trampa ili njegovog avatara.
Američkih predsjedničkih posjeta Bliskom istoku bilo je u raznim oblicima i veličinama. Bajdenova predstojeća turneja u regionu - na poziv sada već bivšeg izraelskog premijera Naftalija Beneta - u velikoj mjeri je podstaknuta unutrašnjom američkom političkom krizom povezanom sa cijenama goriva.
Prema dogovoru iz 2020, grupa država proizvođača nafte poznata kao OPEK plus, koja uključuje Rusiju i Saudijsku Arabiju, smanjila je proizvodnju kako bi oporavila cijene koje su zabilježile istorijski pad zbog pandemije kovida-19.
Izrael i Arapi će prihvatiti ono što predsjednik SAD bude ponudio, ali su itekako svjesni pada njegove političke vrijednosti i počinju da gledaju mimo njega priželjkujući povratak bivšeg predsjednika Donalda Trampa ili njegovog avatara
Ali talas početnih rezova sudario se sa rastom potražnje, dok je rat u Ukrajini poremetio snabdijevanje. Cijene energenata su vrtoglavo skočile, izazivajući rast inflacije u SAD i podrivajući Bajdenovu političku poziciju uoči izbora na sredini mandata - otuda hitna potreba da se posveti pažnja odmetniku.
Nezgodna činjenica je, međutim, da su trgovci naftom već uračunali sadašnje popuštanje ograničenja u snabdijevanju u cijenu energije, a saudijsko obećanje da će pumpati više nafte kao odgovor na Bajdenovu posjetu suviše je malo da bi u bliskoj budućnosti snizila cijenu na pumpama. Štaviše, energetski analitičari očekuju da će na duže staze, globalna potražnja nadmašiti snabdijevanje. Ukoliko se takav trend nastavi, visoke cijene će postati sastavni dio svjetske ekonomske budućnosti, a relativno mala prilogađavanja od strane Saudijaca u zamjenu za usluge SAD neće pružiti značajan predah običnim Amerikancima.
U međuvremenu, Vašington i njegovi saveznici razmatraju plan američke sekretarke za finansije Dženet Jelen da ograniče cijenu ruske nafte.
U vezi sa krizom zbog koje Bajden ide u Zaliv jedna stvar je jasna: potrošnja fosilnih goriva dobija podstrek koji energetsku tranziciju odlaže na neodređeno vrijeme. Bajdenova posjeta može donijeti manje političke koristi u ovom trenutku, ali one dolaze po mnogo ozbiljnijoj, mada odloženoj, cijeni po životnu sredinu.
Izrael - najlakša stanica
Bajdenova posjeta Izraelu je možda najlakša stanica tokom turneje, mada sigurno da nije bez komplikacija. Bajden neće ponoviti grešku svog bivšeg šefa, predsjednika Baraka Obame, tako što neće posjetiti Izrael u ranoj fazi mandata - ili još gore da otputuje u region, a da se ne zaustavi u Izraelu.
"Vlada promjena" na čelu sa Naftalijem Benetom koju je djelovalo da Bajden podržava - zbog čega je izbjegavao da vrši pritisak na nju zbog širenja jevrejskih naselja ili bilo čega drugog iz straha da bi se bivši izraelski premijer Benjamin Netanjahu mogao vratiti - sada je pala. Jair Lapid umjereni centrista, sada je vršilac dužnosti premijera. Novi izbori biće održani 1. novembra, a Netanjahu vreba da se vrati na vlast.
Zahvaljujući posjeti predsjednika SAD Lapid će više djelovati kao premijer, što mu je potrebno kako bi ojačao poziciju protiv Netanjahua, premijera sa najdužim mandatom u istoriji Izraela. Bajden će skoro sigurno govoriti o neraskidivoj vezi SAD sa Izraelom i dubokoj posvećenosti izraelskoj bezbjednosti. Lapid je u inauguracionom govoru odbacio ekstremizam, posegnuo prema Palestincima i upozorio Iran. To su teme koje odgovaraju Bajdenu.
Moguće je, mada malo vjerovatno, da će Lapid iskoristiti priliku da pojača zahtjeve za finansiranje vazdušne odbrane, kao i aviona i municije koji bi omogućili Izraelu da sam napadne Iran.
Ako Lapid krene tim putem, Bajden će vjerovatno ostati uzdržan. Oba njegova nedavna prethodnika odbila su zahtjeve za bombardere i razbijače bunkera, plašeći se da će Izrael započeti borbu koju ne može da završi i time uvuče Sjedinjene Države u rat koji nijesu željele.
Kao što tradicija nalaže, Bajden će se sastati sa Njetanjahuom kao liderom izraelske opozicije. Oni se poznaju decenijama, ali će srdačni razgovor maskirati činjenicu da Bajden ne priželjkuje povratak Netanjahua, koji ga je ponizio kada je posjetio Izrael tokom Obaminog prvog mandata. Što se Netanjahua tiče, jasno je da se on nada da će Bajdena zamijeniti Tramp. Sastanak je čisto kurtoazne prirode i treba očekivati puno rukovanja i usiljenih osmijeha, ali ništa više od toga.
Sastanak između Bajdena i predsjednika Palestinskih vlasti Mahmuda Abasa je obavezan. Bajden će se pretvarati da je njegova administracija istinski zainteresovana da učini nešto povodom palestinskog pitanja i govoriće o važnosti mjera za izgradnju povjerenja kao i podršci dvodržavnom rješenju.
Abas će se učtivo pretvarati da se nada da će Vašington podržati obnovu političkog procesa koji se bavi palestinskim nacionalnim težnjama za nezavisnu državu sa dogovorenim granicama i prijestonicom u Istočnom Jerusalimu. On će pitati predsjednika SAD o jevrejskim naseljima i zašto polako ide kao ponovnom otvaranju američkog konzulata u Jerusalimu.
Bajden će zauzvrat vršiti pritisak na Palestince povodom borbe protiv terorizma i zatražiti da palestinske vlasti prestanu da pružaju podršku porodicama Palestinaca koji su u zatvoru zbog nasilja i terorizma protiv Izraelaca. U najboljoj varijanti na sastanku će se dugo i naširoko govoriti o namjerama, a malo o rezultatima.
Iran jedino istinsko strateško pitanje
Iran je jedino istinsko strateško pitanje koje će ometati Bajdenove razgovore i u Izraelu i u Saudijskoj Arabiji.
Saudijska Arabija - a vjerovatno i Izrael - ništa ne bi više voljele od toga da gledaju kako SAD gaze Iran. Budući da se to nije dogodilo, Rijad je vjerovatno uvjeren da će sljedeća republikanska administracija dati rezultate kao što je to učinio Tramp i pocijepati nuklearni dogovor ako Bajden uspije da ga obnovi.
U međuvremenu, Saudijci štite svoj ulog. Kao i Ujedinjeni Arapski Emirati, oni su posegnuli ka Iranu kako bi stabilizovali odnose i zaustavili raketne napade Huta iz Jemena. Ipak, Saudijci će postaviti ciljana pitanja o tome šta će Vašington uraditi ako Iran napadne Saudijsku Arabiju. Međutim, Bajden mora da bude izuzetno oprezan povodom davanja obećanja o bezbjednosnom obavezivanju koja mogu uvući SAD u rat sa Iranom pod saudijskim umjesto pod američkim uslovima.
Izrael, u međuvremenu, sprovodi ne tako tajne operacije za podrivanje iranskih interesa u obnovi sporazuma koji je Tramp poništio. Sada se procjenjuje da Iran nekoliko nedjelja dijeli od toga da prikupi dovoljno obogaćenog uranijuma za nuklearnu bombu. Bajden će tražiti od Lapida da se Izrael uzdrži dok SAD pokušavaju da zaključe razgovore koji će zauzdati nuklearno napredovanje Irana, ali Izrael neće biti impresioniran rezultatima pregovora SAD i Irana u Kataru, kojima posreduje Evropska unija.
Bajdena uporno kritikuje američki Kongres i aktivisti za zaštitu ljudskih prava zbog njegove spremnosti da posluje sa saudijskim princem Mohamedom bin Salmanom. Jedan od načina koji se navodno razmatra za ublažavanje bola i suzbijanje kritika jeste da Vašington preuzme ulogu u omogućavanju unapređenja izraelsko-saudijskih odnosa i napravi mapu puta ka normalizaciji između dvije zemlje koja bi mogla uključivati početne korake za komercijalne prelete za Izrael i možda direktne letove za izraelske muslimane kako bi išli na hodočašče u Meku i Medinu u Saudijskoj Arabiji.
Nejasno je da li će Bajden biti u poziciji da najavi takve mjere. Ove nedjelje, američki ambasador u Izraelu Tomas Nides, kazao je da neće biti saopštenja o normalizaciji odnosa između Izraela i Saudijske Arabije tokom posjete.
Odbrambeni sistem Izraela i arapskih država
Zaista, jedna od svijetlih tačaka turneje biće sve veće povezivanje i saradnja između Izraela i ključnih zalivskih država, naročito Ujedinjenih Arapskih Emirata, po pitanjima počev od turizma do javnog zdravlja i naročito bezbjednosti. Izraelski ministar odbrane Beni Ganc nagovijestio je prije nekoliko mjeseci da Abrahamovi mirovni sporazumi koje je Izrael potpisao sa UAE uključuju i specijalni bezbjednosni dogovor, koji očigledno uključuje integraciju vazdušnih odbrana Izraela i Zalivskog savjeta za saradnju (GCC). Vašington se već 40 godina zalaže za GCC integrisani vazdušni sistem, ali države članice nikada nijesu uspjele to da sprovedu.
Bajdenova posjeta može donijeti manje političke koristi u ovom trenutku, ali one dolaze po mnogo ozbiljnijoj, mada odloženoj, cijeni po životnu sredinu
Integrisani vazdušni odbrambeni sistem je u interesu Izraela i SAD. Ukoliko bude uspješan u pružanju ranih upozorenja i u sposobnosti da uništi dolazeće rakete i napade dronova iz Irana i njegovih jemenskih marioneta, onda bi smanjio potrebu za vojnim prisustvom SAD u regionu. Saudijska Arabija se međutim nada da će imati suprotan efekat podstičući američke vojne preduzimače koji snabdijevaju i održavaju sistem da lobiraju za kontinuiranu američku vojnu ulogu u državama GCC.
Netanjahu u Saudijci čekaju povratak republikanaca
U ovom trenutku, Mohamed bin Salman vjeruje da je pobijedio u igri živaca primoravši Bajdena da okonča izolaciju nastalu nakon ubistva i komadanja sudijskog disidenta koji je živio u SAD, Džamala Hašogija. Saudijcima, Bajden djeluje slabo: manja smetnja na putu ka republikanskoj administraciji koja će ih tetirati na način na koji su navikli. Nema sumnje da se i Benjamin Netanjahu osjeća isto.
I Izrael i Saudijska Arabija svjesni su ranjivosti demokrata na izborima u novembru i upućeni su i u unutarstranačku debatu o Bajdenovoj kandidaturi 2024.
Zaista, bilo bi iznenađujuće da Džered Kušner, bivši visoki Trampov savjetnik, čijem investicionom fondu je Mohamed bin Salman poklonio 2 milijarde dolara, nije okrenuo par telefonskih brojeva i rekao Saudijcima da ne pristaju ni na šta sa sadašnjom administracijom.
Što se Bajdena tiče njemu je istinski stalo do Izraela i svjestan je da treba da pokaže da - uprkos većim izazovima u Aziji, Evropi i naravno kod kuće - Bliski istok nije ispod njegovih radara.
On će tvrditi da njegovi ciljevi putovanja prevazilaze puku naftu i unutrašnju politiku
Istovremeno, Izrael i Saudijska Arabija uzeće ono što im Bajdenova administracija pruži, naročito u oblasti bezbjednosti.
U slučaju Netanjahua i Mohameda bin Salmana, oni se uzdaju u bolji dogovor sa sljedećom administracijom.
Na visokom nivou, Bajden bi mogao da ponudi Saudijcima obavezujuću garanciju da će SAD stati u njihovu odbranu ako ih napadne Iran. U teoriji, takav sporazum bi zahtijevao odobrenje američkog Senata - u praksi, to nije nužno. Pošto ovakvi dogovori ograničavaju fleksibilnost potpisnika u krizi ili promjenljivim strateškim okolnostima, oni su prilično rijetki. Štaviše, u SAD, javna podrška američko-saudijskim odnosima je krhka, a formalna posvećenost odbrani bi privukla neželjenu pažnju kritičara.
Na nižem nivou, Bajden bi mogao da ponudi sporazum o saradnji u oblasti odbrane gdje bi se SAD obavezale na konsultacije ako bi Saudijci bili napadnuti. To bi bio važan gest zainteresovanosti i namjere SAD, ali bez obavezivanja Vašingtona na automatsku intervenciju. Ovo je vrsta sporazuma koji SAD već imaju sa drugim državama GCC-a. Razlog zašto ga nema sa Saudijskom Arabijom je taj što je odbila jedan 1990-ih i protjerala američki pregovarački tim. Kao i kod mnogih stvari, razmišljanje Mohameda bin Salmana u velikoj mjeri se razlikuje od mišljenja stare garde.
Uprkos pokušaju Bajdenove administracije da ubijedi ove države da se Amerika vratila i da region nije nisko na listi njenih prioriteta, lokalni stanovnici znaju bolje - ili makar misle da znaju. Međutim, u doglednoj budućnosti, želja Saudijske Arabije za kontinuiranim američkim vojnim prisustvom u regionu biće ispunjena bez obzira na slaba očekivanja. SAD održavaju razrađenu strukturu baziranja u Persijskom zalivu, sa Petom flotom SAD u Bahreinu, Centrom za kombinovane vazdušne operacije u vazduhoplovnoj bazi Al Udeid u Kataru, još jednom prostranom vazdušnom bazom u UAE i ratnim materijalom uskladištenim u Omanu i Kuvajtu. Američke snage se rutinski raspoređuju u ovim instalacijama. Sve dok Iran ostaje protivnik - i sve dok je cijena nafte važan faktor u globalizovanoj ekonomiji - ove baze neće nestati.
Ako postoji svjetlo na kraju tunela, to je da je averzija SAD prema riziku podstakla veću toleranciju na rizik od strane arapskih zemalja Zaliva i Izraela da posegnu jedni prema drugima radi njihove kolektivne bezbjednosti.
SAD su ih čuvale dok nijesu sazrele u regionalne sile, kakvim sada sebe smatraju. Sindrom "praznog gnijezda" može dovesti do neželjenog miješanja u živote potomstva. Bajden bi prilikom svoje prve posjete Bliskom istoku u ulozi predsjednika, trebalo da se odupre tom iskušenju.
Prevod: N. Bogetić
Bonus video:
