Bilo da je riječ o Majklu Dukakisu koji pozira u tenku ili Džonu Keriju u maskirnoj uniformi za lov na guske, američka demokratija obiluje trenucima ulagivanja. Znatno je manje primjera političara koji udalje birače zbog principa. Kada se Liz Čejni, koja je u utorak veče izgubila na izborima u njenom Vajomingu, usprotivila rukovodstvu njene partije početkom 2021. godine ona je citirala jevanđelje po Jovanu: “istina će vas osloboditi”. Njena fiksacija da dovede do političke propasti Donalda Trampa - moguće u vidu zatvorske kazne - pretvorila je Čejnijevu u najpoznatije američko izborno samoubistvo.
Za razliku od stvarnog života, politička verzija može postati platforma za ponovno rađanje. Treba se prisjetiti da su uprkos njihovim pokušajima da se dodvore, Dukakis i Keri obojica izgbubili predsjedničke trke od jednog Buša. To je označilo kraj njihovih nada za ulazak u Bijelu kuću; nema povratka za povlađivače koji ne uspiju u svojoj misiji.
Čejnijeva je s druge strane ostavila trag koji bi mogao definisati sudbinu američkog konzervativizma. Ukoliko je republikanstvo Tramp, a Tramp republikanstvo, partiju i zemlju čekaju teške odluke. “Stojimo na ivici ambisa”, kazala je nedavno Čejnijeva.
Šta nam njen poraz govori o budućnosti američke demokratije? Najjasnija poruka jeste da je Republikanska partija postala autoritarni kult. Čejnijeva je među najkonzervativnijim poslanicima u SAD. U 93 odsto slučajeva glasanjem je podržala Trampa tokom njegovog mandata. Ona se zalaže za svako smanjenje poreza, protiv je svakog abortusa i podržava svaki novi sistem naoružanja. Poput njenog oca, Dika Čejnija, bivšeg potpredsjednika, Liz Čejni je daleko od umjerene ili onoga što pojedini pogrdno nazivaju “republikanac samo po imenu”.
Konvencionalne partije obuzdavaju svoje ekstreme. U slučaju današnjih američkih republikanaca, ekstrem postavlja narativ.
Pad u nemilost Čejnijeve pokreće jedno pitanje: Šta definiše današnju Republikansku partiju? U njenim korijenima su dvije strasti: koga voli i koga ne voli. Partijska baza obožava Trampa. Svi u Vašingtonu znaju da to nije slučaj s velikim brojem, ako ne i većinom izabranih republikanaca. Ličnosti kao što su Marko Rubio iz Floride i Ted Kruz i Teksasa kazali su otvoreno što misle 2016. godine kada su opisali Trampa kao jeftinog prevaranta. Harijet Hejgmen, republikanka koju je podržao Tramp i koja je porazila Čejnijevu, vjerovatno je bila iskrena 2016. kada je Trampa nazvala “rasistom i kesnofobom”.
Ambicija i strah od rulje pretvorili su sve ove ličnosti u šuplje mini Trampove.
Konvencionalne partije obuzdavaju svoje ekstreme. U slučaju današnjih američkih republikanaca, ekstrem postavlja narativ. U neko drugo vrijeme, Mardžori Tejlor Grini, kongresmenka iz Džordžije, bila bi okarakterisana kao politička nakaza. Grini otvoreno zagovara KjuAnon teoriju da američkim establišmentom upravljaju pedofili. Što su njeni stavovi uvredljiviji, više novca prikuplja. Prošle nedjelje je dobila ovacije na skupu gdje je rekla da se protivi solarnim panelima jer rade samo dok ima sunca. “Želim da ostanem budna do kasno u noć”, kazala je ona. “Ne želim da moram u krevet kada zađe sunce.”
Današnja Republikanska partija pripada Grinijevoj, a ne Čejnijevoj. Snažnije je motiviše ono što mrzi nego divljenje Trampu. Nemam pojma da li je Grinijeva glupa kao što zvuči. Možda je izuzetno pametna. Ključ uspjeha u današnjem konzervativnom pokretu jeste provociranje onih koji na njega gledaju snishodljivo. To garantuje medijsku ozloglašenost koja se može unovčiti. Tramp je osmislio taj model. Međutim, tu nije kraj. Ključ je naljutiti obrazovane moraliste u priobalnoj urbanoj Americi. Što gluplje zvučite, imaćete veći prezir kulturne elite a to vrijedi zlata na izborima.
Nejasno je kako bi jedna Čejnijeva mogla probiti ovu dijalektiku. Čejnijeva vjeruje da predstavlja vječne republikanske vrijednosti poput integriteta, karaktera i hrabrosti. Ona posjeduje sve tri i to u obilju. Međutim, nijedan od tih kvaliteta izgleda da se danas ne računa među njenim kolegama republikancima. Moguće je da planira da pokvari igru za Trampa na izborima 2024. Ponovo bi mogla da se žrtvuje za veći cilj. Smjelija opklada bi bila da 2025. godine ili kasnije ona bude spremna da pokupi djelove partije koja pati od post-trampovskog stresnog poremećaja. Međutim, to bi značilo precijeniti razmjere u kojoj se ova patologija svodi samo na Trampa. “Doći će dan kada će Donald Tramp otići, ali vaša nečast će ostati”, kazala je Čejnijeva kolegama republikancima. Ključno je pitanje šta će se dogoditi u periodu između toga.
Tekst je preuzet iz “Fajnenšl tajmsa”
Prevod: N. Bogetić
Bonus video:
