U junu više desetina aktivista počeli su se redovno okupljati u šatorskom kampu u glavnom gradu Kolombu na višesatne sesije na kojima su osmišljali načine da ožive protestni pokret Šri Lanke.
Grupa, koja je uključivala i katoličkog sveštenika, digitalnog stratega i popularnu dramaturškinju, uspjela je ostvariti i više nego što se nadala. U roku od par nedelja, stotine hiljada ljudi došle su u Kolombo. Nakon inicijalnih sukobljavanja sa policijom, demonstranti su okupirali ključne vladine zgrade i rezidencije, natjeravši predsjednika Gotabaju Radžapaksu i njegovog premijera da obećaju da će dati ostavku.
”I dalje pokušavam da procesiram šta se desilo”, kaže Čamira Deduvage, digitalni strateg u velikoj marketinškoj firmi koji je postao dio tima koji je organizovao ustanak. “Pedeset odsto čine predumišljaj i koordinacija, još 30 odsto volja i 20 odsto želje”.
Veterani sastanaka u razgovoru za Rojters opisuju kako su se složili oko višestrukih kampanja koje su imale za cilj udahnuti novi život u pokret znan kao “Aralagaya”. Pokret je osnovan u martu, kada je hiljade ljudi izašlo na ulice da izraze svoje nezadovoljstvo povodom dugotrajnih nestanaka struje i rastućih cijena, pozivajući porodicu Radžapaksa koja je dominirala državnom politikom najvećim dijelom prethodnih 20 godina, da se odrekne moći.
Radžapaksin stariji brat Mahinda, predsjednik od 2005-2015. i tadašnji premijer, dao je ostavku 9. maja. Nakon toga, mlađi brat Basil je 9. juna, dao ostavku kao poslanik. Shodno tome, “Aralagalaya” aktivisti ciljali su na 9. jul kao dan kada će i sam predsjednik dati ostavku. Nastao je plan koji je kombinovao onlajn agitacije, sastanke sa političkim partijama, radničkim sindikatima i studentskim grupama, kao i kućne kampanje, kako bi dovoljno ljudi ponovo izašlo na ulice za posljednji udar, kazala su tri učesnika.
Nezadovoljstvo javnosti uzrokovano lošom politikom vlasti, koja je dovela do najveće ekonomske krize od sticanja državne nezavisnosti, kao i predsjednikovim odbijanjem da podnese ostavku, ključalo je nedjeljama.
Gomile ljudi u vozovima, autobusima, kamionima ili pješke, okupile su se u subotu, prevazilazeći broj bezbjednosnih snaga angažovanih da štite zgrade vlade. “Morate ići kući!”, uzvikivali su ljudi.
Ubrzo su provalili u predsjednikovu kuću iz kolonijalnog doba, prije nego što su napali dio predsjedničke kancelarije i ušli u premijerovu zvaničnu rezidenciju udaljenu 2,5 kilometara.
Radžapaksa i premijer Ranil Vikremesing bili su transportovani na nepoznate zaštićene lokacije, a nakon par sati odvojeno su izjavili da će podnijeti ostavke i dozvoliti privremenoj vladi koju sačinjavaju sve parlamentarne stranke da preuzme vlast.
Parlament Šri Lanke u petak je prihvatio Radžapaksinu ostavku, koju je on podnio u četvrtak nakon što je pobjegao u Singapur, čime je otvoren put za poslanike da počnu da popravljaju ostvrsku politiku i obnove napore za olakšanje ekonomske krize.
Građani Šri Lanke sada čekaju da poslanici izaberu novog predsjednika 20. jula. Do tada, premijer Ranil Vikremesinge će obavljati dužnost predsjednika mada demonstranti žele da i on ode.
”Mislim da je ovo jedinstveno okupljanje u ovoj zemlji”, kazala je Ruvanti de Čikera, dramaturškinja koja je bila ključni dio grupe “Aralagaya” aktivista.
”Pružimo svi podršku!”
Šri Lanka ima oko 5 miliona domaćinstava i 8 miliona aktivnih Fejsbuk naloga, što čini onlajn komunikaciju veoma efikasnim načinom za dopiranje do demonstranata, kazao je Deduvage.
“To znači da putem Fejsbuka možemo doprijeti do svakog kutka zemlje bez troškova”, rekao je Deduvage, sjedeći u šatoru u “Gotta go Village”, glavnom mjestu okupljanja demonstranata.
Početkom juna, Satia Čarint Amaratung je bio jedan od onih koji su primili poruku grupe preko društvenih mreža. On je profesionalac za marketing iz grada Moratuve, udaljenog oko 20 kilometara od Kolomba, a učestvovao je u prethodnim protestima protiv vlade. Ovaj 35-godišnjak je poster koji je dobio: “Država u Kolumbo, 9. jul” objavio na ličnom Fejsbuk profilu. Te noći počeo je da priprema kampanju kojoj će se kasnije pridružiti desetine hiljada ljudi.
Ostali članovi “Aralagaya” pokreta pozvali su opozicione partije, radničke sindikate i studentske grupe, uključujući i uticajnu studentsku organizaciju IUSF, u cilju pojačavanja podrške, prema Deduvageu.
Kao jedna od najvećih studentskih grupa Šri Lanke, IUSF ima reputaciju političke aktivnosti i sukobljavanja sa bezbjednosnim snagama na prethodnim protestima. Aralagalaya grupa je tražila od volontera da posjete hiljade domova širom Kolomba, uključujući i stambeno naselje srednje klase. Kako bi doveli ljude koji žive van grada, aktivisti su apelovali na više od 30 “Gotta go village” lokacija koje su nastale u gradovima širom zemlje.
Policija je 8. jula uvela policijski čas u mnogim distriktima širom Kolomba, što aktivisti tumače kao pokušaj odlaganja planiranog protesta. Neki od značajnijih pripadnika grupe premjestili su se u bezbjedne kuće, usljed straha da će biti privedeni.
Dživant Pejris, katolički sveštenik koji je dio aktivističke grupe, brinuo je da će se samo par hiljada ljudi pojaviti na protestu zbog restrikcija. Nestašica gasa ograničila je opcije transporta u periodu od par nedjelja.
“Očekivali smo samo 10.000 sa svim restrikcijama, svim zastrašivanjem”, rekao je Dživant.
Ljudi nisu htjeli odustati
Marketinški profesionalac Amaratung je 9. jula krenuo pješke iz Moratuve sa oko 2000 demonstranata. To je bio broj koji je očekivao nakon nedjelje dana dijeljenja objava na Fejsbuku i Vocapu.
Tek kada je napustio svoj rodni grad shvatio je koliko ljudi želi da dođe u Kolombo, navodi on. Veliki broj ljudi naljutio je policijski čas, koji su vlasti uvele rano u subotu. U mnogim Fejsbuk uključenjima uživo, vide se stotine ljudi koji hodaju glavnom ulicom Kolomba, neki od njih noseći nacionalnu zastavu. Po njegovoj procjeni, desetine hiljada ljudi se pridružilo maršu.
Prema navodima policajca, koji je govorio pod uslovom da ostane anoniman, masa je dostigla broj od najmanje 200.000 ljudi. Organizatori su izračunali da je za nadjačavanje bezbjednosnih snaga koje čuvaju sva četiri ulaza u predsjednikovu kuću potrebno oko 10.000 ljudi.
Rano popodne, nakon razbijanja policijskih barikada i savladavanja vodenog topa, demonstranti su razbili visoke kapije oko predsjednikove kuće i nadjačali veliki broj bezbjednosnih snaga.
U toku noći, protestanti su okupirali zvanične rezidencije Radžapakse i Vikremesinga, počupavši ograde oko predsjedničkog sekretarijata i preuzevši djelove sekretarijata. Vikremesingova lična rezidencija napadnuta je, a djelovi su zapaljeni.
”Bilo je toliko tinejdžera, mladih, žena, starijih ljudi”, prisjećao se Pejris, sveštenik, koji je učestvovao u sukobljavanju sa policijom. “Ljudi nisu htjeli odustati, nisu se htjeli povući”.
Prevod: Mija Ćorović
Bonus video:
