U laboratoriji u švajcarskom gradu Špic, poznatoj po radu na hemijskim, biološkim i nuklearnim prijetnjama od Drugog svjetskog rata, istražuju se najsmrtonosniji patogeni u svijetu.
Prošle godine je od Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) dobila zadatak da bude prva u globalnoj mreži laboratorija visoke bezbjednosti koja će uzgajati, čuvati i dijeliti novootkrivene mikroorganizme koji bi mogli da izazovu sljedeću pandemiju, piše Rojters.
BioHub program SZO-a djelimično je nastao iz frustracije zbog prepreka s kojima su se istraživači suočili u dobijanju uzoraka virusa SARS-CoV-2, prvi put otkrivenog u Kini, kako bi razumjeli njegove opasnosti i razvili alate za borbu protiv njega.
Međutim, nešto više od godinu kasnije, naučnici koji su učestvovali u ovom naporu naišli su na prepreke. Neke od njih su obezbjeđivanje garancija potrebnih za prihvatanje uzoraka sojeva koronavirusa iz nekoliko zemalja, što je prva faza projekta. Neke od najvećih svjetskih zemalja možda neće sarađivati, a još ne postoji mehanizam za dijeljenje uzoraka za razvoj vakcina, ljekova ili testova bez kršenja zaštite intelektualne svojine.
"Ako bismo imali još jednu pandemiju poput koronavirusa, cilj bi bio da ostane tamo gdje je počela", izjavila je za Rojters Isabel Hunger-Glaser, šefica projekta BioHub u Špicu.
Otud potreba da se uzorci dopreme u ovaj centar kako bi naučnicima širom svijeta pomogao u procjeni rizika.
"Shvatili smo da je mnogo teže" nego što smo mislili, ističe Hunger-Glaser.
Iz spoljnjeg izgleda laboratorije Špic ne naslućuje se da se unutra odvijaju aktivnosti visokog rizika. Službenik zadužen za biološku bezbjednost drži roletne spuštene. Alarmi se uključuju ako su vrata otvorena duže od nekoliko sekundi. On nadzire nekoliko ekrana sa snimcima bezbjednosnih kamera u laboratorijima sa najvećim nivoom biološke bezbjednosti (BSL), navodi se u Rojtersovoj reportaži.
SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje kovid, proučava se u laboratorijima BSL-3, što je drugi najviši bezbjednosni nivo. Uzorci virusa korišćeni u BioHubu čuvaju se u zaključanim zamrzivačima, rekla je Hunger-Glaser.
Naučnici koji rade sa koronavirusom i drugim patogenima nose zaštitna odijela, ponekad sa sopstvenim dovodom vazduha. Sa uzorcima rade u hermetički zatvorenoj jedinici. Otpad koji izlazi iz laboratorije zagrijava se do hiljadu stepeni Celzijusa kako bi se uništili patogeni koji se zalijepe za njega. Do danas se nikad nije desilo slučajno curenje iz Špica. Ta reputacija je ključni razlog zašto ih je SZO izabrao da budu prvi BioHub, kazala je Hunger-Glaser.
Tome je doprinijela i blizina sjedišta SZO-a u dva sata udaljenoj Ženevi. SZO i švajcarska vlada finansiraju godišnji budžet od 600.000 švajcarskih franaka (oko 610.000 eura) za njegovu prvu fazu.
Istraživači su uvijek dijelili patogene i postoje neke mreže i regionalna skladišta, ali je taj proces često spor. Procedura dijeljenja je takođe kontroverzna jer istraživači u bogatim zemljama dobijaju zasluge za rad slabije povezanih naučnika u zemljama u razvoju.
Marion Kopmans sa iz Mediciskog centra Univerziteta Erasmus u Roterdamu kazala je da je njenoj laboratoriji bilo potrebno mjesec da dobije SARS-CoV-2 pošto se on pojavio u centralnom kineskom gradu Vuhanu u decembru 2019. Kineski istraživači su brzo na internetu objavili kopiju genetske sekvence, što je pomoglo istraživačima da počnu rano da rade. Ali napori da se razumije kako se novi virus prenosi i kako reaguje na postojeće alate zahtijevaju žive uzorke, kažu naučnici.
Luksemburg je bio prva zemlja koja je s BioHubom podijelila uzorke novih sojeva koronavirusa, a nakon njega Južna Afrika i Britanija. Luksemburg je poslao alfa, beta, gama i delta sojeve, dok su druge dvije zemlje podijelile uzorke omikrona, objavio je SZO. Luksemburg je dobio uzorke omikrona iz Južne Afrike, preko švajcarskog centra, manje od tri nedjelje pošto je identifikovan, što je istraživačima omogućilo da počnu da procjenjuju rizike od novog dominantnog soja. Portugal i Njemačka su takođe dobili uzorke omikrona.
Ali Peru, Salvador, Tajland i Egipat, koji su početkom 2022. signalizirali da žele da pošalju uzorke sojeva pronađenih u zemlji, još čekaju, uglavnom zato što je nejasno koji bi zvaničnik u svakoj zemlji trebalo da pruži potrebne pravne garancije, ističe Hunger-Glaser. Ne postoji međunarodni protokol o tome ko bi trebalo da potpiše obrasce koji sadrže bezbjednosne podatke i ugovore o korišćenju, dodala je.
Drugi izazov je kako je podijeliti uzorke korištene u istraživanju što bi moglo dovesti do komericijalne dobiti kao što je razvoj vakcine. BioHub uzorci se dijele besplatno kako bi se obezbijedio širok pristup. Međutim, ovo stvara potencijalne probleme ako, na primjer, proizvođači ljekova ubiru profit od otkrića istraživača koji ne dobijaju nadoknadu.
"Neke zemlje vjerovatno nikad neće poslati viruse, ili to može biti izuzetno teško - Kina, Indonezija ili Brazil", rekla je Kopmansova, misleći na njihov stav prilikom nedavnih epidemija,
Hunger-Glaser smatra da se razmišljanje o vanrednim prijetnjama mora promijeniti nakon kovida-19.
"Ako je situacija stvarno vanredna, SZO bi trebalo da dobije avion za transport virusa naučnicima", kazala je.
"Ako možete spriječiti širenje, isplati se", dodala je.
Bonus video:
