Širom svijeta, cijene hrane su uporno i bolno visoke. To je istovremeno i zbunjujuće budući da su na globalnom tržištu cijene žita, biljnog ulja, mliječnih i drugih poljoprivrednih proizvoda pale sa rekordno visokih cijena, ocjenjuje agencija Asošijetid pres. Ipak, olakšanje se nije odrazilo na realni svijet kupaca, uličnih prodavaca i porodica koje pokušavaju da sastave kraj sa krajem.
Cijene hrane su već bile visoke kada je Rusija napala Ukrajinu u februaru prošle godine, poremetivši trgovinu žitom i vještačkim đubrivima što je izazvalo dalji rast cijena. Međutim, na globalnom nivou taj šok cijena je davno završen.
Ujedinjene nacije tvrde da cijene hrane padaju 12 uzastopnih mjeseci zahvaljujući pristojnim žetvama u Brazilu i Rusiji i krhkom ratnom sporazumu za izvoz žita preko Crnog mora. Indeks cijena hrane UN Agencije za hranu i poljoprivredu je niži nego što je bio kada su ruske trupe upale u Ukrajinu, ističe AP. Ipak, visoke cijene prehrambenih proizvoda koje ljudi moraju kupovati i dalje rastu, što doprinosi bolno visokoj inflaciji u cijelom svijetu od Sjedinjenih Država i Evrope do zemalja u razvoju.
Tržišta hrane su toliko isprepletana da nezavisno od toga “u kojem dijelu svijeta se nalazite, vi osjećate posljedice globalnog rasta cijena”, kazao je za AP Ijan Mičel, ekonomista i jedan od direktora Evropskog programa u Centru za globalni razvoj.
Postavlja se pitanje zašto je inflacija cijena hrane toliko nepomična i to ne na svjetskom tržištu robe, već tamo gdje je najvažnije na pijacama, prodavnicama i trpezarijskim stolovima širom svijeta.
Džozef Glauber, glavni ekonomista u američkom Odsjeku za poljoprivredu ističe da su cijene određenih poljoprivrednih proizvod, pomorandži, pšenice, mesa, samo početak.
On kaže da u SAD, gdje su cijene hrane skočile 8,5 odsto u odnosu na prethodnu godinu, 75 odsto troškova raste od momenta nakon što proizvod napusti farmu. Radi se o troškovima energije, prerade, transporta i radne snage.
A mnogi od tih troškova ugrađeni su u takozvanu baznu inflaciju, koja isključuje promjenljive cijene hrane i energije i koju je izuzetno teško izbaciti iz svjetske ekonomije. Cijene hrane porasle su za 19,5 odsto u Evropskoj uniji prošlog mjeseca u odnosu na godinu ranije i za 19,2 odsto u Velikoj Britaniji, što je najveći rast u zadnjih 46 godina.
Glauber tvrdi da će inflacija hrane “padati, ali će padati sporo, uglavnom zbog drugih faktora koji su i dalje prilično visoki”.
Drugi, uključujući i američkog predsjednika Džoa Bajdena, smatraju da je krivac nešto drugo: talas kompanijskog udruživanja koji je tokom godina smanjio konkurentnost u prehrambenoj industriji.
Bijela kuća je prošle godine ukazala da samo četiri kompanije za pakovanje mesnih proizvoda kontrolišu 85 odsto američkog tržišta govedine. Isto tako, samo četiri firme kontrolišu 70 odsto tržišta svinjetine i 54 odsto tržišta živinskog mesa. Te kompanije, prema tvrdnjama kritičara, mogu i koriste svoju moć na tržištu kako bi dizale cijene.
Glauber, koji sada radi u Međunarodnom institutu za prehrambenu politiku, smatra da je izvan Sjedinjenih Država snažan dolar krivac za visoke cijene. U drugim nedavnim krizama cijena hrane poput one 2007. i 2008, dolar nije bio naročito jak.
”Ovog puta, imali smo snažan i cijenjen dolar”, kazao je Glauber za AP. “Cijene za kukuruz i pšenicu bile su u dolarima za tonu. Prebacite to u lokalne valute, zbog snažnog dolara neće doći do preslikavanja pada cijena kakav imamo na tržištima robe i u indeksu cijena hrane UN”.
U Keniji, suša je doprinijela nestašici hrane i visokim cijena koje su posljedica rata u Ukrajini, i troškovi su ostali izuzetno visoki. Cijena kukuruznog brašna, osnovne namirnice u kenijskim domaćinstvima, udvostručila se tokom prošle godine.
U Mađarskoj, ljudi sve više ne mogu da izađu na kraj sa najvećim rastom cijena hrane u Evropskoj uniji. U martu je rast cijena iznosio 45 odsto.
Kako bi se izborili sa rastom troškova, vlasnici “Kafe Csiga” u centru Budimpešte su povećali cijene za oko 30 odsto.
”Naš kuvar pomno prati cijene na dnevnoj bazi, stoga je nabavka sastojaka za kuhinju strogo kontrolisana”, kazao je generalni menadžer restorana Andras Kelemen. Iz jelovnika su isključeni burgeri i pomfrit.
Jožef Varga, prodavac voća i povrća na poznatoj pijaci u Budimpešti, kazao je da su njegovi ukupni troškovi porasli za oko 20, 30 odsto. Sve njegove mušterije primijetile su rast cijena - neki više od drugih. “Oni sa više novca više i kupuju, a oni sa manje - štede”, kazao je on za AP. “Osjećate to kod ljudi, žale se da je sve skuplje”.
U Pakistanu, vlasnik radnje Mohamed Ali kaže da su pojedine mušterije izbacile meso i da umjesto toga kupuju povrće i mahune. Čak su i cijene povrća, mahuna, riže i pšenice skočile za čak 50 odsto.
Sjedeći u njenoj kući od cigle od blata nadomak Islamabada, 45-godišnja udovica Zubaida Bibi kaže: “Naš život nikada nije bio lak, ali sada su cijene toliko porasle da je postalo teško živjeti.
Ovog mjeseca ona je čekala u dugom redu kako bi dobila besplatnu pšenicu od vlade premijera Šahbaza Šarifa povodom Ramazana. Bibi radi kao spremačica i zarađuje oko 30 dolara mjesečno.
”Potrebno nam je puno toga, ali nemamo dovoljno novca da kupimo hranu za našu djecu”, kazala je ona.
Bonus video:
