Industrija nafte i gasa tokom proteklih 50 godina ostvarivala je 2,8 milijardi dolara čistog profita dnevno, pokazala je nova analiza. Države bogate naftom i kompanije za preradu fosilnih goriva su od 1970. godine profitirale 52 biliona dolara, zahvaljujući čemu su mogle da “kupe svakog političara, svaki sistem” i odlože aktivnosti u cilju suzbijanja klimatske krize, kazao je za “Gardijan” profesor Aviel Verbrugen, autor analize.
Analiza, zasnovana na podacima Svjetske banke, utvrđuje neto profit od globalne prodaje nafte i gasa nakon oduzimanja troškova proizvodnje.
”Gardijan” ističe da studija tek treba da bude objavljena u nekom od stručnih žurnala, ali je troje eksperata s Univerzitetskog koledža u Londonu, Londonske škole Ekonomije i organizacije Karbon treker potvrdilo tačnost analize, koja djeluje kao prva dugoročna procjena ukupnog profita sektora, u kojem nafta ima udio od 86 odsto.
Emisije od sagorijevanja fosilnih goriva pogoršale su klimatsku krizu i doprinijele pogoršanju ekstremnih vremenskih uslova, uključujući i sadašnje talase vrućine.
”Iznenadile su me tako visoke cifre - ogromne su”, kazao je Verbrugen, ekonomista specijalizovan za energiju i životnu sredinu na Univerzitetu u Antverpu u Belgiji, i bivši glavni autor izvještaja Međuvladinog odbora o klimatskim promjenama.
”To je ogromna suma novca”, kazao je on za “Gardijan”. “Možete kupiti svakog političara, svaki sistem s tolikim novcem, i mislim da se to dogodilo. Proizvođači su zahvaljujući tome zaštićeni od političkog uplitanja koje može ograničiti njihove aktivnosti.”
Profit od eksploatisanja prirodnih resursa nije zarađen, kazao je Verbrugen: “To je pravi, čisti profit. Oni imaju jedan odsto ukupnog svjetskog bogatstva, a da za to nijesu ništa uradili”. Prosječni godišnji profit od 1970. do 2020. bio je bilion dolara, ali je on kazao da očekuje da će se to udvostručiti u 2022.
Upravo ubiranje tolikog profita koči svjetsku akciju po pitanju klimatskih promjena, kazao je on. “U svakoj zemlji, ljudi jedva uspijevaju da plate račune za gas, struju i gorivo, i ne ostaje nam dovoljno novca da investiramo u obnovljive izvore.”
To je ogromna suma novca. Možete kupiti svakog političara, svaki sistem s tolikim novcem, i mislim da se to dogodilo. Proizvođači su zahvaljujući tome zaštićeni od političkog uplitanja koje može ograničiti njihove aktivnosti."
Dio profita ide vladama kao naknada, kazao je za britanski list profesor Pol Ekins s Univerzitetskog koledža u Londonu. “Međutim, ostaje činjenica da su tokom proteklih 50 godina kompanije zaradile ogromne sume novca proizvodeći fosilna goriva, čije je sagorijevanje glavni uzrok klimatskih promjena. To već izaziva neopisivu patnju širom svijeta i predstavlja veliku prijetnju za budućnost ljudske civilizacije”, kazao je Ekins.
Mark Kampanale iz organizacije Karbon treking kazao je da ne samo da su razmjeri neto profita proteklih godina zapanjujući, već se očekuje da se u jeku globalne krize troškova života izazvane rekordnim cijenama nafte i gasa, priliv novca ka relativno malom broju država i energetskih kompana udvostruči ove godine. “Prelaz na karbonski neutralan energetski sistem zasnovan na obnovljivim izvorima je jedini način da se okonča ovo ludilo”, kazao je on.
”Gardijan” je u maju otkrio da najveće svjetske kompanije za fosilna goriva planiraju brojne projekte nafte i gasa takozvane “karbonske bombe” s katastrofalnim globalnim uticajima. Industrija fosilnih goriva takođe ima koristi od subvencija od 16 milijardi dolara dnevno, pokazuju podaci Međunarodnog monetarnog fonda.
Verbrugen je rekao da su zemlje bogate naftom, poput Rusije i onih u kartelu OPEK-a, uključujući Saudijsku Arabiju, zadržale visoki profit ograničavanjem ponude: “One mijenjaju osnove tržišta. Vojne akcije, kao što je invazija na Irak predvođene SAD 2003. godine, i političke akcije, kao što je embargo na izvoz nafte iz Irana, takođe su povećale profit, rekao je on. Kada bi se sva dostupna nafta i gas mogli slobodno isporučivati tržištu, cijena konvencionalne nafte bi bila 20-30 dolara po barelu, rekao je Verbrugen, u poređenju sa oko 100 dolara koliko iznosi danas.
U postojećim rezervama ima daleko više nafte, gasa i uglja nego što se smije sagorjeti ako svijet želi da ograniči globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni, što je cilj dogovoren među zemljama Pariskim klimatskim sporazumom iz 2015. Kampanale je rekao: “Da se zadrži na 1,5 stepeni, to znači da se (samo međunarodne naftne kompanije) odriču oko 100 biliona dolara potencijalnih prihoda. Jasno je zašto naftni oligarsi i države koje kontrolišu političke elite žele da zadrže svoje profite od fosilnih goriva, izvor svoje moći.”
Mej Boev, lider aktivističke grupe 350.org, rekao je: “Ovi profiti su omogućili industriji fosilnih goriva da se bori protiv svih napora da se promijeni naš energetski sistem. Moramo da demontiramo takve sisteme profitiranja i izgradimo našu budućnost zasnovanu na dostupnoj i distribuiranoj obnovljivoj energiji koja je održivija i demokratskija u svakom pogledu.”
Bonus video:
