Važnost harizme pri izboru američkog predsjednika: "Mogao bih da stojim nasred Pete avenije i pucam..."

Generacija vizuelnog počela je tako što je fotogenični demokrata Džon F. Kenedi, pobijedio neglamuroznog republikanca Ričarda Niksona na izborima 1960. godine. Nikson je, međutim, izabran osam godina kasnije, pobijedivši kandidata Demokratske stranke, monotonog Hjuberta Hamfrija

8615 pregleda 2 komentar(a)
Tramp, Foto: Reuters
Tramp, Foto: Reuters

Na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) nekada harizma kandidata nije bila toliko važna. Ali, u eri elektronskih medija i društvenih mreža, to da li kandidat može pojedinačno da se poveže sa biračima - može da bude presudno da li će sjedjeti u Bijeloj kući, piše Glas Amerike.

Generacija vizuelnog počela je tako što je fotogenični demokrata Džon F. Kenedi, pobijedio neglamuroznog republikanca Ričarda Niksona na izborima 1960. godine. Nikson je, međutim, izabran osam godina kasnije, pobijedivši kandidata Demokratske stranke, monotonog Hjuberta Hamfrija.

Pobjedu Donalda Trampa nad Hilari Klinton 2016. politički analitičari u izvjesnoj mjeri pripisuju neuspjehu Klintonove u povezivanju sa biračima, uprkos njenom iskustvu kao prve dame, senatorke i državne sekretarke.

"To je bio moj problem sa mnogim glasačima: preskakala sam iskazivanje snažnih emocija i prelazila pravo na rješavanje problema" napisala je Klintonova u knjizi "Šta se dogodilo“.

Akademsko istraživanje iz 2015. godine pokazuje da harizma predsjedničkog kandidata i ekonomska situacija utiču na to li će biti izabran.

Način na koji su predsjednik Džozef Bajden i njegov prethodnik Donald Tramp direktno komunicirali sa biračima, pomogao im je da budu izabrani.

Nakon govora, Bajden ponekad ulazi u masu, pozira za selfije i grli se sa ljudima.

Bajden
Bajdenfoto: Reuters

Tramp, sa druge strane, ima prepoznatljivi izlaz na binu sa podignutim palčevima, pesnicom i plesnim pokretima uz hit "YMCA" iz 1978.

Često se hvali dubokom povezanošću sa svojim pristalicama.

"Mogao bih da stojim nasred Pete avenije i pucam u nekoga, i ne bih izgubio nijednog glasača", rekao je Tramp na predizbornom skupu u januaru 2016. u Ajovi.

Tramp nije pucao, ali se suočava sa optužnicama za različita krivična djela počinjena prije, tokom i poslije mandata - što bi bilo ubica karijere za svakog konvencionalnog političara.

Ali, ankete pokazuju da je Tramp i dalje u velikom vođstvu u odnosu na republikanske rivale za predsjedničku nominaciju 2024.

Za one koji proučavaju liderstvo, harizma je više od televizičnosti. Uspješni političari se ističu u slanju poruka.

"Osjećate kao da ste jedan od njih, a oni su jedan od vas. Stvaranje kolektivnog identiteta, vrijednosti - sve te stavke mogu da se realizuju ako dobro oblikujete poruku, i prenesete je na angažovan način", kaže Urlih Jensen iz Škole za odnose sa javnošću Univerziteta u Arizoni, koji je istraživao vezu američkih guvernera i birača tokom pandemije kovida.

Rukovanjem, gestikulacijom i ponavaljem ključnih rečenica, predsjednički kandidati pokušavaju da obuhvate što veću grupu birača, kaže Stiven Farnsvort, direktor Centra za liderstvo i medije na Univerzitetu Meri Vašington.

"Najveći broj ljudi nikada neće sresti kandidate, već će odlučiti na osnovu onoga što vide u medijima, koji im se kandidat više svidi".

Protivkandidati Trampa i Bajdena, kaže Farnsvort, od njih mogu da uče o komunikaciji.

"Morate biti iskreni. Kod ove dvojice muškaraca vidite da su to što jesu", ocjenjuje profesor političkih nauka.

Upravo percepcija neautentičnosti baca sjenku na kampanju guvernera Floride Rona Desantisa, kandidata za koga se vjerovalo da može da svrgne Trampa sa trona.

Neki političari ne mogu da nauče da budu autentični, ali se mogu naučiti šta da naglase, rekao je za Glas Amerike Šon Spajser, prvi Trampov portparol Bijele kuće.

"Tramp je više radio po nekom osjećaju, nego prema onome što je mislio u šta je vjerovao", smatra Spajser.

"Autentičnost se ne može lažirati", saglasn je Jensen. "Premisa harizme je da ona ne vrijedi mnogo bez autentičnosti. Možete zavaravati ljude nekim taktikama, ali ne zadugo".

Bajden u obraćanju biračima insistira na tome da je autentičan.

"Nikad, nikad ne kažem ništa što ne mislim. Nikada vam ne kažem ništa u šta ne vjerujem, čak i kada znam da nije popularno“, rekao je Bajden kao predsjednički kandidat 2020.

"Bajden je poznat po pokazivanju ljudima da mu je stalo i da želi da ih sasluša. A onda te priče poslije koristi u svojoj retorici, i to je moćan alat u stvaranju identifikacije sa biračima", kaže Jensen.

Šon Spajser priznaje da je Bajden dobar u "jedan na jedan" susretima sa biračima, ali ističe da je Tramp autentičniji od njega.

"Za kandidate koji nisu Bajden i Tramp je važno da budu ono što jesu. Ako se ne predstavite tako, mediji će to prozreti, a onda i birači", zaklučuje Farnsvort.

Bonus video: