Predsjednik Si Đinping želi prikazati Kinu kao moćnog trgovinskog partnera - ili opasnog protivnika - skoro svakoj zemlji koja se nada uspjehu u 21. vijeku.
“Uspon Istoka i pad Zapada” je njegov moto. Kako je kineski rast bio astronomski, a zapadni političari se brinuli kako odgovoriti na to, to je postala nacionalno poznata izreka.
Ali među kineskim narodom - i sve više u kancelarijama u Evropi - počinje se pričati drugačija priča: marš Pekinga prema globalnoj ekonomskoj dominaciji možda ipak nije nezaustavljiv.
Kina je ostvarila samo slab rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) nakon što se kasno oslobodila od pandemijskih restrikcija. Tržište nekretnina je u krizi, a nezaposlenost među mladima je dostigla opasan nivo, jedna procjena govori o čak pedeset odsto. Privatni preduzetnici sve više žive u strahu od toga što će država učiniti sa njihovim poslovima, a potrošači su prestali trošiti kao što su to radili u vremenima prije COVID-a.
U Šangaju, Londonu i Njujorku i kineske i strane kompanije sada se suočavaju s novim scenarijem: Što ako usporavanje ostane trajno?
“Rizici od velike ekonomske krize u Kini, ili možda vjerovatnije nagloga zastoja u održivom ekonomskom rastu, sve su veći”, rekao je Jakob Kjerkegor, viši saradnik Instituta Peterson za međunarodnu ekonomiju, za POLITICO.
Ono što se događa s kineskom ekonomijom od velike je važnosti za svijet.
Prema najnovijim statistikama, kineska ekonomija je slabo rasla u drugom tromjesečju ove godine, s rastom BDP-a od samo 0,8 posto u periodu od aprila do juna u odnosu na prethodni kvartal, u sezonski prilagođenim uslovima. U poređenju s istim razdobljem prošle godine, BDP je porastao za 6,3 posto u drugom tromjesečju - ispod prognoziranih 7,3 posto.
Ove brojke još uvijek su znatno bolje od većine zapadnih ekonomija.
Ali neizvjesna budućnost gomila sumnje o tome kako će Peking pristupiti Zapadu. Trenutno se još ne zna hoće li Si Đinping zadržati prijateljsko lice ili će teža ekonomska vremena ohrabriti tvrdolinijaše Komunističke partije da traže tačke sukoba s Sjedinjenim Državama ili Evropom kako bi skrenuli pažnju javnosti i ojačali nacionalističke osjećaje.
Čak ni vođe Komunističke partije ne skrivaju svoj problem. Na godišnjem sastanku Političkog biroa prije ljeta, koji određuje ton za ekonomski rad do kraja godine, funkcioneri stranke su ocijenili da “se ekonomija suočava s novim teškoćama i izazovima, uglavnom zbog slabe domaće potražnje, poteškoća u radu nekih preduzeća, mnogih rizika i skrivenih opasnosti u ključnim područjima, sumorne i složene situacije spolja”, izvijestila je državna novinska agencija Sinhua.
U Evropi, kao i u Sjedinjenim Državama, vlade temeljito preispituju vlastite ekonomske ranjivosti. ruska invazija na Ukrajinu šokirala je vlade EU i podstakla ih da iznove procijene zavisnost o lancima snabdijevanja kojima upravljaju potencijalno neprijateljske vlasti.
Evropa se uglavnom oslobodila potrebe uvoza ruskih fosilnih goriva, ali ostaje zavisna od Kine za ključne sirovine koje čine komponente baterija koje će biti ključne za tranziciju prema zelenoj energiji.
Zapadni lideri, od Ursule fon der Lejen, predsjednice Evropske komisije, do američkog predsjednika Džoa Bajdena, sada rutinski govore o “smanjenju rizika” iz Kine. Opasnost od prevelikog povezivanja s kineskom ekonomijom stigla je čak i do Olafa Šolca, tradicionalno viđenog kao evropskog vođu s najblažim pristupom prema politici prema Kini.
Iza zatvorenih vrata na sastanku Evropskog savjeta u oktobru prošle godine, Šolc je podijelio svoje strahove u vezi s kineskom perspektivom. Govoreći neposredno prije svojeg prvog putovanja kao njemački lider u Peking, Šolc je svojim evropskim kolegama rekao da bi “masivna finansijska kriza” mogla biti izazvana ako Peking ne uspije upravljati svojom krizom u sektoru nekretnina, prema informacijama dvoje diplomata upućenih u razgovor, koji su zatražili anonimnost kako bi mogli otvoreno govoriti.
Nova italijanska premijerka Đorđa Meloni sprema se povući iz sporazuma prema kojem je Rim potpisao da bude dio globalnog infrastrukturnog plana Si Đinpinga, inicijative “Jedan pojas, jedan put”. Vlada Emanuela Makrona, francuskog predsjednika, u posljednjih nekoliko nedjelja prema Pekingu ima kritičniji stav, posebno u vezi s Ukrajinom.
Na temelju toga, vlasti Pekinga sada su usredsređene na saradnju s Zapadom na manje hladan način, čak i kada je riječ o njihovom glavnom rivalu, Vašingtonu. Nekoliko američkih funkcionera - od državnog sekretara Entonija Blinkena do ministarke finansije Dženet Jelen - posjetilo je Kinu u posljednjim mjesecima, a ministarka trgovine Đina Rajmondo bi trebalo da isto uradi kasnije ovog ljeta. Planira se i samit EU-Kina, prema riječima jednog diplomate koji je htio ostati anoniman jer planovi još nisu službeno potvrđeni.
Peking takođe želi umiriti privatna preduzeća u Kini, ali to se čini bezuspješnim.
“Ono što smo vidjeli bilo je zapravo smanjenje opšteg nivoa povjerenja” među 570 evropskih kompanija koje posluju u Kini, a koje su učestvovale u nedavnom istraživanju, navodi Jens Eskelund, predsjednik Evropske privredne komore u Kini. “A mnogo toga ima veze s povećanim stepenom neizvjesnosti u vezi s Kinom, posebno u pogledu kineske ekonomije”, rekao je Eskelund, čija komora predstavlja 1.700 uglavnom evropskih firmi i institucija u Kini.
Si je dosljedno pokazivao sklonost prema državnom sektoru. Njegovi najradikalniji potezi protiv privatnog sektora bili su usmjereni prema tehnološkim divovima, iako su oni opšte smatrani najboljom nadom za konkurenciju s Zapadom. Pod Sijevim nadzorom, kineska birokratija je strogo regulisala milijardera i osnivača internetskog trgovinskog diva Alibaba Džeka Maa, ograničila razvoj online igara i privatnih časova, te snažno regulisala podatke čak i za strane kompanije.
Neke zapadne kompanije već traže alternativu. Prema Eskelundu, 11 odsto firmi koje su učestvovale u istraživanju prošle godine reklo je da razmišljaju o tome hoće li napustiti Kinu. Ove godine, tačno isti procenat firmi izvijestio je da je već donio odluku o odlasku.
“Kad se nalazite u ekonomiji koja raste 10 posto godišnje, dobro je za sve”, rekao je Eskelund. “Ako usporavate na pet posto, 5,5 posto, tada djelovi ekonomije neće rasti na isti način kao prije.”
Si je stekao ogromnu ličnu moć na vrhu političkog Sistema Kine. Hoće li Sijeva ekonomika u konačnom uspjeti, zavisi u velikoj mjeri od njega.
Prevod: S.K.
Bonus video:
