Profesor Džefri Saks kaže da je “prilično uvjeren da je (kovid-19) izašao iz biotehničke laboratorije Sjedinjenih Američkih Država” i upozorava da postoji opasno istraživanje virusa, koje se sprovodi van očiju javnosti.
Profesor Saks je predsjednik Centra za održivi razvoj na Univerzitetu Kolumbija i predsjednik UN-ove Mreže rješenja za održivi razvoj. Takođe je bio član kovid komisije vodećeg medicinskog časopisa “Lancet”.
Kroz svoja istraživanja kao predsjednik komisije, profesor Saks je došao do zaključka da postoje veoma opasna biotehnička istraživanja koja se skrivaju od javnosti, a da je veliki dio ovih istraživanja podržavao SAD, kao i da je vrlo moguće da je SARS-CoV-2, virus odgovoran za kovid-19, nastao opasnim istraživanjem virusa koje je pošlo po zlu.
On je koautor nedavnog članka u stručnom časopisu Nacionalne akademije nauka SAD “Proceedings” (PNAS), u kome poziva na nezavisnu istragu porijekla virusa.
Smatra da postoje jasni dokazi da je Nacionalni institut zdravlja, kao i mnogi članovi naučne zajednice, sputavao sprovođenje ozbiljne istrage porijekla kovida-19 i odvraćao pažnju od hipoteze da je moguće da su riskantna istraživanja podržana od strane SAD-a dovela do miliona smrti. Ukoliko je ta hipoteza tačna, implikacije bi bile veoma potresne, jer bi to značilo da članovi naučne zajednice snose odgovornost za globalnu katastrofu.
U intervjuu za Current affairs koji je vodio Nejtan Robinson, profesor Saks objašnjava kako je, kao predsjednik komisije za kovid medicinskog časopisa, došao do zaključka da su moćni akteri onemogućavali sprovođenje prave istrage. Objašnjava takođe zašto je važno otkriti porijeklo kovida: jer postoji, kaže on, veoma opasno istraživanje uz malo odgovornosti, a javnost ima pravo da za to zna, kako smo mi oni čiji se životi rizikuju bez naše saglasnosti.
Robinson: Želim da citiram nešto što ste nedavno rekli: "Bio sam predsjednik Lancetove komisije za kovid dvije godine. Prilično sam siguran da je izašao iz amerike biotehničke laboratorije, ne iz prirode, da napomenem. Nakon dvije godine intenzivnog rada na ovome. Tako da je greška, prema mom viđenju biotehnike, a ne slučajnost prirodnog prelivanja. Ne znamo zasigurno, da budem potpuno jasan. Ali postoji dovoljno dokaza da se pokrene istraga. A ne istražuje se, niti u Sjedinjenim Američkim Državama, niti bilo gdje drugdje. Takođe iz realnih razloga mislim da ne žele da pogledaju pod tepih.“
Ta vaša izjava je kontroverzna. Pročitaću par citata iz "Njujork tajmsa" iz protekle godine:
"U pregledu nedavnih studija i poređenja sa drugim pandemijama, grupa virologa tvrdi da postoji više dokaza koji podržavaju prirodno prelivanje od životinja na ljude."
"Naučnici su objavili par opsežnih studija u toku vikenda koji ukazuju na veliku pijacu hrane i živih životinja u Vuhanu, Kini, kao porijeklo pandemije korona virusa."
Zato želim da započnem pitanjem o istrazi čiji ste bili dio i koja vas je navela da pomislite da je ovo što sam upravo citirao obmanjujuća izjava o činjeničnom stanju stvari.
Saks: Pa, zanimljivo je da su oni naučnici koji su to rekli, već rekli isto 4. februara 2020, prije nego što su sproveli bilo kakvo istraživanje. Objavili su istu izjavu u martu 2020, prije nego što su imali bilo kakve činjenice. Tako da, stvaraju narativ. Takođe poriču alternativnu hipotezu bez detaljnije analize. To je osnovna poenta.
Sada, šta je alternativna hipoteza? Alternativna hipoteza je prilično jasna. A to je da je mnogo istraživanja bilo u toku u SAD i Kini sa virusima sličnim SARS-u, manipulisano je njima u laboratorijama i kreirani su potencijalno mnogo opasniji virusi. Specifičan virus koji izaziva kovid-19, zvani SARS-Cov-2, bitan je, jer ima dio genetskog sklopa koji čini virus opasnijim. Taj dio genoma se zove "mjesto cijepanja furina". Ono što je zanimljivo, ako smijem reći i zabrinjavajuće, jeste da se istraživanje, koje je aktivno bilo u toku i unaprjeđivano, ticalo umetanja mjesta cijepanja furina u viruse slične SARS-u, kako bi vidjeli šta bi se desilo. Ups!
Moguće je da to desilo. Ono što je bilo istinito od početka, jeste da ta izvjesna mogućnost, za koju znaju mnogi naučnici, nije bila detaljno ispitana, iako je potpuno jasno da se tako moglo dogoditi. Oni ne gledaju. Oni samo nastavljaju da nam govore: "gledajte pijacu, gledajte pijacu, gledajte pijacu!" Ne osvrću se na alternativu. Čak ni ne gledaju podatke. Oni čak ni ne postavljaju pitanja. A istina je da je od početka nisu postavljali realna pitanja.
Ali ne samog početka. Zato što su na početku, koji bismo mogli datirati od prvog telefonskog poziva Nacionalnog zdravstvenog instituta (NIH) sa grupom virologa 1. februara 2020, virolozi rekli "Bože, to je čudno, lako bi moglo biti laboratorijska kreacija. Šta to mjesto cijepanja furina radi tamo?" Zato što su naučnici znali da je to bio dio aktivnog istraživačkog programa. Ipak, do 3. februara, ista grupa govori "Ne, ne, prirodno je, prirodno je". Do 4. februara, počinju da pišu nacrt rada koji govori javnosti "Ne brinite, prirodno je". Do marta, napisali su rad - iz moje perspektive potpuno lažan - nazvan dokument o proksimalnom porijeklu, najcitiranija biološka studija u 2020. Prema njoj: potpuno je prirodno. (Bilješka: zaključak dokumenta je "sumnjamo da je bilo kakav scenario koji temelji na laboratoriji uvjerljiv") Ali nisu imala nikakve podatke o kojima čitate u "Njujork tajmsu". Nisu imali ništa od toga. Samo su rekli da laboratorije nisu radile na ovoj alternativi. Ali, znate šta, oni ne znaju na čemu su laboratorije radile, jer nikad nisu pitali, a NIH nam nije rekao.
Robinson: Dozvolite da Vas pitam da li možemo da razlikujemo ono što zasigurno znamo i ono što je spekulativno jer nemamo podatke. Dakle, znam da je postojalo - ispravite me ako griješim - predloženo istraživanje koje bi se bavilo ovom grupom virusa i pokušalo da ih modifikuje na način koji bi ih potencijalno učinio smrtonosnijim. Da li znamo je li se takvo istraživanje zapravo sprovodilo negdje?
Saks: Imamo ogromne razloge da vjerujemo da jeste. Očigledno, nismo čak ni postavili to pitanje. Ali imamo mnogo razloga da vjerujemo da jeste, jer su naučnici koji su sprovodili to istraživanje voljeli to istaživanje. I javno su objašnjavali zašto je važno. Pisali su editorijale o tome zašto istraživanje mora da se nastavi. I pisali su predloge za grantove, govoreći da treba da se nastavi. Za nas koji smo u biznisu pisanja predloga grantova, činjenica da je određeni predlog za grant, koji je duboko zabrinjavajuć, odbijen, ne znači da kasnije nije sproveden. Ali gdje je NIH da kaže "Da, to je zanimljivo pitanje. Zašto ne pridobijemo dokaze?" Oni ni ne postavljaju to pitanje.
Takvi naučnici, koji pričaju o pijaci Huanan, oni čak i ne diskutuju o tom istraživanju koje je bilo u toku. To je za mene pogrešan pravac. Ne gledaj tamo. Gledaj ovdje. Ali znamo da je ogroman dio istraživanja bio u toku. Imamo intervjue vodećih naučnika. Imamo predloge istraživanja. Znam namjeru sprovođenja ovog istraživanja na osnovu diskusija. Pročitao sam toliko studija o važnosti ovog istraživanja koje zagovaraju naučnici. Ipak, vidim NIH sa glavom u pijesku. "O, ne, ovdje nema ništa za pogledati." A onda vidim naučnike. "O, ništa za pogledati ovdje. Znamo da je u pitanju pijaca. Da li smo našli životinju? Ne. Da li imamo objašnjenje o tome odakle su došla mjesta cijepanja furina? Ne. Nemamo objašnjenje tajminga, koje ne izgleda pravilno. Ali ne gledajte tamo, jer tamo nema ničega", kažu nam oni. To je pomalo smiješno.
Moja poenta je, postoji mnogo razloga da vjerujemo da je istraživanje bilo u toku. Zato što postoje objavljene studije o njemu. Postoje i intervjui. Postoje i predlozi istraživanja. Ali NIH ne progovara. Ne postavlja pitanja. A ni ovi naučnici nikada nisu pitali. Od prvog dana, držali su ovu alternativu podalje od svojih pogleda. A kada diskutuju o alternativi, ne diskutuju o istraživačkom programu, već o manje bitnim stvarima o laboratoriji, a ne kakvo je stvarno istraživanje bilo u toku, odnosno da umetnu mjesta cijepanja furina u virus sličan SARS-u, koji je mogao stvoriti SARS-Cov-2.
Ja ne pozivam na zaključak, već na istragu. Konačno, nakon dvije i po godine ovoga, vrijeme je da se prizna da je moguće da je izašlo iz laboratorije i da postoje podaci koje moramo da znamo, prije nego što otkrijemo da li je.
Robinson: Jedna od stvari koja me je začudila, a koju nisam znao kada sam počeo da pišem o ovome i zapravo da radim neko istraživanje, jeste shvatanje da je u godinama koje su vodile do pandemije, postojala velika kontroverza o tome da li je pametno modifikovati viruse u toku istraživanja na načine koji bi mogli učiniti virus infektivnijim ili smrtonosnijim. I neki ljudi su tvrdili da je ovakav tip istraživanja sulud. Neki ljudi su upozoravali da u slučaju laboratorijskog incidenta - incident, naglasimo, a ne namjerno "bio-oružje" – obična ljudska greška bi mogla da uzrokuje pravu katastrofu.
Saks: To je potpuno istinito. Postojalo je više tipova eksperimenata u kojima je manipulisano genima opasnih virusa. I ovo je jako podiglo uzbunu. Postojao je zapravo i moratorijum u 2014. Ali šampioni ovog tipa istraživanja su nastavljali, aplicirali su za , koje su dobili i konačno ukinuli moratorijum 2017. I govorili su kako je bitno sprovoditi ovakva istraživanja, jer, kako su tvrdili "postoje mnogi virusi. I ne znamo kada će postati visoko patogeni, i moramo da razvijemo ljekove i vakcine protiv širokog spektra njih. Zato moramo testirati sve ove viruse koje možemo da nađemo, kako bismo vidjeli imamo li visok potencijal prelivanja." Ali nisu ciljali samo na to da testiraju viruse koje su sakupljali u prirodi. Ciljali su na to da ih modifikuju. Zato što su naučnici znali da virus poput SARS-a bez mjesta cijepanja furina ne bi bio toliko opasan. Međutim, htjeli su da testiraju svoje ljekove i vakcine i teorije protiv opasnih virusa. Njihov predlog bio je da uzmu stotinu, uzgred – ili su makar govorili u jednom predlogu o 180 prethodno neprijavljenih sojeva – i da ih testiraju na njihov takozvani „potencijal prelivanja“. Koliko bi bili efektivni? I da pogledaju: imaju li mjesto cijepanja furina, ili tehnički, mjesto proteolitičkog cijepanja? Ako ne, umetnite ga. Bože! Da li se šalite?
Nismo ni pitali od prvog dana: da li ste to uradili? Recite nam što ste uradili. Da li biste nam mogli dati vaše laboratorijske sveske? Zanima nas. Umjesto toga, ovi ljudi koji sada pišu članke za "Njujork tajms" i objavljuju komade o pijaci, od prvog dana - bez pitanja o eksperimentima - kažu: "Ne, prirodno je". Zato im ne vjerujem. Jer nikad nisu uvažili alternativnu hipotezu. A njihova hipoteza ima toliko rupa. Ali, oni ni ne pokušavaju da pogledaju alternativnu hipotezu.
Robinson: Mislim da je veoma bitno da razjasnimo da je "alternativna hipoteza" prvenstveno hipoteza o nezgodi i naučnoj oholosti. Bitno je da razgraničimo čudne teorije od nevjerovatno uvjerljivih teorija. Zato što ono o čemu Vi pričate jesu ljudi koji nisu uvažili opasnost onoga što su radili.
Saks: Zapravo to je veoma interesantno. Alternativa koja je ispravna za razmatranje je dio veoma opširnog istraživačkog programa koje je bilo u toku od 2015, finansiranog od strane NIH-a, Tonija Faučija, pogotovo Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID), a to je ispitivanje potencijala prelivanja virusa poput SARS-a. Šampioni ovog istraživanja su objasnili do detalja ovaj predlog. Ali, poslije događaja, nikada ih ne bismo pitali, „Šta ste zapravo radili? Koje ste eksperimente radili? Šta znate?“ Nekako ih nikada nismo pitali. Bilo je bolje da ga samo gurnemo pod tepih, što su Fauči i NIH radili do sada. Možda bi nam mogli reći „potpuno oslobađanje od optužbi“, ali nisu nam to rekli. Ništa nam nisu pokazali.
Ne postoji ništa „čudno u vezi toga, jer je to tačno ono što su naučnici radili. Onda možete da čujete naučnike snimljene, kako opisuju zašto misle da je istraživački program tako značajan, jer kažu da su to opasni virusi, prema tome, moramo pripremiti širok spektar vakcina i ljekova. Objašnjavaju takođe kako nije dovoljno testirati samo jedan ili dva virusa. Moramo ih testirati sve. Onda su shvatili, kao što sam rekao ranije, da samo virus sličan SARS-u, ako nema ovaj dio gena, gotovo sigurno neće biti tako efektivan. Tako da su se prihvatili ideju. „Hajde da ih ubacimo“, ako možete to da zamislite. Za mene je to zapanjujuće.
Ipak, oni su bili ponosni na ovo, jer je zapravo genijalno na tehnološkom nivou. Možete li da zamislite: uzmete sekvencu slova koji definišu genom, i možete da rekreirate virus samo iz slova. Ne morate čak imati ni biološki virus u ruci, potrebna vam je samo sekvenca. Onda možete reći: „Dodaću ova četiri slova RRAR, mjesto cijepanja furini, ili je to možda osam, RRARSVAS, ovo je sekvenca od osam amino kiselina – ubaciću je tu na spoju šiljastog proteina, jer znam iz svog istraživačkog programa da će ga to učiniti patogenijim, odnosno više će uzrokovati oboljenja. Onda mogu da vidim da li će neki od kandidata za ljekove, kao remdesivir, biti učinkovit protiv njega. To je njihova ideja. Ne postoji ništa čudno u vezi naše tvrdnje: hej, šta ste raditi? Zato što su nam rekli da žele da rade ove projekte. I rekli sam da žele da ih rade u mjesecima koji su vodili do pandemije. Ono što je jako čudno je da su naučnici znali da je veoma neobično što tu postoji RRAR mjesto cijepanja furina – nikada prije nisam to vidio u virusima poput SARS-a, i da to može doći iz laboratorije – tišina. Ne pričajte o tome. Ne diskutujte. Samo od početka recite: Prirodno je. Naravno da je prirodno. Sve ostalo je čudno.
Vidjeli ste stvaranje narativa. A naučnici se ne ponašaju kao naučnici. Jer to bi da moraju da se bave alternativnim hipotezama. A naučnici su nedavno napisali članak u kome kažu da je jedini dokaz da dolazi iz laboratorije čunjenica da je se pojavio u Vuhanu, gdje je ustanovljen institut. Pa, to je neistina. To nije jedina slučajnost koja vodi do ove teorije. Ono što vodi do ove alternativne hipoteze je detaljan istraživački program koji je finansirao NIH, koji je bio u toku u godinama koje su vodile do pandemije. Tako da vidim zašto naučnici pokušavaju da stvore narativ i skrenu nam pažnju sa još jednog problema.
Naglasimo još jednom da nemamo defitivne dokaze ni za jednu hipotezu. Ali ono što imamo jesu definitivni dokazi da su službe pokušale da nam skrenu pogled sa hipoteze o laboratoriji.
Robinson: Pomenuli ste laboratoriju u Vuhanu. Nije samo stvar u tome da je laboratorija u Vuhanu sprovodila istraživanje virusa. Postoje i veze između laboratorije i onih koji su sprovodili ovaj program. Šta znamo o istraživanju koje se događalo ovdje?
Saks: Znamo da su na Institutu za virologiju u Vuhanu naučnici trenirani od strane američkih naučnika da koriste napredne bioinžinjerske metodologije. Pogotovo su to naučnici u Sjevernoj Karolini, Teksasu, i tako dalje, koji sprovode ova istraživanja, vjeruju u njega i zagovaraju ga, i pričaju da ne žele nikakve regulacije. I bili su u bliskom kontaktu sa Institutom za virologiju u Vuhanu, i bili su dio zajedničke istraživačke grupe koja je sastavljena od strane „EcoHealth Alliance“-a. „EcoHealth Alliance“ je bio brak između američkih i kineskih naučnika. To je bilo sredstvo za finansiranje od strane američke vlade, pogotovo Nacionalnog zdravstvenog instituta, i jedinice Tonija Faučija, NIAID. To su bile godine grantova, predloga grantova. Ne znamo tačno šta se dogodilo. Ali imamo dovoljno razloga da znamo da treba da pitamo šta se tačno dogodilo. Zasigurno znamo da je od početka NIH bježao od objašnjavanja šta je urađeno. Ne govore nam istinu, da su imali razloga da se boje da je ovo izašlo iz laboratorije. Kao i da do danas imaju razloga da na to sumnjaju, ali oni ne pričaju.
Robinson: Šokantna stvar je za mene bila da je predsjednik „EcoHealth Aliance“ bio u timu Svjetske zdravstvene organizacije koja se bavila istragom porijekla kovida i zaključila da nije u pitanju laboratorija.
Saks: Pa, više je od toga. Ja sam ga imenovao – to je Petar Dašak – da predsjedava radnom grupom komisije za pandemiju koja se vodila za Lancet. I vodio je radnu grupu o porijeklu. Naivno sam mislio na početku „to je čovjek koji je toliko povezan, on bi znao“. Onda sam shvatio da mi ne govori istinu. Bilo mi je potrebno par mjeseci, ali što sam to više uviđao, više sam negodovao.
Rekao sam mu: „Vidi, moras da odeš.“ Onda su me ostali naučnici u toj grupi napali da sam anti-naučan. Pitao sam ih: „Koje su vaše veze sa svim ovim?“ Nisu mi rekli. Zakon o slobodnom pristupu informacijama (FOIA) je objavio neke dokumente koje NIH skrivao od javnosti, i vidio sam da su ljudi koji su me napadali takođe dio ovoga. Tako da sam raspustio cijelu radnu grupu. Moje iskustvo bilo je da posvjedočim kako to oni ne govore. I pokušavaju da nam skrenu pažnju na nešto drugo. I od postavljanja pitanja o kojima pričaju. Ne znamo odgovore. Ali imamo dobre razloge da pitamo. Imamo dobre razloge i da znamo da NIH ne radi adekvatno svoj posao trenutno.
Robinson: Kažete da Vas Dašak i drugi nisu obavijestili o ozbiljnom konfliktu interesa? Jer bi, prema hipotezi da je imalo neke veze sa ovim istraživanje, to bi impliciralo i samog Daška u porijeklo virusa?
Saks: Pa, mogao mi je objasniti na početku da je postojao veliki istraživački program i da su manipulisali virusima, a evo i kako. Mogao mi je dati predlog istraživanja. Kada sam ga pitao da mi da jedan od njih, rekao mi je: „Ne, moj advokat kaže da ti ga ne mogu dati.“
Rekao sam: „Šta, predsjedavaš komisijom. Mi smo transparentna komisija. Govoriš mi da ti tvoj advokat ne dozvoljava da mi daš tvoj predlog projekta. Onda ne možes biti član ove komisije. Nisam ni u dilemi.“
Ali, postojale su i mnoge druge stvari. Bio je dezorijentisan. Ne znam da li razumije ili ne, možda ne razumije. Ipak, stvari koje je govorio su apsolutno netačne.
Robinson: Kada Vas ljudi čuju kako govorite: „Guraju to pod tepih, ne žele da gledaju“, pitanje koje im može pasti na pamet je: „Zašto? Zašto ljudi ne bi bili zainteresovani da otkriju istinu?“ Ali alternativna hipoteza u odnosu na prirodno prelivanje, o kojoj govorite bi mogla imati ozbiljne posljedice. Impliciralo bi mnoge ljude u potencijalne milione smrti. Naučna zajednica je izložena velikom riziku. To objašnjava zašto bi postojao interes da se ljudi odvrate od ove mogućnosti.
Saks: Postoje dva razloga zašto je moguće da rade ono što rade. Jedan je, kao što kažete, da su implikacije ogromne. Zamislite da je ovo izašlo iz laboratorije. Imamo otprilike 18 miliona smrti širom svijeta uzrokovane ovim. To nije zvanična statistika. Ali to je procijenjena smrtnost od kovida. Implikacije toga – etičke, moralne, geopolitičke – sve su ogromne.
Postoji i druga stvar koja je jako bitna. Ono što mi je jasno je da postoji veliki broj opasnih istraživanja u toku, koje se sprovode kao dio programa biozaštite ili drugih stvari koje su nam nepoznate, koje nisu dobro kontrolisane. To je sigurno. I dešava se širom svijeta. Vlade kažu: „Ne gurajte nos u to. To je naša stvar, ne vaša.“ Zapravo je naša stvar. Naša je stvar da razumijemo šta se dešava sa ovim. To ne treba da bude tajna. Ne vjerujemo vam.
Hajde da kažem to ovako: trenutno im ne vjerujem. Želim da znam. Jer čak i ono što znamo o opasnom istraživanju je dovoljno da pokrene mnogo pitanja o odgovornosti za budućnost. I postaviti pitanje: „Na kojim drugim virusima radite? Šta bi trebalo da znamo? Jer bez obzira na to šta je istina o SARS-Cov-2, ono što je jasno je da imamo toliko tehnoloških kapaciteta da projektujemo opasne patogene sada. I dosta toga se već radi. To je tajna, i ne znamo šta je. Ne dopada mi se taj osjećaj uopšte. Ne preporučujem ga za nas, niti za svijet.
Robinson: Odgovorili ste na pitanje zašto je važno otkriti istinu o ovome. Jedan od izgovora koje čujemo je: „Koga briga? Zar je bitno? Bila je to životinja, laboratorija, što god da je, ovdje je.“ Ali ono što Vi kažete je: „Ne, moramo da otkrijemo kako je ovo počelo.“ Zato što ovo neće biti jedini slučaj, šta god da su uzroci. Ne želimo da ljudi umiru od budućih virusa. Ovo je od ključnog značaja. Ako hoćemo da spasimo milione života, moramo da otkrijemo odgovor.
Saks: Mogu vam reći jednu stvar koju sam naučio iz razgovora sa mnogim naučnicima u proteklim godinama: tehnološki kapaciteti za rad na opasnim stvarima, koristeći ovu biotehnologiiju su izvanredni. Zato želim da znam šta se dešava. Želim da znam šta rade druge vlade, takođe, ne samo naša. Želim neku globalnu kontrolu nad ovim stvarima.
Razumjeli smo nuklearni rizik, čak i to, na mnogo načina, sakriveno je od pogleda. Ali ovo je jasan i sadašnji rizik. I postoje razlozi da vjerujemo da smo u središtu njega, ne samo hipotetički. Tako da hajdemo: vrijeme je da otvorimo dokumenta svuda. Vrijeme je da saznamo. Možda je bila pijaca. Možda je bila laboratorija. Ali moramo dobiti prave odgovore, sada. Ne pogrešno usmjerenje koje se dešava od februara 2020. Dosta gluposti! Dosta je članaka „Njujork tajmsa“ koji govore „to je, ovo je“, bez detaljnog razmatranja veoma uvjerljivih laboratorijskih hipoteza.
Robinson: Iz ovoga što kažete djeluje da, kao predsjednik Lancetovog kovid komiteta, niste mogli dobiti zadovoljavajuće odgovore ili podatke koje ste željeli. Kakva nam je istraga potrebna i ko bi trebalo da je obavi?
Saks: Najinteresantnija stvar koju sam dobio kao predsjednik Lancetovog komiteta, došla je od tužbi Zakona o slobodnom pristupu informacijama (FOIA) i procurelim navodima zviždača iz unutrašnjosti američke vlade. Zar to nije užasno? NIH je bio upitan u jednom trenutku: dajte nam vaš istraživački program o virusima sličnim SARS-u. I znate šta su oni uradili? Objavili su naslovnu stranu i obrisali 290 strana. Dali su nam naslovnu stranu i 290 praznih stranica! To je NIH, pobogu. Nije neka korporacija. To je američka vlada zadužena da nas održava zdravima.
Ono što sam otkrio je da imamo mnogo podataka, koje trenutno ne otkrivamo. Ne želim da moram da se oslanjam na FOIA i navode, mada oni mogu ponuditi mnogo informacija. Želim jasne, nezavisne naučne istrage i transparentnost. Jedan način da se ovo uradi bila bi dvostranačka istraga uz nadzor Kongresa koja bi imala moć sudskog poziva.
Dajte nam laboratorijske nalaze, svoje zapise, svoje datoteke sa podacima o sojevima virusa i tako dalje. Postoji mnogo pitanja na koja nam je potreban odgovor nezavisnih naučnika, da nam kažu jasne informacije. Ali znamo da trenutno funkcionišemo u okruženju u kojem vlada radi da sakrije podatke koji su nam potrebni da sprovedemo pravu procjenu.
Bonus video:
