U roku od nekoliko dana Saudijska Arabija je postigla istorijske sporazume sa dvije vodeće svjetske sile - Kinom i Sjedinjenim Državama
Rijad je, uz posredovanje Kine, potpisao dogovor o obnovi diplomatskih veza sa svojim vječitim rivalom Iranom, a zatim objavio ogroman ugovor za kupovinu komercijalnih aviona od američke kompanije Boing.
Ova dva događaja podstakla su spekulacije da Saudijci obilježavaju teritoriju kao dominantna ekonomska i geopolitička sila koja posjeduje fleksibilnost da izvlači korist dok se Peking i Vašington međusobno takmiče, ističe agencija Asošijetid pres.
Međutim, za Vašington i generalno svijet intrigantniji je aspekat da je Kina prvi put dobila glavnu ulogu u bliskoistočnoj politici. Dogovor između Rijada i Teherana objavljen je nakon četiri dana pregovora u Pekingu, o kojima javnost prethodno nije bila obaviještena.
Odnos Saudijske Arabije i Irana je tokom istorije bio problematičan i u sjenci sektaške podjele i žestokog rivalstva u regionu. Diplomatski odnosi su prekinuti 2016. godine nakon što je Saudijska Arabija pogubila uglednog šiitskog sveštenika Nimr al Nimra. Demonstranti u Teheranu upali su u saudijsku ambasadu, a iranski vrhovni lider ajatolah Ali Hamenei, obećao je “božansku osvetu”.
Značajan napredak postignut je tokom nekoliko rundi ranijih pregovora održanih u Omanu i Iraku, mnogo prije nego što je prošle nedjelje u Kini tokom svečanog Nacionalnog narodnog kongresa objavljeno da je dogovor postignut.
Mada američki zvačnici tvrde da im angažman Pekinga u cilju ublažavanja tenzija na Bliskom istoku ne smeta, analitičari smatraju da saudijsko-iranski dogovor naglašava važnu dimenziju kinesko-američkog rivalstva, a to je pitanje na koga će druge države gledati kao na najboljeg vodiča za budući svjetski poredak: na Peking ili Vašington.
Stiven Volt, profesor međunarodnih odnosa na Harvardu u kolumni za magazin “Forin polisi” ocjenjuje da je dogovor zapravo poziv “na buđenje za administraciju predsjednika Džoa Bajdena i ostatak spoljnopolitičkog establišmenta Sjedinjenih Država, jer razotkriva samonametnute ograničenja koja su dugo sakatila američku politiku na Bliskom istoku”. “Takođe naglašava kako Kina pokušava da se predstavi kao sila mira u svijetu, što je plašt koji su Sjedinjene Države uglavnom napustile posljednjih godina”, piše Volt.
Zvaničnici Bijele kuće u javnim istupima odbacuju ideju da ovakav razvoj događaja predstavlja promjenu dinamike u rivalstvu između Kine i SAD na Bliskom istoku. Portparol Bijele kuće Džon Kirbi kazao je da mada Vašington nije bio direktno uključen, Saudijska Arabija je redovno obavještavala američke zvaničnike o pregovorima sa Iranom.
Kirbi je na ovaj način očigledno pokušao da umanji ulogu Kine u sklapanju dogovora između Teherana i Rijada, tvrdeći da Bijela kuća vjeruje da su unutrašnji i spoljašnji pritisci, uključujući i efikasno saudijsko odvraćanje napada od strane Irana ili posrednika, na kraju uticali da Teheran sjedne za sto i pregovara. Peking se uključio u iransko-saudijske pregovore u trenutku kada je voće već “sazrijevalo na lozi”, rekao je za AP visoki američki zvaničnik koji je želio da ostane anoniman.
”Šamar Bajdenovoj administraciji”
Sa druge strane bivši američki i UN zvaničnik Džefri Feltman kazao je da je zapravo uloga Kine, a ne ponovno otvaranje iranskih i saudijskih ambasada nakon šest godina, najznačajniji aspekat dogovora.
”Ovo će biti interpretirano - i to vjerovatno sa pravom - kao šamar Bajdenovoj administraciji i kao dokaz da je Kina sila u usponu”, kazao je Feltman za Rojters.
Bijela kuća sa indignacijom odbacuje i ideju da veliki ugovor o kupovini aviona ukazuje na značajnu promjenu odnosa administracije prema Rijadu nakon Bajdenovih žestokih kritika upućenih na početku mandata zbog stanja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji i zbog prošlogodišnje odluke kartela OPEK plus na da smanji proizvodnju nafte.
Ipak, uloga Kine u obnovi diplomatskih veza između Rijada i Teherana i veliki ugovor sa Boingom - za koji Bijela kuća tvrdi da se zalagala - dali su novi obrt Bajdenovom burnom odnosu sa saudijskim princom prijestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom, ističe AP.
Kao kandidat za ulazak u Bijelu kuću, Bajden je obećavao da će saudijski vladari platiti “cijenu” za ubistvo novinara i kritičara saudijskog rukovodstva Džamala Hašogija 2018. godine. U skorije vrijeme, nakon što je kartel OPEK plus u oktobru najavio da smanjuje proizvodnju, Bajden je obećao “posljedice” za potez za koji je američka administracija kazala da ide u korist Rusije. Sada, u trenutku kada se Kina u najmanju ruku upušta u nametljiviju diplomatiju na Bliskom istoku, izgleda da je Vašington spreman na popustljiviji stav.
Jemen - sljedeći diplomatski poduhvat Kine?
Dogovor postignut prošlog petka takođe pruža nadu za uspostavljanje trajnijeg mira u Jemenu, gdje se konflikt koji je izbio 2014. u velikoj mjeri smatra posredničkim ratom između Saudijske Arabije i Irana.
Savjetnik za nacionalnu bezbjednost u Bijeloj kući Džejk Salivan kazao je ranije ove nedjelje da Kina radom na suzbijanju tenzija između zalivskih arapskih država koje godinama vode posredničke ratove u Jemenu, Siriji, Libanu i Iraku, zapravo doprinosi zajedničkom cilju.
”To je nešto što mi smatramo pozitivnim dok god promoviše ono za što se i SAD zalažu u regionu, a to je deeskalacija i smanjenje tenzija”, kazao je Salivan.
Kina ima diplomatske odnose i posluje sa svim stranama: Egiptom, Saudijskom Arabijom, Izraelom, zalivskim državama, čak i sa Bašarom al Asadom u Siriji. Tako jedna velika sila najbolje koristi svoj uticaj. Jasno stavite do znanja da ste voljni da radite sa drugima ako su oni voljni da rade sa vama, a vaše veze sa drugima ih istovremeno podsjećaju da vi imate druge opcije
Međutim, privatno zvaničnici su skeptični po pitanju sposobnosti i želje Kine da igra ulogu u rješavanju nekih od najtežih kriza u regionu, uključujući i dugi pogubni posrednički rat u Jemenu.
Huti, saveznici Irana, zauzeli su glavni grad Jemena, Sanu, 2014. i natjerali međunarodno priznatu vladu u egzil u Saudijsku Arabiju. Koalicija predvođena Saudijskom Arabijom naoružana američkim oružjem i obavještajnim podacima ušla je 2015. u rat na strani jemenske vlade u egzilu.
Godine neizvjesnog rata stvorile su humanitarnu katastrofu i gurnule najsiromašniju zemlju arapskog svijeta na ivicu gladi. Ukupno, u ratu je stradalo preko 150 000 ljudi, uključujući i 14 500 civila.
Šestomjesečno primirje, najduže u konfliktu u Jemenu, isteklo je u oktobru, ali je uspostavljanje trajnog mira jedan od najvećih prioriteta američke administracije na Bliskom istoku. Specijalni američki izaslanik za Jemen, Tim Lenderking ove nedjelje boravi u posjeti saudijskoj Arabiji i Omanu kako bi pokušao da uz posredovanje UN postigne primirje u Jemenu, tvrdi Stejt department.
”Posredovanje Kine u postizanju dogovora u Jemenu moglo bi imati “značajne posljedice” za Vašington, kazao je Danijel Rasel, vodeći diplomata za istočnu Aziju u administraciji bivšeg predsjednika Baraka Obame. Rasel je za Rojters kazao da je neuobičajeno da Kina samostalno djeluje kako bi pomogla u postizanju diplomatskog dogovora u sporu u koji nije direktno umiješana.
”Pitanje je, da li su ovo obrisi onoga što slijedi”, kazao je on. “Može li to biti uvod kineskog posredovanja između Rusije i Ukrajine kada Si posjeti Moskvu ove nedjelje?”
Do sada, Kina stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, nije izražavala veliko interesovanje za konflikt u Jemenu, Siriji ili za izraelsko palestinsku situaciju, tvrde američki zvaničnici. Ipak, Si je ove nedjelje zatražio da Kina igra veću ulogu u upravljanju globalnim dešavanjima nakon što je Peking ostvario svojevrsni diplomatski puč dogovorom između Irana i Saudijaca.
”To je ubrizgalo pozitivni elemenat u mir, stabilnost, solidarnost i saradnju regiona”, kazao je u srijedu zamjenik kineskog ambasadora u UN Geng Šuang pred Savjetom bezbjednosti UN.
”Nadamo se da takođe može stvoriti povoljne uslove za poboljšanje situacije u Jemenu”.
Posao i diplomatija
Zvaničnici u Bijeloj kući tvrde da je Peking izrazio skormno interesovanje za oživljavanje nuklearnog sporazuma sa Iranom - čiji je potpisnik - iz kojeg je Donald Tramp 2018. godine povukao SAD. Izvjesno je da Kina - veliki potrošač i iranske i saudijske nafte pojačava politički uticaj u regionu.
Kirbi je kazao da SAD pomno prate ponašanje Pekinga na Bliskom istoku i šire. “Što se tiče kineskog uticaja tamo ili u Africi ili Latinskoj Americi, nemamo povez oko očiju”, kazao je on. “Svakako da nastavljamo da pratimo Kinu dok pokušava da stekne uticaj ili uporište širom svijeta iz sopstvenih sebičnih interesa”.
Majls Ju, direktor Kineskog centra na Hadson institutu, kazao je da Sijev poziv da Kina preuzme aktivniju ulogu na međunarodnoj sceni zahtijeva da Peking dramatično promijeni svoj pristup.
”Kineske diplomatske inicijative su zasnovane na jednoj stvari: novcu”, kazao je Ju, koji je služio kao politički savjetnik za Kinu državnog sekretara Majka Pompea za vrijeme Trampove administracije. “Oni su stvorili prijatelje u Africi i Aziji, ali je to uglavno monetarni odnos. Takve vrste transakcija ne stvaraju stalna prijateljstva”.
Sa druge strane Stiven Volt u kolumni za “Forin Polisi” ističe da je Kina upravo zahvaljujući dramatičnom jačanju ekonomske moći mogla da se uključi i preuzme veću ulogu na Bliskom istoku.
”Štaviše, Kina je mogla da posreduje između Irana i Saudijske Arabije upravo zbog njenih dobrih poslovnih odnosa sa većinom država u regionu. Kina ima diplomatske odnose i posluje sa svim stranama: Egiptom, Saudijskom Arabijom, Izraelom, zalivskim državama, čak i sa Bašarom al Asadom u Siriji. Tako jedna velika sila najbolje koristi svoj uticaj. Jasno stavite do znanja da ste voljni da radite sa drugima ako su oni voljni da rade sa vama, a vaše veze sa drugima ih istovremeno podsjećaju da vi imate druge opcije”, ističe Volt.
Da angažman Pekinga na Bliskom istoku pojačava utisak o rastu kineske moći i uticaja i doprinosi narativu smanjenog globalnog prisustva SAD smatra i Džon Alterman, iz Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.
”Ne tako suptilna poruka koju Kina šalje jeste da dok su Sjedinjene Države dominantna vojna sila u Zalivu, Kina je snažna i sve prisutnija u diplomatskom smislu”, kazao je Alterman za Rojters.
Oružani sistemi vežu Saudijsku Arabiju za Sjedinjene Države
Bijela kuća trenutno nije pretjerano zabrinuta zbog okretanja Saudijaca prema Kini i to iz nekoliko razloga, uključujući i onaj što je cjelokupni saudijski odbrambeni sistem zasnovan na američkom oružju i rezervnim djelovima, kazali su američki zvaničnici za agenciju Asošijetid pres. Oni su dodali da bi Saudijcima bilo potrebno najmanje deset godina da sa američkih oružanih sistema pređu na ruske ili kineske.
Saudijska zavisnost od američkog oružja i američko vojno i komercijalno prisustvo u kraljevstvu - oko 70 000 Amerikanaca živi u toj zemlji - odigrali su veliku ulogu u prevazilaženju teških trenutaka u odnosu tokom godinam, kazao je Les Janka, bivši predsjednik kompanije Rejtion Arabian Sistem, koji godinama živi u Saudijskoj Arabiji.
”Bila bi potrebna “nezamisliva količina aktivnosti za promjenu imajući u vidu oslanjanje na američko oružje, američku tehnologiju, američku obuku, i sve što ide uz to”, kazao je Janka.
Bonus video:
