Rođenje deteta, prvi osmjeh, prvi koraci… Roditelji su obično presrećni zbog tih napredaka njihovog potomstva. Posebni trenuci često se fotografišu ili snimaju, a zatim ponosno pokazuju rođacima i prijateljima.
To možda ponekad i nervira neke od njih, ali i to prođe, čim se foto-album ponovo vrati na policu za knjige. Međutim, s pojavom društvenih mreža i dečije fotografije sve više se objavljuju na internetu. To može da ima i neželjene posljedice.
Čak 1.300 fotografija pre 13. rođendana
"Često se radi o lajkovima ili emotikonima sa srcem", kaže Sofi Pole, koja je u njemačkoj organizaciji za zaštitu prava djeteta "Kinderhilfsverk" zadužena za medijsko obrazovanje.
Ponekad se čak na mreže postavljaju i slike s prvog ultrazvuka, ali i fotografije sa plaže, dečijih rođendana ili polaska u školu. "U principu, ne postoji ništa što nije prikazano", kaže Pole.
Djeca se ponekad plasiraju i u reklamne svrhe – neki influenseri ih koriste za reklamiranje kozmetike ili odjeće za bebe. Pritom treba podsjetiti: svako ima pravo na zaštitu sopstvenih slika. To važi posebno za djecu.
Bivša službenica Engleske za zaštitu dece En Longfild upozorila je još 2018. u jednom izvještaju da na internetu kruži prosječno oko 1.300 slika svakog djeteta pre nego što ono napuni 13 godina.
Taj fenomen ima i svoje ime: "sharenting" – pojam sačinjen od engleskih reči "to share" (podijeliti) i "!parenting" (roditeljstvo).
Posljedice objavljivanja fotografija
Internet ne zaboravlja. Ta rečenica koja se često može čuti u stvari i jeste problem, na primjer kada sama djeca nisu zadovoljna svojim fotografijama. "Ono što bi roditelji opisali kao slatko ili medeno, djeci je ponekad veoma neprijatno", objašnjava Sofi Pole.
"Ako tako nešto dospje u javnost, to može da postane povod za maltretiranja, uvrede ili komentare mržnje. Čak i kasnije, prilikom prijavljivanja za posao, odsjek za ljudske resurse firme može da progugla onog ko se prijavljuje, pa može da bude problem ako se pojave neke neprijatne slike".
Kako bi skrenula pažnju upravo na sve te probleme, njemačka blogerka Tojah Dibel 2019. pokrenula je kampanju protiv objavljivanja fotografija djece pod heštegom #deinkindauchnicht (ni tvoje dijete). Recimo, roditelj ne bi nikad objavio fotografiju sebe dok vrši nuždu, ali dječije se objavljuju.
Pored toga, na fotografijama se često vidi ne samo lice djeteta, već i njegovo okruženje: dečija soba, kuća, dvorište. Dodatni podaci, kao što su ime djeteta ili datum njegovog rođenja, često se mogu pročitati u opisima fotografije. "Ponekad ti podaci mogu da se iskoriste i za donošenje zaključaka o tome gdje dijete živi", upozorava Sofi Pole.
Nije problem samo zaštita ličnih podataka: "Naravno, uvijek postoji rizik da takve informacije i fotografije dospiju u pogrešne ruke, pa da, na primjer, počnu da kruže u krugovima pedofila", kaže Pole.
Još 2019. godine je onlajn-portal "jugendschutz.net" (zaštita mladih), koji su zajednički pokrenule njemačka savezna i pokrajinske vlade, ukazao u svom izvještaju da "ljudi sa seksualnim interesovanjem za djecu koriste Instagram za umrežavanje: fotografije djece se prikupljaju i dijele, a u komentarima i heštegovima ima seksualnih konotacija".
Iako su roditelji relativno svesni da je javno objavljivanje na Fejsbuku, TikToku ili Instagramu problematično, oni istovremeno često smatraju da su aplikacije kao što su Votsap ili Vajber relativno privatne i zato tamo nesputano dijele sve.
"Najvažnije je to koliko je veliki osjećaj odgovornosti roditelja i šta oni čine, na primjer da li podešavaju opcije o privatnosti. Odnosno, da li slike zaista dijelimo javno ili samo sa svojim pratiocima", kaže Pole.
Pri tom se čak ni u privatnom ćaskanju, ne može biti siguran da neka fotografija neće biti proslijeđena bez pitanja.
Francuska: Zakonom zabranjeno dijeljenje fotografija
Kako bi obuzdala prekomjerno širenje dječijih fotografija, Francuska kreće putem koji je jedinstven u svijetu: želi da roditeljima zabrani da dijele slike svoje djece na društvenim mrežama bez njihove dozvole.
On predviđa i da se mogu preduzeti i pravni koraci za riješavanje nesuglasica između roditelja, kao što je zabrana jednom roditelju da postavlja ili dijeli slike djeteta bez dozvole drugog roditelja. U ekstremnim slučajevima, roditelji mogu čak i da izgube pravo na fotografije svoje djece.
Nacrt zakona posebnu pažnju posvećuje "eksploataciji dječijih fotografija na onlajn-platformama".
Prihod od komercijalno korišćenih dječijih fotografija moraće da se uplaćuje na račun koji djeca od 16 godina mogu sama da koriste. Osim toga, u zakon je ugrađeno i pravno sprovodljivo "pravo na zaborav", prema kojem djeca, ako žele, mogu kasnije da sa interneta uklone svoje fotografije i video-snimke.
Sofi Pole pozitivno ocjenjuje francuski nacrt zakona zato što, smatra, osnažuje lična prava maloljetnika koje propisuje Konvencija UN o pravima djeteta.
"Poenta nije u tome da se generalno zabrani postavljanje dečijih slika na internet, već da se spriječi njihovo prekomjerno korišćenje i korišćenje bez poštovanja na društvenim mrežama", kaže Pole.
"Pravo na sopstvenu sliku znači da svaka osoba može sama da odluči koji materijal može, a koji ne smije javno da se objavljuje. Zato je sa stanovišta prava djeteta apsolutno važno da se sama djeca uključe u donošenje odluke, kao i da se ’ne’ od deteta prihvata, a ne da se ignoriše", kaže Pole.
U drugim zemljama još uvijek nema takvog zakonodavnog projekta kao u Francuskoj. Zato je, ukazuje Sofi Pole, obrazovanje najvažnije sredstvo za zaštitu djece od neželjenih posljedica dijeljenja njihovih slika na internetu – obrazovanje u obdaništima, školama, na društvenim mrežama, ali posebno obrazovanje samih roditelja.
Porodice moraju da "razvijaju zajedničko razumijevanje koje podrazumijeva da se prema sopstvenim fotografijama treba odnositi s poštovanjem i odgovornošću", kaže Pole.
"Jer, najkasnije od trenutka kada dobiju svoj pametni telefon, i sama djeca će se naći na društvenim mrežama. A ona će se tamo, naravno, ponašati pod jakim uticajem onoga kako se to radi u njihovoj porodici".
Bonus video:
