Njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer govorio je o predlogu Pekinga o okončanju rata u Ukrajini i pozvao na „pravedan mir“ za Ukrajinu. Predsjednik je, međutim, izrazio sumnju u to da Narodna Republika na tom putu želi da igra konstruktivnu ulogu.
S pravom, jer dokument iz Pekinga u suštini je sažetak poznatih stavova, ne daje putokaz ka miru i ne objašnjava kakvu ulogu Kina želi da ima u tom procesu. Nadalje, pogrešno se procjenjuju činjenice i omalovažava napadnuta Ukrajinu, koja se opisuje kao ratni akter na istom nivou kao i Rusija.
U čemu se sastoji sukob?
Kina kaže da obje strane moraju da se vrate za pregovarački sto kako bi riješile svoj sukob. Ali u čemu je suština sukoba? Peking tvrdi da je uzrok rata to što NATO želi da se proširi. Ali, na početku ruske invazije nije bilo na vidiku pristupanje Ukrajine odbrambenom savezu, koji kao takav uopšte ne bi predstavljao nikakvu prijetnju Rusiji. Na osnovu te namjerne lažne tvrdnje, za Peking je logično da će Kijev pod određenim okolnostima morati da ustupi područja Rusiji.
No istočni dio Ukrajine i poluostrvo Krim koje je okupirala Rusija, pripadaju teritoriji Ukrajine, što je potvrđeno međunarodnim pravom. Suprotno tvrdnjama Pekinga, Rusija tu nije djelovala u samoodbrani kako bi preduhitrila NATO, već je prekršila zakon koji određuje svjetski poredak od kraja Drugog svjetskog rata. Rat je rezultat Putinovog odbijanja da razgovora sa susjednom državom. Pri tome takođe nije jasno o čemu ruski predsjednik zapravo želi da razgovara i na osnovu čega. Jer, kao i svaka druga država – to čak i Peking priznaje u svom dokumentu – Ukrajina ima pravo da slobodno bira saveze i odredi svoj put bez traženja odobrenja. Razgovori se zato mogu održati najranije tada kad se Rusija potpuno povuče s nezakonito okupiranih teritorija.
Primjer: politika prema Tajvanu
Peking sa svojim predlogom slijedi jasnu strategiju: stalnim ponavljanjem lažnih tvrdnji želi se da se stvori utisak da je kinesko gledište legitimno. Na tom kursu Peking već decenijama nastupa u Ujedinjenim nacijama. Tamo pogrešno tvrdi da je Rezolucijom 2758, kojom se Narodnoj Republici Kini daje mjesto u UN, priznato i da je Tajvan dio Kine. Ali nije tako. No, taj primjer pokazuje da je Peking izdržljiv kada je riječ o širenju neistina.
Iz svega ovoga je jasno da Narodna Republika nije neutralan akter koji bi mogao da odigra ozbiljnu ulogu na putu ka miru u Ukrajini. Na godišnjicu ruske invazije, Peking se još jednom uzdržao od glasanja o rezoluciji o ratu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Također, Peking u dogovoru s Kremljom odbija da ovaj rat nazove ratom.
Optužbe samo protiv SAD
Kineski predsednik Si Đinping tvrdi doduše da njegova zemlja stoji iza teritorijalnog integriteta nacionalnih država, ali istovremeno negira da Rusija gazi nogama upravo taj stečeni suverenitet. Peking podiže optužbe samo protiv SAD: isporuke oružja rasplamsavaju rat i zato bi ih trebalo osuditi, navodi Peking. Pri tom zemlje koje podržavaju Ukrajinu samo ispunjavaju svoju dužnost prema međunarodnom pravnom načelu „odgovornost za zaštitu“, koje kaže da se onima koji su nevino napadnuti mora pomoći. Upravo je to slučaj u Ukrajini. Ne postoji dobar rat, ali postoje dobri razlozi da se pomogne napadnutoj zemlji u nevolji.
Sve je više izvještaja da Peking u međuvremenu i sam planira da isporuči oružje na front u Ukrajini kako bi podržao Putinov agresorski rat. Jasno je zašto se to događa: za Sija bi bio ultimativni horor-scenario da Putin bude svrgnut i da demokratska opozicija dođe na vlast u Rusiji. Ne može biti većeg licemjerja od toga. Peking namjerno pretvara rat u Ukrajini u posrednički rat između sebe i Sjedinjenih Država. To ne liči na deeskalaciju. Uz pomoć Kine ne može se postići pravedan mir.
*Aleksander Gerlah živi u Njujorku, član je Karnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i naučni saradnik na internet-institutu Univerziteta u Oksfordu. Doktorirao je u oblastima lingvistike i teologije. Predavao je na Harvardu, kao i na univerzitetima na Tajvanu i u Hongkongu. Povremeno piše autorske tekstove za DW. Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.
Bonus video:
