Ministri energije i ekologije Grupe sedam industrijski najrazvijenih zemalja svijeta (G7) obećali su danas da će ubrzati kretanje ka čistijoj, obnovljivoj energiji, ali nisu odredili rok za ukidanje elektrana na ugalj na kraju dva dana razgovora u Saporu, na sjeveru Japana.
U zajedničkom saopštenju ministri G7 iznijeli su na šta se obavezuju, a dokument od 36 strana priprema je za samit u Hirošimi u maju.
Japan je dobio odobrenje od drugih G7 zemalja za svoju nacionalnu strategiju u kojoj se naglašava takozvani čisti ugalj, vodonik i nuklearna energija da se osigura energetska bezbjednost.
"Uviđajući tekuću globalnu energetsku krizu i ekonomske poremećaje ponovo naglašavamo našu posvećenost ubrzanju tranzicije ka zelenoj energiji do nulte emisije gasova sa efektom staklene bašte najkasnije do 2050. godine", navodi se u saopštenu.
Dodaje se da vođe uviđaju značaj nalaženja efikasnih, isplativih i različitih izvora energije čime naglašavaju posvećenost sprovođenju "momentalnih, kratkoročnih i srednjoročnih akcija u ovoj kritičnoj deceniji".
Poziv na djelovanje slijedi u vrijeme kada rastu zahtjevi Kine i drugih zemalja za dodatnu pomoć za postepen prestanak upotrebe fosilnih goriva i stabilizaciju cijena energenata i snabdijevanja usred poremećaja od ruskog rata u Ukrajini.
Jedna od tema koja je dugo neriješena je određivanje roka za postepeni prestanak upotrebe elektrana na ugalj. Japan se oslanja na ugalj za gotovo trećinu proizvodnje struje i takođe promoviše upotrebu takozvanog čistog uglja kada se koristi tehnologija da se zaustavi emisija ugljenika, i vodonika kada se koristi kao gorivo.
U današnjem dokumentu ponovljena je potreba za hitnim smanjenjem emisija ugljenika i dostizanjem sektora energije uglavnom bez ugljenika do 2035. godine.
To što će biti "u najvećem dijelu" čista energija ostavlja prostor i za proizvodnju energije na fosilna goriva, ali ministri su se složili da im prioritet budu koraci da postepeno prekinu "nekontrolisanu" proizvodnju energije na ugalj.
Zemlje G7 predstavljaju 40 odsto svjetske ekonomske aktivnosti i četvrtinu globalne emisije ugljenika. Od presudne je važnosti njihovo djelovanje, ali takođe i njihova podrška manje bogatim zemljama koje najčešće pate od najgorih efekata klimatskih promjena dok imaju najmanje resursa da ublaže te efekte.
Bonus video:
