Sporazum Novi START predviđa uzajamnu kontrolu nuklearnog arsenala između SAD i Rusije. Njegovom suspenzijom, pod znakom pitanja je jedini preostali sporazum o nuklearnom razoružanju između najvećih nuklearnih sila.
Moskva pokušava da pošalje dvostruku poruku: prema ruskom Ministarstvu spoljnih poslova, SAD „privremeno“ više ne smiju da kontrolišu ruski nuklearni arsenal, a sporazum će se poštovati i njegova „jedinstvena uloga“ kao „važnog instrumenta za održavanje međunarodne bezbijednosti i stabilnosti je veoma cijenjena“.
Ipak, ovo je prvi put da je Kremlj suspendovao američke inspekcije, a taj potez pokazuje koliko ukrajinski rat opterećuje odnose dvije zemlje. Povod za taj korak, dodao je zamijenik ruskog ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov na sajtu svog Ministarstva, bio je to što su SAD najavile inspekcijsku posjetu za naredne dane. Imajući u vidu trenutne tenzije između dvije zemlje, to je, smatra, „otvorena provokacija“.
Međusobne kontrole su, inače, obustavljene od 2020, i to ne zbog geopolitičkih sukoba, već zbog pandemije korone. Portparol američkog Stejt departmenta je to ponovo istakao i dodao da bi, i pored tenzija, taj važan dio saradnje trebalo da se zadrži.
Rusija vidi „jednostrane prednosti“ SAD
START je skraćenica za Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (Strategic Arms Reductions Treaty) iz 2010. i on obavezuje obje zemlje da smanje svoje nuklearne bojeve glave na maksimalno po 1.550, a broj nosača bojevih glava kao što su interkontinentalne rakete, podmornice sa odgovarajućim sistemima i bombarderi – na po 800.
Da bi se to ostvarilo, sporazum omogućava svakoj strani da godišnje sprovede do 20 inspekcija u drugoj zemlji. Prema ruskom Ministarstvu spoljnih poslova, trenutna situacija daje drugoj strani „jednostrane prednosti“, jer je Rusiji „oduzeto pravo da vrši inspekcije na teritoriji SAD“.
Tu u igru ulazi rat u Ukrajini, ali samo indirektno. Sam rat, u kojem su – Rusija kao agresor i SAD kao pomagač Ukrajine – na suprotnim stranama, nije razlog da Rusija obustavi kontrolu, barem se to ne daje kao zvanično opravdanje.
Moskva samo ističe da zbog zapadnih sankcija ruski inspektori imaju velikih poteškoća da uđu u SAD. Pored toga, tamošnji zaposleni su ugroženi zbog porasta korona infekcija. Ako se sadašnji problemi riješe, kontrole u Rusiji će „odmah“ ponovo biti dozvoljene.
SAD su se povukle iz niza važnih sporazuma
Novi START sporazum posljednji je u dugom nizu napora za nuklearno razoružanje između dvije najvažnije nuklearne sile svijeta. Dva sporazuma START su postojala 1990-ih, ali START 1 je istekao 2009, a START 2 nikada nije stupio na snagu. Rezultat je bio naknadni sporazum Novi START.
SAD i Sovjetski Savez su još za vrijeme Hladnog rata, 1970-ih godina, potpisale sporazume o nuklearnom razoružanju – uključujući i sporazum ABM iz 1972. o ograničavanju sistema raketne odbrane, koji su SAD 2002. (pod republikancem, Bušom juniorom) jednostrano prekinule.
Pod republikancem Donaldom Trampom, Vašington je 2019. takođe jednostrano prekinuo sporazum INF o zabrani raketa srednjeg dometa lansiranih sa zemlje. Trampe je 2020. prekinuo i Ugovor o otvorenom nebu, koji je dozvoljavao međusobne izviđačke letove kao mjeru za izgradnju povjerenja. Od svih bilateralnih sporazuma o nuklearnom razoružanju između SAD i Rusije, ostao je samo sporazum Novi START.
Bajden hoće da uključi Kinu
Ali i budućnost Novog START-a je neizvjesna. Taj sporazum važi do 2026. – prošle godine je produžen za najviše pet godina. Prema Rusiji, tu se ništa neće promijeniti, bez obzira na ukrajinski rat ili sankcije.
Šta će biti poslije 2026? Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov nedavno se požalio da Vašington još nije ponudio nikakve nove pregovore. Predsjednik SAD, demokrata Džozef Bajden, rekao je prije nedjelju dana da je njegova vlada spremna da pregovara o sporazumu-nasljedniku, ali da rat Rusije protiv Ukrajine predstavlja napad na temelje međunarodnog poretka. Bajden je takođe pozvao Kinu da učestvuje u tom nekom novom START sporazumu.
Kineski nuklearni arsenal znatno je manji od arsenala SAD i Rusije: u svom godišnjem izvještaju za 2022. stokholmski institut za istraživanje mira SIPRI procjenjuje da Kina ima 350 bojevih glava, ali da brzo sustiže one najveće.
S obzirom na zabrinutosti Zapada da bi Kina mogla silom da anektira Tajvan, Bajden je veoma zainteresovan za uključivanje Pekinga u pregovore o razoružanju. Peking to, međutim, odbacuje – kao do sada i Rusija, koja je u prošlosti tvrdila da bi trebalo uključiti i Francusku i Veliku Britaniju koje takođe imaju nuklearno oružje, zajedno skoro 500 bojevih glava.
Upotreba nuklearnog oružja je postala vjerovatnija
U poređenju sa stanjem iz 1980-ih tokom Hladnog rata, kada je širom svijeta bilo skoro 70.000 nuklearnih bojevih glava, sada ih, prema SIPRI-ju, ima nešto manje od 13.000. To uopšte nije ohrabrujuće, jer tehnička modernizacija nadoknađuje nekadašnju masu.
Nuklearno oružje je danas mnogo preciznije, a razvoj „mini-nuklearki“, koje nemaju za cilj da unište cijelu zemlju, već da donesu geografski ograničenu taktičku prednost u borbi, upotrebu nuklearnog oružja možda čini vjerovatnijim danas nego onda.
U pomenutom izvještaju s početka ove godine SIPRI vidi „jasne naznake“ da je od kraja Hladnog rata „došao kraj“ smanjenju nuklearnih arsenala širom svijeta: „Sve nuklearne sile su u procesu proširenja ili modernizacije svojih arsenala, a kada je riječ o upotrebi nuklearnog oružja, većina ovih država pooštrava svoju retoriku i daje nuklearnom oružju istaknutiju ulogu u svojim vojnim strategijama. Veoma zabrinjavajući trend.“
To je objavljeno nekoliko sedmica prije nego što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 24. februara. A Moskva je u ratu u Ukrajini jasno stavila do znanja da ne isključuje mogućnost upotrebe nuklearnog oružja.
Bonus video:
