Danas je skoro nemoguće slušati radio, gledati televiziju ili skrolovati društvene mreže, a da pritom nijeste izloženi reklamama koje nam govore da nam je za malo sreće i ljubavi potrebno samo zaslađeno piće ili zalogaj brze hrane. Od nas se traži da povjerujemo da ne postoji ništa što ukusni, pristupačni, brzi obrok ne može riješiti.
Tokom mnogo decenija naše prehrambeno okruženje nas neumorno podstiče da pravimo izbore koji škode našem zdravlju, bilo da to rade preko cijena, marketinga ili dostupnosti. Učestalost ovakve vrste reklama doprinio je rastućoj globalnoj krizi gojaznosti, kao i nutritivnim nedostacima pošto sve veći broj ljudi bira da jede nezdravu hranu.
Svi mi imamo pravo da kupimo štogod sebi možemo priuštiti. Međutim, komercijalne sile ograničavaju našu slobodu izbora više nego što mislimo. Novi dokazi objavljeni u časopisu “Lanset” pokazuju da su ključni uzroci lošeg zdravlja - poput gojaznosti i sličnih nezaraznih bolesti - povezani sa komercijalnim subjektima dubokih džepova i moći da utiču na izbor ljudi. Oni to čine tako što utiču na politički i ekonomski sistem i na njegove regulatorne pristupe i politike.
Način na koji komercijalni entiteti oblikuju naše prehrambeno okruženje kako bi ostvarili najveći mogući profit poznati su kao “komercijalne odrednice zdravlja”. Oni stvaraju okruženje koje nas navodi da napravimo nezdravi izbor.
To rade uglavnom na tri načina:
Mi smo društveno oblikovani da vjerujemo da je naš izbor hrane, kao odraslih osoba, rezultat slobodne volje, i slobode izbora. Međutim, za ljude sa ograničenom količinom novca, ta “sloboda” se upražnjava u kontekstu koji u širem smislu oblikuje - i ograničava - ono što proizvođači hrane i pića izaberu da proizvedu, plasiraju na tržištu i prodaju.
Marketing stvara potražnju. Supermarketi su puni ultraprerađene hrane sa puno dodatog šećera, nezdravih masti i štetnih aditiva. Ti prehrambeni proizvodi su dizajnirani da aktiviraju vašu “tačku blaženstva” ukusa i da vapite za još. Proizvođači hrane i pića koriste neetičke taktike prilikom plasiranja na tržištu. Targetiraju djecu koristeći manipulativne slike i stresirane roditelje “lakim” rješenjima za prehranjivanje i zadovoljavanje porodice.
Proizvođači hrane i pića koriste neetičke taktike prilikom plasiranja na tržištu. Targetiraju djecu koristeći manipulativne slike i stresirane roditelje "lakim" rješenjima za prehranjivanje i zadovoljavanje porodice
Profit kompanija koje proizvode hranu i piće jača njihov politički uticaj. To je naročito istina na nedovoljno regulisanim tržištima u državama sa niskim ili srednjim prihodima. Oni koriste ekonomsku moć (zapošljavanje, prihod od poreza) kako bi podržali korporativno lobiranje koje slabi politiku vlade.
U časopisu “Lanset” prikazana su četiri načina na koja vlade, preduzeća i građani mogu smanjiti štetu koju izazivaju velike korporacije i smanjiti moć komercijalnih subjekata.
Preispitivanje političkih i ekonomskih sistema
Zemlje u razvoju, uključujući Butan, Ekvador i Brazil, kao i razvijene zemlje poput Novog Zelanda i Norveške, počinju da otvaraju put za nove okvire koji na prvo mjesto stavljaju dobrobit ljudi. U Velikoj Britaniji, Škotska i Vels su takođe napravile značajne korake. Ovi okviri mjere komercijalne posljedice po zdravlje i okruženje i ohrabruju komercijalne prakse koje promovišu zdravlje. To je moguće postići kroz sprovođenje određenih mjera - poput poreza na zaslađena pića - koje će se pobrinuti da komercijalni subjekti plate dobar dio poreza, i da snose odgovornost za štetu koju proizvodnja, konzumacija i odlaganje njihovih proizvoda ima po zdravlje, socijalno okruženje i životnu sredinu.
Međunarodna konvencija o komercijalnim odrednicama zdravlja
U praksi to bi značilo, repliciranje i širenje globalnog regulatornog okvira koji funkcioniše. Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duvana pokazale su da javne zdravstvene politike mogu biti zaštićene od komercijalnih interesa.
Od usvajanja 2003. godine, konvencija je imala značajan uticaj na promjene javne politike u vezi sa kontrolom duvana širom svijeta. Obezbijedila je okvir za države kako bi razvile i implementirale mjere zasnovane na dokazima da smanje upotrebu duvana i štetu koju izaziva. Pojedini primjeri uključuju zakone o zabrani pušenja, slikovita zdravstvena upozorenja na duvanskim proizvodima, zabrana reklamiranja duvanskih proizvoda, promovisanja i sponzorstava i povećanje poreza na duvanske proizvode.
”Lanset” sugeriše da, uz podršku SZO i njenih država članica, bude usvojena “međunarodna konvencija” o komercijalnim odrednicama zdravlja. Predlaže se da lideri iz oblasti javnog zdravlja i političari repliciraju konvenciju o kontroli duvana tako što će učiniti zakonskom obavezom poštovanje niza principa ili pravila. Okvir bi trebalo da bude dovoljno širok da pokrije puni spektar komercijalnih uticaja na zdravlje. To uključuje rudarenje, fosilna goriva, kockanje, automobilsku industruju, farmaceutsku industriju, tehnologiju i društvene medije (pored poznatih industrija alkohola i hrane).
Opsežne politike prehrambenog okruženja
Jedna vrsta vladine politike koja dokazano pomaže u zaštiti i poboljšanju zdravlja su javne nabavke - način na koji vlade kupuju robu i usluge. Vlade mogu iskoristiti svoju kupovnu moć da utiču na prehrambenu industriju podsticanjem proizvodnje i distribucije zdrave hrane i ograničavanjem dostupnosti nezdravih prehrambenih proizvoda.
Gradonačelnik Njujorka je 2008. godine naredio gradskim agencijama da ispune standarde javne nabavke hrane za preko 260 miliona godišnjih obroka i užina. Standardi se odnose na hranu iz preko 3.000 programa u 12 agencija, uključujući škole, bolnice i skloništa. Nutritivni zahtjevi pokrivaju mliječne proizvode, žitarice, meso, voće i povrće i određuju pragove hranljivih materija u obroku.
Brazilski program školske hrane je još jedan primjer nacionalne politike javnih nabavki sa direktnim zdravstvenim prednostima. Program obezbjeđuje zdrave obroke milionima učenika u državnim školama širom Brazila.
Propisuje da 30 odsto zaliha za svoje potrebe otkupi od porodičnih farmera. Program je unaprijedio zdravlje i dobrobit učenika i promovisao održivu i etičku praksu proizvodnje hrane. Takođe je uspješno regulisao prodaju i marketing hrane unutar i izvan školskih ustanova.
Države širom planete bi mogle imati koristi od usvajanja ovog modela, uključujući Južnu Afriku, gdje uprkos obećanjima industrije da neće prodavati školama, nezdrava hrana i pića ostaju lako dostupni i pristupačni u školama.
Društvena mobilizacija
Građani, građanski aktivisti, praktičari javnog zdravlja i akademici mogu zahtijevati svoje pravo na zdravlje pozivanjem vlade na akciju u vezi sa komercijalnim odrednicama zdravlja. Ovo se može uraditi korišćenjem različitih strategija. Oni mogu podići svoj kolektivni glas u podršci zdravstvenim mjerama zasnovanim na dokazima; razotkriti i suprotstaviti se štetnim efektima komercijalnih odrednica na zdravlje i pravičnost; i insistirati da se komercijalni akteri i vlade smatraju odgovornim.
Priredila: N. Bogetić
Bonus video:
