Presuda u slučaju „Roe v. Wade“ priznala je 1973. godine svim ženama u SAD pravo na pobačaj do 24. sedmice trudnoće.
No Vrhovni sud – koji od predsjedničkog mandata Donalda Trampa ima konzervativnu većinu – u junu prošle godine je poništio tu presudu. I prebacio nadležnost za odlučivanje o tom pitanju na savezne države.
Bio je to šok za sve koji podržavaju pravo na abortus. A to je, prema ispitivanjima javnog mnjenja, još uvijek većina američkih građana.
Doduše, i prije ove prošlogodišnje sudske odluke u SAD se decenijama sporilo oko tog pitanja. Tako su liberalne i konzervativne savezne države različito tumačile presudu, pa su u njima važila različita pravila o pobačaju.
No ukidanje ustavnog prava žena na abortus dovelo je do još većih podjela i još strožih ograničavanja tog prava, sve do potpune zabrane.
Zemlja se podijelila
Nikol Haberfeld, profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Bostonu i direktorica Programa za reproduktivnu pravednost, o pravnoj situaciji prije ukidanja presude kaže: „Razlika je da su savezne države uvijek morale voditi računa o trenutku od kojeg je fetus sposoban da preživi izvan materice. Ako je zakon jedne države zabranjivao pobačaj prije 24. sedmice trudnoće, savezni sud ga je mogao ukinuti.“
Ta smjernica je bila „vrlo važna“, ističe Haberfeld. Između ostalog i radi pravne sigurnosti ljekara koji obavljaju prekide trudnoće. No sada je ta smjernica ukinuta.
Institut Gutmaher, koji u SAD istražuje pitanje pobačaja, izradio je kartu zakonskog regulisanja prekida trudnoće u saveznim državama na kojoj je sedam nivoa, od restriktivnog do liberalnog.
Od ukupno 50 saveznih država, njih je 13 crveno, što znači „posebno restriktivno“. U njima je abortus sada uglavnom zabranjen.
Države s konzervativnim vladama poput Teksasa, Tenesija ili Misisipija već su i prije ukidanja presude „Roe v. Wade“ imale stroža pravila.
Otežana situacija kod neželjene trudnoće
Jedna od onih koje iz sopstvenog iskustva znaju kakav su problem dodatne prepreke u slučaju neželjene trudnoće je Sara King. Ona je pobacila 2006. u Alabami u dobi od 17 godina.
„Bila sam u završnom razredu srednje škole kada sam otkrila da sam trudna. Moj partner je tvrdio da to nije njegovo dijete i raskinuo sa mnom. Bila je to teška odluka, ali da to nisam učinila, ja bih izgubila stipendiju za studije i ostala bih u mom malom gradu“, priča ona.
U to su vrijeme pobačaji u Alabami načelno još uvijek bili mogući. No postojalo je ograničenje. Bilo je propisano da se trudnica najprije mora informisati u klinici u kojoj rade abortuse i da na zahvat može doći tek 24 sata nakon informativnog razgovora.
To na prvi pogled ne zvuči komplikovano, ali postoje samo malobrojne klinike u kojima se obavljaju pobačaji do kojih žene ili djevojke često moraju prevaliti dug put.
Sara King priča da su u to doba u cijeloj saveznoj državi bile samo tri klinike za abortuse, pa je zbog morala da prenoći u bolnici u Montgomeriju, gdje je izvršila zahvat.
No postoji i drugi efekat prošlogodišnje sudske presude. Pojedine savezne države (u kojima su na vlasti demokrate) pojačale su napore u drugom smjeru.
Recimo, pravo na slobodno donošenje odluke o prekidu trudnoće zagarantovale su ustavom ili izdvajaju više novca za pobačaje. Tako Kalifornija, Mičigen, Minesota, Njujork i Oregon plaćaju ženama putne troškove do klinike.
Sve u svemu, poništavanje presude u predmetu „Roe v. Wade“ povećalo je jaz između liberalnih i konzervativnih saveznih država i pobrinulo se za veću nestabilnost i zbunjenost, kaže profesorica Haberfeld.
„Uskraćuje mi se čak i kontrola nad tijelom“
Sara King kaže da ju je ukidanje te presude jako razljutilo, pa je učestvovala na demonstracijama za pravo na abortus. „To je stvarno zastrašujuće. Imam osjećaj da mi se kao ženi uskraćuje čak i kontrola nad sopstvenim tijelom.“
Ona ističe da je u redu ako se ljudi u životu vode svojom vjerom, ali da oni zbog svojih ubjeđenja ne bi trebalo da i drugima određuju šta da rade.
Presuda Vrhovnog suda je prošlog ljeta izazvala pažnju širom svijeta i naišla na kritike mnogih država i vlada. No neke druge, poput Poljske, doživjele su tu presudu kao potvrdu ispravnosti svojih restriktivnih zakona.
Kristina Rozero iz nevladine organizacije Centar za reproduktivna prava u Latinskoj Americi pomno je pratila događaje u SAD. „Što se dogodi u Sjedinjenim Državama uvijek je polazište za ostatak svijeta. Ali, godinu dana nakon ovog događaja možemo reći da još uvijek vrijede garancije koje smo postigli za pristup pobačaju u Latinskoj Americi.“
Ona naglašava da bi bilo kolonijalistički kada bi se pretpostavilo da su postignuti napreci na globalnom jugu ugroženi onime što se događa na sjeveru.
„Odluka Vrhovnog suda nam pokazuje da ne smijemo postignuta prava uzeti zdravo za gotovo. To je upozorenje koje treba da nas ohrabri na nastavak naših pravnih i političkih borbi“, zaključuje Rozero.
Bonus video:
