Džeron Lanije, kum virtuelne realnosti i poznavalac svega na internetu, poznat je pod nadimkom “sumorni optimista”. Njegov sumorni optimizam nam nikada nije bio potrebniji nego sada. Ovih dana, teško je pronaći članak ili potkast u kojem nam proroci propasti svijeta ne govore da iskušavamo sreću sa vještačkom inteligencijom (AI), da će nam se naša oholost obiti o glavu i da roboti preizimaju svijet. Slušamo priče o tome kako četbotovi postaju najbolji prijatelji, izražavaju ljubav, pokušavaju da unište stabilne brakove, i prijete haosom na globalnom nivou.
Da li je vještačka inteligencija zaista sposobna da nas nadmudri i preuzme svijet? “Vaše pitanje nema smisla”, kaže Lanije smirenim melodičnim glasom. “Upravo ste upotrijebili niz izraza koji su za mene fiktivni. Izvinjavam se što odgovaram na ovakav način, ali to je smiješno... nerealno”. To je stvar naučnofantastičnih filmova poput “Matriksa” i “Terminatora”.
Lanijeu se zapravo ne dopada sam izraz vještačka inteligencija, jer ne prihvata ideju da se radi o inteligenciji, i da bi nam mogla biti konkurencija. “Ideja da bi mogla nadmašiti ljudske sposobnosti je smiješna, jer se ona zapravo sastoji od ljudskih sposobnosti”. On kaže da je upoređivanje nas sa vještačkom inteligencijom isto kao da se poredimo sa automobilom. “To je kao da kažemo da je automobil brži od čovjeka. Naravno da je tako, a ipak ne govorimo da je automobil postao bolji trkač”.
Međutim, Lanije ne želi da postanemo nadmeni. Ima još puno razloga za brigu: izumiranje ljudske vrste ostaje mogućnost ako zloupotrijebimo vještačku inteligenciju. Lanije, 62, radio je sa mnogim Internet vizionarima i moćnicima. On je istovremeno i insajder (radio je u Majkrosoftu) i autsajder (konstantno ukazuje na opasnosti koje predstavlja internet).
Takođe je jedan od najistaknutijih ljudi na planeti - prorok sa dredovima, nevjerovatnom biografijom, elokvencijom koja odgovara njegovom ogromnom mozgu i kikotom koliko alarmantnim, toliko i životnim.
Mada se sa pravom može nazivati tehnološkim guruom, njegova misija jeste da zagovara ljudskost ispred digitalnog - da nas podsjeća da smo mi napravili mašine, a vještačka inteligencija je samo ono što mi izgovorimo u limenku. U knjigama “Vi nijeste naprava” i “Deset razloga da izbrišete naloge na društvenim mrežama”, on tvrdi da Internet umrtvljuje ličnu interakciju, guši inventivnost i čini politiku izopačenom.
U svom drugom životu, on je profesionalni savremeni klasični muzičar koji briljantno svira rijetke i drevne instrumente. Često koristi muziku kako bi objasnio genijalnost i ograničenja tehnologije. U suštini, digitalna tehnologija funkcioniše na način uključivanja/isključivanja, poput dugmića na tastaturi, a nedostaje joj beskrajna raznolikost saksofona ili ljudskog glasa.
”Sa moje tačke gledišta, opasnost nije u tome da će neki novi strani entitet progovoriti kroz našu tehnologiju, preuzeti svijet i uništiti nas. Ja smatram da opasnost leži u tome da ćemo mi iskoristiti našu tehnologiju kako bi postali neinteligentni, ili da kažem ludi, na način da ne djelujemo sa dovoljno razuma i interesovanja da bismo opstali, i da onda suštinski umremo kroz ludilo”.
Lanije kaže da što je tehnologija sofisticiranija, to sa njom možemo nanijeti veću štetu i da zbog toga treba da imamo veću “odgovornost prema razumu”. Drugim riječima, “odgovornost da djelujemo moralno i ljudski”.
Lanije je bio jedino dijete jevrejskih roditelja koji su dobro poznavali neljudskost. Njegova majka, rođena u Beču, bila je plavuša i uspjela je da izađe iz koncentracionog logora predstavljajući se kao Arijevka. Zatim se preselila u SAD gdje je radila kao pijanistkinja i trgovkinja na berzi. Njegov otac, čija je porodica uglavnom nestala u ukrajinskim pogromima, obavljao je niz poslova počev od arhitekte do urednika časopisa žute štampe i na kraju nastavnika u osnovnoj školi. Lanije je rođen u Njujorku, ali se porodica brzo preselila na zapad SAD. Kada je imao devet godina, njegova majka je stradala kada se njen automobil prevrnuo dok se vraćala pošto je položila vozački test.
Nakon njene smrti otac i sin su ostali traumatizovani i siromašni. Preselili su se u Novi Meksiko gdje su živjeli u šatorima.
Bio je zapanjujuće bistar. Sa 14 godina upisao se na Državni univerzitet u Novom Meksiku, pohađajući napredne matematičke kurseve, što ga je dovelo do kompjuterskog programiranja. Nikada nije diplomirao, ali je išao u umjetničku školu koju je napustio zbog loših ocjena. Sa 17 godina radio je brojne poslove, bio je čoban, proizvodio je sir i asistirao babicama. Zatim, u ranim 20-im, postao je istraživač za Atari u Kaliforniji. Kada je postao višak, fokusirao se na projekte virtuelne realnosti, suosnivač je VPL Riserča za komercijalizaciju VR tehnologija. Mogao je postati tehnološki milijarder da je mudrije prodao svoj biznis ili da ga je novac makar malo zanimao. Kaže da sasvim dobro stoji u finansijskom smislu, i da opsceno bogatstvo nije u skladu sa njegovim vrijednostima. Danas, živi u Santa Kruzu sa suprugom i kćerkom tinejdžerkom.
Mada su mnogi digitalni gurui počeli kao idealisti, za Lanijea nije bilo sumnje da će nas internet zeznuti. Željeli smo stvari besplatno (informacije, prijateljstva, muziku), međutim kapitalizam na funkcioniše na takav način. Stoga smo postali proizvod – naši podaci se prodaju trećim stranama kako bi nam one prodavale još stvari koje nam nijesu potrebne.
”Napisao sam nešto što opisuje način na koji će se ono što danas nazivamo botovima pretvoriti u agente manipulacije. To sam napisao ranih 90-ih kada je internet tek počinjao”.
On zapravo vjeruje da botovi poput ChatGPT-a i Guglovog Barda mogu pružiti nadu za digitalni svijet.
”Željeli smo stvari besplatno (informacije, prijateljstva, muziku), međutim kapitalizam na funkcioniše na taj način. Stoga smo postali proizvod - naši podaci se prodaju trećim stranama kako bi nam one prodavale još stvari koje nam nijesu potrebne”
Lanije je oduvijek sa navjericom gledao na činjenicu da internet ostavlja utisak kao da nudi bezbroj opcija dok zapravo sužava izbor. Do sada, primarna upotreba algoritama vještačke inteligencije je bila da bira koje bismo spotove voljeli da vidimo na Jutjubu, ili čije ćemo postove vidjeti na društvenim mrežama. Lanije smatra da nas je to učinilo lijenim i lišilo radoznalosti. Prije toga, pretraživali smo zalihe u radnjama ploča ili u knjižarama. “Bili smo direktno povezani sa bazom izbora koja je zapravo bila veća umjesto što nas hrane kroz tu cijev koju kontroliše neko drugi”.
Za Lanijea, klasični primjer ograničenog izbora je Vikipedija, koja je praktično poslala svjetska enciklopedija. “Vikipedijom upravljaju neki sjajni ljudi koji su moji prijatelji. Međutim, stvar je u tome što je ona kao i svakada druga enciklopedija. Neki od nas se sjećaju kada su u papiru postojale i Enciklopedija Britanika i Enciklopedija Amerikana i one su davale različite perspektive. Sama pomisao o postojanju savšene enciklopedije je prosto uvrnuta”.
Dakle mogu li novi četbotovi to da dovedu u pitanje? “U tome je suština. Ako četbotu kažete: molim te sažmi mi stanje londonskog metroa, svaki put ćete dobiti drugačiji odgovor. Onda morate da birate”. Ova programirana nasumičnost je, kako on kaže, napredak. “Odjednom je zamisao napora da se kompjuter učini čovjekolikijim otišla dovoljno daleko u ovoj iteraciji da smo možda prirodno prerasli iluziju jednolične istine interneta ili vještačke inteligencije. To znači da ima malo više izbora, pronicljivosti i ljudskosti kod osobe koja je u interakciji sa tom stvari”.
Sve je to lijepo, ali šta je sa tim da će nas vještačka inteligencija zamijeniti na radnom mjestu. Već postoji mogućnost da četbotovi pišu članak poput ovog. Ponovo, on tvrdi da se ne radi o tome da će nas tehnologija zamijeniti, već o načinu na koji je koristimo. “Ovo može poći u dva pravca. Jedan je da se pretvaramo da je bot pravi entitet poput osobe, a zatim kako bi održali tu fantaziju pobrinućemo se i da zaboravimo koje smo izvorne tekstove koristili da bi bot funkcionisao. To bi štetilo novinarstvu. Drugi način je da vodite računa o tome odakle su izvori. I u tom slučaju pojavio bi se jedan sasvim novi svijet u kojem ukoliko se bot oslanjao na vaše izvještavanje, vi biste bili plaćeni i postojao bi zajednički osjećaj odgovornosti i sve bi bolje funkcionisalo. Izraz za to je dostojanstvo podataka”.
Međutim, Lanije se brzo vraća na mračnu planetu. “Možete koristiti vještačku inteligenciju za brže, jeftinije i obimnije stvaranje lažnih vijesti. U toj kombinaciji bi se moglo naći i naše izumiranje”.
U knjizi “Vi nijeste naprava”, on ističe da je svrha digitalne tehnologije da učini svijet “kreativnijim, izražajnijim, saosjećajnijim i zanimljivijim”. Da li se uspjelo u tome? “Jeste u nekim slučajevima. Na internetu ima mnogo kul stvari. Mislim da je TikTok opasan i da treba da bude zabranjen, a sa druge strane volim plesnu kulturu TikToka i ona treba da bude njegovana”. Zašto treba da bude zabranjen? “Zbog toga što ga kontrolišu Kinezi, i ako dođe do teških okolnosti postoje brojni užasni načini na koji taktički može biti upotrijebljen. Mislim da to nije prihvatljiv rizik. Sa druge strane je tužno jer mnogo djece voli TikTok iz potpuno ispravnih razloga”.
Što se tiče Tvitera, ona kaže da je u nama probudio ono najgore. “Ima način da ljude koji počinju kao različiti individualci spoji u istu ličnost, optimizovanu za angažovanje na Tviteru. Ta ličnost je nesigurna i nervozna, fokusirana na lične uvrede...” Primjere koje ja koristim su Tramp, Kanje i Mask. Prije deset godina oni su imali različite ličnosti. Međutim, spojili su se i imaju nevjerovatnu karakternu sličnost, i ja mislim da vi postajate takva ličnost ako provedete previše vremena na Tviteru. Pretvara vas u malo dijete u školskom dvorištu koje istovremeno očajnički želi pažnju i plaši se da će dobiti batine. Postanete lažnjak koji je usredsređen na sebe ali gubite empatiju prema drugima”
To je briljantna analiza koja nas vraća na njegov prvobitni stav - našu odgovornost prema razumu. Da li se Lanije zbog odgovornosti prema sopstvenom razumu drži dalje od društvenih mreža? “Uvijek sam mislio da su društvene mreže sranje. To je od samog početka bila čista glupost”, kazao je on uz osmijeh.
Ima još dosta toga na internetu na što je ponosan. On kaže da se slušalice virtuelne realnosti koje se sada koriste malo razlikuju od onih koje je uveo 1980-ih, a njegov rad na hirurškoj simulaciji imao je ogromne praktične koristi. Takođe postoji ogroman potencijal, kaže on, da nam vještačka inteligencija pomogne da se uhvatimo u koštac sa klimatskim promjenama i spasemo planetu.
Međutim, on je takođe vidio i ono najgore od vještačke inteligencije. “Znam ljude čija su djeca izvršila samoubistvo uz snažan doprinos Internet algoritama. Dakle u tim slučajevima oduzet je život”.
Način da se pobrinemo da imamo dovoljno zdravog razuma da opstanemo jeste da zapamtimo da nas ljudskost čini jedinstvenim. “Veliki broj modernih prosvijećenih mislilaca i ljudi iz tehnologije smatra da je staromodno vjerovati da su ljudi posebni - na primjer da je svijest stvarna. Oni su skloni da misle da postoji jednakost između onoga što računar može da bude i što može da bude ljudski mozak”. Lanije se ne slaže sa tim. “Moramo reći da je svijest stvarna i da postoji mistična unutrašnjost ljudi koja se razlikuje od svega drugog jer ako ne kažemo da su ljudi posebni, kako možemo praviti društvo ili tehnologiju koja služi ljudima?”.
Lanije gleda na sat i izvinjava se. “Znate šta. Imam zakazano kod zubara”. Realni svijet se umiješao i pokazao superiornost nad virtuelnim. Vještačka inteligencija neće popraviti njegove zube, i njemu je drago zbog toga.
Tekst je preuzet iz “Gardijana”
Priredila: N. Bogetić
Bonus video:
