Gradovi svijeta se mijenjaju. Čini se da je pauza inspirisala svjetske urbaniste da preispitaju kako gradovi širom svijeta mogu da evoluiraju i krenu drugačijim tokom.
Pariška Jelisejska polja, jedan od puteva sa najvećim zastojima na svijetu, postaće džinovska bašta. Milano je na putu da postane prvi petnaestominutni grad na svijetu, prenosi Science Focus.
Djeluje da je pandemija za neke postala trenutak da ponovo zamisle kako vidimo budućnost naših najstarijih gradova.
Na ovoj prekretnici, brojni su načini kako bi gradovi mogli da promijene kurs nakon pandemije.
Napravite petnaestominutne gradove
Ideja koja je postala popularna u glavnim gradovima širom svijeta je petnaestominutni grad. Ovo mijenja grad od gustog centra sa okolnim predgrađima u niz lokacija u okviru kojih se nalaze sadržaji za kupovinu i zabavu. Nijedna od ovih tački nije udaljena više od 15 minuta hoda ili vožnje bicikla od mjesta gdje ljudi žive.
Međutim, stvaranje petnaestominutnih gradova oslanja se na novu infrastrukturu kako bi se omogućilo ljudima da bezbijedno hodaju i voze bicikla do svojih odredišta, a to može stvoriti probleme. „Složeni sistem u kojem 70 miliona ljudi u isto vrijeme razumije, slaže se i prihvata pravila neće se desiti“, kaže dr Ijan Voker, profesor psihologije životne sredine na Univerzitetu u Sariju.
„Daleko je bolje imati sistem u kome nije važno da li se slažete sa pravilima ili ne, i dalje je bezbjedan. Ekstremni primjer je da pješaci ne mogu da idu na auto-put, tako da ih vozači ne mogu tamo udariti. Možete početi da radite takve stvari u gradovima ako imate odvojenu biciklističku infrastrukturu, ili još bolje, odvojenu infrastrukturu za vožnju koja drži vozače bezbjedno podalje od svih ostalih.”
Povezivanje gradova sa prirodom
Pandemija Kovid-a podstakla je mnoge ljude da cijene boravak u prirodi, otkrivši da ih je tako provedeno vrijeme opustilo i poboljšalo njihovo mentalno zdravlje. Pošto ljudi nijesu mogli da putuju na velike udaljenosti, tražili su zelene površine bliže kući, kao što su bašte i lokalni parkovi. Od tada su sve veći pozivi da se naši gradovi preobraze kako bismo mogli da nastavimo da uživamo u ovoj povezanosti sa prirodom u godinama koje dolaze.
Prednosti boravka među prirodom su podržane i naukom, sa studijama koje pokazuju vezu između poboljšanja mentalnog zdravlja i obližnjih zelenih površina.
Budući da su gradovi odgovorni za 80 odsto svjetskih emisija gasova staklene bašte, oni u velikoj mjeri doprinose klimatskim promjenama. Ubrizgavanje zelenila u urbane prostore može pomoći u apsorpciji ugljenika, poboljšanju kvaliteta vazduha i ublažavanju poplava. U tom cilju se grade visoke zgrade u Singapuru sa vertikalnim baštama na bokovima.
Postoje i neki dokazi da loš kvalitet vazduha može uticati na mikrobiom u našim probavnim sistemima, dovodeći do stanja kao što su Kronova bolest ili upala slijepog crijeva. Rad profesora Gilaada Kaplana sa Univerziteta u Kalgariju sugeriše da zagađenje vazduha narušava zaštitne barijere na zidovima crijeva.
Kako bi se gradski centri mogli promijeniti?
To što su bili primorani da ostanu kod kuće tokom pandemije navelo je mnoge ljude da shvate da im se poprilično sviđa rad na daljinu i da ne žele da se vraćaju u svoje kancelarije u centru grada sa punim radnim vremenom. Ovo je imalo negativne efekte, jer prodavnice dobijaju manje kupaca, a poslodavci počinju da se pitaju zašto iznajmljuju sav taj skupi poslovni prostor u centru grada.
Pa kako bi se naši gradski centri mogli promijeniti? Jedna ideja je da ih pretvorimo u aktivnije oblasti, posvećene aktivnostima, a ne samo kupovini. To znači povećanje kafića, restorana i bioskopa. Nakon Kovid-a, pijace na otvorenom se sve više doživljavaju kao sigurnija mjesta za kupovinu od prodavnica, a obezbjeđivanje javnog pristupa brzom internetu na trgovačkim ulicama moglo bi da podstakne kupce da se zadržavaju u kafiću i možda tamo rade, umjesto da idu kući.
Jedna riječ koja se često pojavljuje kada se govori o budućnosti gradova je „lokalno“. Često se pominje ideja da gradski centri postanu „lokalniji“, podstičući povratak prodavnica hrane koje prodaju lokalne proizvode, a ne lanaca prodavnica.
Jedna od prepreka ovakvim promjenama je, međutim, ljudska priroda. Toliko smo navikli da su naši gradovi takvi kakvi jesu da ne možemo uvijek da zamislimo da su drugačiji ili bolji.
Bonus video:
